Menu
LIFESTYLE

Vigo: dobro čuvana tajna Španjolaca

Na nosu sam osjetila kapljice kiše dok sam na semaforu čekala svoje zeleno. Na drugoj strani, zeleno svjetlo čekao je neki mlađi tip, raščupane kose, s gitarom u jednoj i kartonom mlijeka u drugoj ruci. Nije bio lik Španjolca koji vam prvi padne na pamet kad vam netko spomene Španjolsku i Španjolce. Ni Vigo nije grad kojeg se prvog sjetite kad vam netko predloži putovanje u Španjolsku. Pretpostavljam da mnogi još do sada nisu ni čuli za njega. Baš kao i prizor koji sam tu večer gledala na semaforu, tako je i Vigo za mene bio pun iznenađenja i nespojivih kombinacija.

Centar grada

Put u Vigo nije bio dugo planirani i iščekivani godišnji odmor za koji imate tisuću planova i još više očekivanja. Vigo je bio studijski boravak s dobro definiranim radnim planom i nekoliko ciljeva koje se moralo ispuniti. Ali kako to obično biva, uz malo truda može se spojiti ugodno s korisnim pa sam tako i ja svakodnevno krala sate nakon rada u laboratoriju da što bolje upoznam i istražim taj (meni) nepoznati kutak Španjolske.

Vigo nije grad koji će vam servirati sve svoje ljepote, mjesta za uživanje i kulise za slikanje. Vigo od vas zahtijeva da znate što želite i tražite, a za svakoga ima ponešto.

Vigo je najveći i glavni grad španjolske pokrajine Galicije i ujedno njezino ekonomsko i administrativno središte. Do početka značajnog uspona u razvoju grada, Vigo je bio meta raznih pomorskih napadača, od Vikinga i Turaka do Engleza i Francuza. Nagli ekonomski procvat Vigo je doživio sredinom 20. stoljeća, a većina njegovog današnjeg gospodarstva temelji se na automobilskoj i pomorskoj industriji te ribarenju i turizmu. Najbolji način da saznate nešto o povijesti i razvoju Viga posjet je Muzeju mora budući da je razvoj grada neodvojivo vezan uz razvoj plovidbe i ribarstva te prehrambene industrije morskih organizama. Čak se i na brojnim gradskim muralima kao najčešći motivi pronalaze upravo oni vezani uz more, ribe i sunce.

Murali

Muzej mora smješten je između najveće plaže Viga, plaže Samil i jedne od triju većih plaža, plaže Carril. Osim na njima, svoje popodnevne šetnje, sunčanja i tjelovježbe možete provesti i na plažama Canido i Vao. U blizini Muzeja nalazi se i Bouzas, četvrt poznata po ribljim tržnicama, ribljim restoranima, ali i “Ribljoj šetnici” tik uz more s jedne, i čeličnim skulpturama morskih životinja s druge strane. Bouzas je također omiljeno mjesto zaljubljenih jer zalasci sunca nad morem stvaraju divne scenografije najromantičnijih večera. S plaže Vao, prostire se most koji vodi do privatnog otočića Toralla udaljenom svega pola kilometra od obale. Na njemu se nalazi jedna stambena zgrada i tridesetak obiteljskih kuća te jedan znanstveni institut. Pristup otočiću zabranjen je svima osim stanovnicama te djelatnicima instituta.

Na drugoj strani grada nalazi se stara jezgra Viga i luka. Stari dio naziva se Casco Vello i sagrađen je od raskošnih starih kamenih kuća i zgrada. Petkom i subotom navečer uličice stare jezgre pune su ljudi,  a stepenice ispred gradske katedrale postaju terasa obližnjih kafića. U tom dijelu grada naći ćete mnoštvo restorana, s ponudom od svjetskih kuhinja do tradicionalnih galicijskih specijaliteta. Ono na što su Galježani posebno ponosni jest hobotnica napravljena na galješki način (“polbo a feira”): dugo se kuha u slanoj vodi dok potpuno ne omekša, a servira se uz kuhani krumpir koji je začinjen krupnom soli, mljevenom paprikom i maslinovim uljem. Uz to najbolje ide čaša vina, primjerice Albarina, sorte bijelog grožđa koja raste u Galiciji i sjeveru Portugala. Najbolje mjesto za probati hobotnicu na galješki način su specijalizirani restorani koji uz hobotnicu, spravljaju još manji broj jela, a nazivaju se “hobotnica barovi” ili na galješkom “polbo bar”. Uz hobotnicu, ostali restorani nude i školjkaše, ribe, meso i ostale specijaltete španjolske kuhinje.

Nakon fine hobotnice ili nekog drugog specijaliteta, možete se zaputiti do glavne ulice za kupnju u Vigu, Rua do Principe ili do brda koje se nalazi odmah iznad starog dijela grada. Na vrhu je utvrda Castro, ostatak poznate keltske kulture. Na putu do vrha brda na kojem se nalazi sama utvrda i njezini vrtovi proći ćete kroz zanimljivo uređene parkove s koje god strane krenuli prema gore. S jedne ćete strane tako imati priliku vidjeti ostatke kućica i rekonstrukcije dijelova sela iz doba keltske kulture. Uspon do vrha brda nije baš jednostavan, ali pogled na grad, ocean i obližnje gradiće neprocjenjiv je. Savršeno mjesto za ručak na otvorenom.

Najveći gradski park, park Castrelos, u sebi skriva muzej Quinones de Leon u kojem možete vidjeti Galicijsku umjetnost 20. stoljeća. Zgrada muzeja izgrađena je u tradicionalnom galješkom stilu gradnje bogataških kuća na selu, a Galježani takve kuće nazivaju pazos. Već nakon sat vremena provedenih u parku, u blizini vrtova uređenih u francuskom i engleskom stilu te mnoštva fontana moglo bi vam se lako dogoditi da zaboravite gdje ste.

Sličan osjećaj u vama bi mogao izazvati i izlet na otoke Cies, jedno od otočja koja čine galicijski nacionalni park “Atlantski otoci” (“Illas Atlánticas”). Oni su bili velika inspiracija Julesu Verneu kada je pisao svojih “20 000 milja pod morem”, a u blizini luke u Vigu nalazi se i spomenik tom piscu i posveta vremenu koje proveo stvarajući u Vigu. Otoke Cies čine tri otoka (Monteagudo, Faro i San Martino) od kojih su prva dva spojena kamenim mostom oko kojega se nalazi prirodni akvarij, jedna od posebnosti tih otoka.

Islas Cies

Do njega dolazite laganom šetnjom uz veliku pješčanu plažu Rodas (Praia de Rodas) koju je “The Guardian” proglasio najljepšom svjetskom plažom u 2010. godini. Skoro svaki Galježanin na spomen otoka Cies još uvijek napomene upravo tu činjenicu. Teško je opisati ljepotu te plaže, a prava ljepota ne vidi se na slikama. Moj prvi susret s plažom Rodas bio je kao scena iz nekog filma. Iz Viga smo isplovili u magli i kiši, s jedva 15 stupnjeva u zraku, a nakon 45 minuta vožnje još uvijek nismo mogli vidjeti otoke na pučini. Tek netom prije usidravanja pred nama su se razmaknuli oblaci, zasjalo je sunce, a plaža se pojavila kao velika zvijezda otoka.

Prva pomisao vam je da ste došli u neki egzotični arhipelag, ali vas temperatura oceana vrlo brzo podsjeti na to gdje se zapravo nalazite. Otoke Monteagudo i Faro možete razgledati laganom šetnjom po četiri planinarske staze. Uprava parka ne dopušta lutanje izvan označenih staza te ostavljanje bilo čega što ste donijeli sa sobom. Također, dnevni broj posjetitelja ograničen je na 2200. Zahvaljujući takvim pravilima, na otocima još uvijek možete doživjeti “sirovu” ljepotu prirode ototka i Atlantskog oceana. Svjetlucavi pijesak, tirkizno more, ogromno kamenje prekriveno šarenim lišajevima i šume eukaliptusa i borova stvaraju savršenu scenografiju za neki film poput “Pirata s Kariba” ili “Hobita”. Ako se jednostavno ne možete zasititi ljepote tog otoka, možete produžiti svoj ostanak te u čarima netaknute prirode uživati iz šatora, u posebno ograđenom mjestu za kampiranje u blizini plaže Rodas.

Vigo nije razvikani europski grad u koji se hrli po nove fotke za Instagram, na maturalac ili medeni mjesec. Iako se nalazi u blizini poznatog hodočasničkog mjesta, Santiaga de Compostele, u koji godišnje dolaze stotine tisuća hodočasnika, od kojih velik dio dolazi i u Vigo, Vigo se ponudom nije pokorio turistima. U slastičarnicama nema macaronsa, eclairea, tiramisua ili Sacher torti, ali zato ima kičastih slastičarnica punih raspričanih Španjolaca, a koje serviraju uglavnom samo churrose i kavu s mlijekom ili vruću čokoladu. Ima i skrovitih jazz bar-ova i glasnih vinskih podruma, a ono što im je svima zajedničko je to što vrve životom kakvim samo Španjolci znaju živjeti. Vigo će vam pokazati sve čari Španjolske, ali bez gužvi i teških sparina koje su karakteristične za popularne južne dijelove zemlje. Veći dio godine Vigo je mokar i hladan od kiše, ali je cijelu godinu glasan i živahan od smijeha Galježana. To zadnje je i njegov najveći adut za pozivnicu da svoj godišnji provedete upravo u njemu.