Menu
KULTURA / JA, MAMA

Zašto djeca šute?

Dokumentarni film Đure Gavrana, Jedna od nas, dobitnik je prestižne strukovne nagrade ”Oktavijan”, koju Hrvatsko društvo filmskih kritičara već gotovo tri desetljeća dodjeljuje kao krunu godišnje filmske i video proizvodnje. Jedna od nas najbolje je ostvarenje 2020. godine u kategoriji kratkog i srednjometražnog dokumentarnog filma, a „Oktavijan“ tako dolazi kao još jedno u nizu važnih priznanja filmu koji tematizira reakcije društva na otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece.

„Ono što je zaključak mog četverogodišnjeg istraživanja i rada na ovoj temi jest da trebamo vjerovati djeci, stvarati odnos s puno povjerenja i empatije te da je potrebno napokon početi osvještavati u kojoj mjeri je problem seksualnog nasilja nad djecom prisutan u našem društvu, prihvatiti ga, pa jasno i glasno komunicirati“, istaknuo je redatelj.

Jednom od nas,  Đuro Gavran je temu koja je za mnoge tema rezervirana isključivo za crnu kroniku ili fikciju, postavio u fokus javnosti i otvorio niz pitanja, među kojima je jedno od najučestalijih i ono: „Zašto djeca šute?“

Kako objašnjava psihologinja Maja Mamula, osnivačica i koordinatorica Ženske sobe, neprofitne feminističke organizacije koja se jedina u Hrvatskoj sustavno bavi seksualnim nasiljem, razloga je mnogo. Ističe kako većina ljudi smatra da je seksualno nasilje nad djecom nešto što uključuje veliku količinu fizičke sile. No, u 85 posto slučajeva počinitelj je osoba od povjerenja, koja ima moć, autoritet, koja je manipulativna i koristi različite tehnike za pridobivanje povjerenja i šutnju djeteta. Djeca šute jer, ovisno o dobi, nerijetko ne shvaćaju da se radi o seksualnom nasilju. Također, takvi odnosi su ispočetka uobičajeni, a tek kasnije se seksualiziraju, dok kompleksnosti pridonosi i situacija u kojoj je počinitelj osoba koju vole, primjerice netko od roditelja. Dio djece preuzima krivnju i odgovornost za preživljeno nasilje te se srami ili boji povjeriti drugima jer smatra da mu nitko neće vjerovati. Osim svega navedenog, jedan od krucijalnih razloga o kojem se izuzetno malo govori jest takozvani sindrom privikavanja na sekusalno nasilje.

„Kad imamo dijete, pogotovo malo dijete, koje je probalo nekome nešto reći i nije naišlo na podršku, razumijevanje i povjerenje, jedini način da preživi nasilje svojevrsna je prilagodba. Dijete koristi sve svoje kapacitete da jednostavno podijeli svoj život na život za van – vrtić, školu, prijatelje i ostalo – i taj drugi, užasan život, u kojem se događa seksualno nasilje. Radi se o načinu djeteta koji mu omogućava da preživi“, kazala je psihologinja.

Maja Mamula  dio je stručnog tima koji je sudjelovao u nacionalnoj kampanji „Jedna od nas“ nastaloj na temelju istoimenog dokumentarnog filma, a koja je pokrenuta s ciljem podizanja svijesti javnosti o problemu seksualnog nasilja nad djecom te uvođenja prevencije seksualnog nasilja u osnovne i srednje škole kao dio obveznih školskih preventivnih programa.

Više informacija o samoj temi, filmu i kampanji nalazi se na službenoj mrežnoj stranici Jedna od nas.