Kada dobijete prvo dijete kažu da radite neke stvari koje s drugim ili trećim ne bi nikada. Sve mora biti čisto, svaka namirnica mora biti provjerena od 7 različitih nutricionista, televizija se ne gleda do škole, a cipele moraju biti strogo anatomske i tako dalje i tako bliže. Mame svih jedinaca će me u potpunosti shvatiti i možda reći da sam ful liberalna sa svojim stavovima i da možda ipak s tv-om pričekam do faxa. Smijeh 🙂

Tako je i bilo kada je Lota sa svojih 13 mjeseci prvi puta dobila poziv da popodne provede bez svojih roditelja u Zoološkom vrtu. Često prespava kod bake i odlaske u obližnje parkiće smo apsolvirali i super prihvatili – (prihvatili mi, roditelji, ona uživa već od prvog puta), ali prva vožnja bez mame i tate, boravak na ful nepoznatom prostoru na nekoliko sati stvorio je u meni neku vrstu stresa i straha. Da se razumijemo Lota je dijete koje ako joj pašeš otići će s tobom i na kraj svijeta, a ako ne – nećeš ju pridobiti ni sa sokom od jabuke kojeg voli više od sebe same.

Super stvar je bila što je dobila poziv od mog brata, Lotinog ujaka i njegove cure, koju već smatramo dijelom obitelji jer je Lotu osvojila na prvu. Njih dvije, najbolje prijateljice, iako ih dijeli više od 20 godina, uživaju zajedno i kada je ona u društvu, samo njoj se ide i samo s njom se razgovara, grli, igra, mazi, uspavljuje i sve ostalo. Vodeći se time da u ZOO ide s njima, stres je ipak bio puno manji, no opet je postojao. S obzirom na moju kontrol frik karakteristiku, poruke su im stizale svakih pola sata – što radi, jeste papali, jeste se presvukli i nakon nekog vremena – sama sebi sam počela ići na živce i odlučila uživati u rijetkim trenucima alone timea sa svojim dragim. Odlučila sam zatomiti tu dozu straha i stresa jer ona je s ljudima kojima vjerujem najviše na svijetu i u čijim rukama ne može biti sigurnija.
U tom trenu sam bila zadovoljna i odlukom da smo izabrali baš nju, moju šogoricu to be i Lotinu ujnu to be da nam bude i teta čuvalica, iako ju mi od milja zovemo mala čuvalica, jer je daleko od tete i shvatila da je vrijeme da svoju pupčanovrpčanu povezanost sa svojim prvorođenim djetetom prerežem jednom za svagda.

Ovaj izlet je zapravo dobra učinio i Loti, a i nama da se naviknemo da nije uvijek s nama i za nju je ispalo jedno super pozitivno iskustvo jer je osjetila kako je dan provesti s nekim drugim, iako vjerujemo da je njoj bilo tako svejedno. Uživala je, bila je s ljudima kojima vjeruje i koje voli, najela se hrpetine baby keksa i dobila plišanu devu koju je sama izabrala. Rekli bi #toddlergoals, zar ne?

Dan u Zoološkom je prošao predivno. Dobili smo mnoštvo fotografija, izvještaj što je jela, kad je jela, koliko puta su se presvukli itd. Btw, od renovacije Zoo-a toaleti su im divni, kao i odjeljci za presvlačenje beba, tako da ako se odlučite na izlet nemate straha gdje presvući bebu. Lota je sa zanimanjem promatrala životinjice i zaista provela jedan divan dan na otvorenom sa svojim najdražim velikim ljudima.
Bit svega ovoga nije bio njezino divljenje lavovima koji se rastežu po svom velikom kavezu, a niti kupovina još jedne plišane igračke, bit je bila mentalno i fizički odvojiti mamu od bebe i vidjeti rezultate eksperimenta. Rezultat – eksperiment uspio, ponavljanje uskoro.