Razgovarala: Dora Ivić

Provodim nedjeljno popodne na vrlo neobičan način. Dolazim na klizalište na zagrebački velesajam. Upravo je trajao trening umjetničkog klizanja za djevojčice od oko 10 godina. Nije ni to bilo loše, a u meni se probudila ona stara djetinja želja da postanem klizačica. Međutim, ono što je slijedio poslije trening klizanja bilo je prava senzacija. Doza adrenalina, dinamike i napetosti počela se odvijati pred mojim očima. Započela je utakmica ženskog hokeja. Sve sto je većoj javnosti poznato u Hrvatskoj glede hokeja su naravno Medveščakovi Medvjedi, ali ispred mojih očiju tog se dana igrao ženski hokej.

Dinamična atmosfera uz niske temperature unutar dvorane stvorila je dojam da smo negdje drugdje. Za koliko ste žena čuli da se bave hokejom na ledu? Pitanje je naravno suvišno,  jer bi odgovor svakako bio ‘’vrlo malo’’. Moje prvo gledanje hokeja uživo i to onda baš ženski. Samo klizanje se ponekad čini opasnim, a zamislite mene laika kako promatram hokej. Dojmila me se brzina, okretnosti i spretnost naših dama na ledu.

Kroz razgovor s Dunjom Bobić, zagrebačkom studenticom farmacije, htjela sam saznati više o ovom fenomenu. S obzirom da je Dunja već duže vrijeme aktivna u raznim sportovima zanimalo me što je to privuklo kod hokeja. Naime, bavila se plivanjem 9 godina nakon čega počinje trenirati vaterpolo 3 godine s dečkima. Svoju otvorenost prema novim stvarima u međuvremenu je proširila s plesom, vožnjom kajaka i triatlonom.

Naš razgovor je započeo mojim pitanjem ‘’Kako je izgledao njen prvi trening’’, na što mi je Dunja odmahnula rukom i rekla: ‘’Pih, ‘ko se tog više sjeća!’’. Kao njezin primarni razlog za upoznavanje hokeja ističe svoju osobnost koja je navodi da isproba što više toga, a hokej je oduševio jer zajedno s obitelji odlazi na klizalište odmalena.

Kako je izgledao tvoj prvi trening?

Začudila sam se koliko treba opreme i nisam znala gdje što treba stavit.  S obzirom na to da sam se prije hokeja bavila plivanjem, vaterpolom i u slobodno vrijeme sam često igrala odbojku na pijesku, košarku i badminton, za mene je bila šokantna ovolika količina opreme. Prvi put sam se osjećala dosta ograničeno u kretanju, ali s vremenom sam se već navikla.

Možeš li nam navesti od čega se zapravo sastoji oprema?

Oprema se sastoji od šicera za potkoljenice, plastrona za prsa, a tu su i laktaši za laktove. Neizbježna je naravno kaciga, dok hlače imaju spužvu iznutra koja ima ulogu smanjenja boli prilikom udarca pakom. Zaboravila sam spomenuti  okovratnik, a bez rukavica je teško izdržati hladnoću na terenu. Oprema je naravno jako skupa te se teško može nabaviti.

S obzirom na to da si nam spomenula druge sportove kojima si se bavila, možeš li ih usporediti s hokejom? Po čemu je taj sport izazovan, poseban i atraktivan?

Za mene osobno je najveća promjena u sportu koju mi je hokej donio bila timska povezanost. Naime, dugo sam se bavila plivanjem koji je bio individualni sport te prvi susret s timskom igrom je bio vaterpolo. Za mene je to bio veliki prijelaz te su mi po tome hokej i vaterpolo bili dosta slični. Sama igra i rezultat nije više ovisio samo o meni, nego o cijelom timu. Svi zajedno tako radimo greške i moramo se međusobno bodriti bez ljutnje ukoliko nego pogriješi. Dugo vremena mi je trebalo da se priviknem na to da sam dio tima. Izazovnost hokeja leži u tome da uz dobro klizanje osoba treba biti izvrsno  koordinirana s obzirom da tijekom igre radiš s palicom. Treba biti brz i okretan što je bilo posebno teško jer kad je klub osnovan mi žene nismo toliko dobro klizale.

Meni osobno najzanimljivije što sam uspjela saznati od Dunje je to da je ženski klub osnovan inicijativom žena, majki i kraljica (kako sama Dunja kaže) čija su djeca trenirala hokej. Za vrijeme odlazaka na njihove utakmice i treninge, počela se javljati sama zainteresiranost za hokej te su odlučile probati, pa tako  u isto vrijeme na ledu mogu biti majka i kćer. Ponekad i u protivničkim ekipama. Većina tih hokejašica je odrastala na klizalištu, a svoju ljubav prema ledu i klizaljkama su nastavile njegovati preko hokeja. Naravno da bavljenje tim sportom vuče i određene opasnosti  s obzirom na njegovu agresivnost,  ali na svu sreću kod ovog najbrže rastućeg sporta u svijetu, pravila igre su od nedavno malo drugačija tako se potencijalna opasnost dosta smanjila. Lijepo je za vidjeti kako se sve više smanjuju razlike između muških i ženskih sportova, što nama ženama svakako ide u prilog jer tako dokazujemo kako ne postoji granica kad se osoba s nečim želi baviti.

Zagrebački klub hokejašica broji velike uspjehe, te su se uspjele jedne godine plasirati i na svjetsko prvenstvo što je svakako bilo neopisivo iskustvo. Našim junakinjama možda je idol i sama Višnja Golder koja je ostala zapamćena kao najstarija hrvatska hokejašica na ledu. Kroz svoju mladost Višnja se osim hokeja bavila plivanjem, veslanjem, skijanjem, klizanjem, tenisom, stolnim tenisom, jahanjem i atletikom. Za one koji su ljubitelji kvizova, jedne se prilike na nekom našem kvizu pojavilo pitanje upravo o Višnji Golder.
Kod hokeja, kao i kod svakog drugog sporta, uvijek su prioriteti dobra zabava i druženje. Ideja o pokretanju ženskog hokejaškog kluba je svakako inspirativna i zanimljiva, a odlazak na svjetskog prvenstvo je velika potvrda kako ljubav prema nečemu nema granice. Ukoliko se pronađete u prilici, svakako pružite podršku ovim sportašicama čiji je sport izrazito napet, brz i dinamičan. Svaka čast damama na odvažnosti i ljubavi prema adrenalinu.