Drveni interijer, tapiserija, mladi Oliver i Novi Fosili – osamdesete u Jugoslaviji bile su jedne od najzanimljivijih, najapsurdnijih i najljepših godina. Nostalgične priče o zlatnim 80-ima čuli smo tisuću puta, a sigurno još više pomislili kako bi bilo dobro otići u prošlost, pa makar i na jedan dan.

I, tko kaže da ne možemo?

Zagreb je nedavno dobio svoj vlastiti vremeplov u osamdesete godine pod nazivom Zagreb 80’s, a smjestio se u Radićevu 34. Muzej je oduševio posjetitelje. I to ne samo zato što prikazuje niz stvari karakterističnih za osamdesete poput televizora, ciglastih mobitela i prvih računala.

Fotografije: Nora Fabrio Bene

Kada posjećujemo muzeje većinom se i dalje osjećamo kao promatrači izvana, Zagreb 80’s pruža nešto drugačije. Muzej nije zgrada sama za sebe, nije ni „izložba“ postavljena u sklopu nečeg drugog. Na adresi Radićeva 34 nalazi se zgrada kao svaka druga, sa stanovima kao svaka druga.

Međutim, stan na prvom katu odvodi nas natrag u vrijeme. Uređen je kao tipičan stan zagrebačke obitelji u osamdesetim godinama. Ulaskom zaboravljamo na Instagram i Iphone X plus, a vraćamo se u vrijeme kada je Elvis svirao na kaziću,a kuhinja bila puna kuharica i stripova. I to sve, naravno, u kombinaciji s tepisima svakakvih uzoraka i vrsta i isključivo drvenog namještaja.

Odmah pri ulasku nas dočekuje stari Fićek u kričavo žutoj boji (slijedi obavezno slikanje unutra!). Postoji li zapravo bolji početak priče o osamdesetima?

Prva prostorija „na tapeti“ (i to u predoslovnom smislu) je dnevni boravak u kojem dominira ogroman drveni regal. Unutar njega, tipično za to doba, uklopljen je glomazan televizor s dvije samtane foteljice ispred i sa, naravno, ukrasnom čipkom na samom televizoru. Uz to možemo naći i kutak za ispijanje kave ili koje kakvih pića koja se nalaze na simpatičnom pokretnom stoliću. U prostoriji se nalazi i sofa, malo za promjenu, u samtu pored koje je gramofonski set up. A prva je ploča na gramofonu upravo ploča Ive Robića.

Iz dnevnog se boravka ide ravno u kuhinju. Ne možete fulati- tamo gdje se utopite u narančastoj boji, tamo je kuhinja! Ovaj dio stana odiše posebnom „toplinom“ uz karakteristične lončiće i posuđe po cijeloj kuhinji, vjerojatno uslijed pokušaja praćenja recepta iz poznate Jugoslavenske kuharice. U sklopu kuhinje je i blagovaona dekorirana nezaobilaznim keramičkim oslikanim tanjurima.

Da se neke stvari nikad ne mijenjaju pokazao nam je ženski „beauty corner“ u spavaćoj sobi. Jednako razbacano i „glamurozno“ samo što umjesto časopisa danas slušamo YouTube tutorijale, a viklere smo zamijenile figarom. Međutim, dobru staru „moda se ponavlja“ nam je potvrdila šubara koja nam je danas sasvim poznata i obožavana.

Naši su se favoriti našli u posljednje dvije prostorije. Radna soba i prostorija s računalima i igrama oslikavaju ono najljepše u 80ima i zašto su toliko bajkovitije nego današnje doba. „Album“ s bedževima i markicama, logo za Univerzijadu 87′, pisaće mašine, ogromna karta svijeta preko cijelog zida, fliperi. Nije izostao ni slavni cigla mobitel koji se prodavao za 4 tisuće dolara, a oko kojeg se digla prašina. Na starim računalima- koji su kao odvaljeni od zida, možete doista zaigrati igrice u, danas, smiješnoj grafici. Posvuda su zalijepljeni posteri s ikonama toga doba, a na dječjem stoliću se nalazi legendarna „Tisuću zašto, tisuću zato“- jugoslavenski Google onoga doba.

Ništa nije življe nego osamdesete danas. Osim u neiscrpnim pričama starijih one su zaživjele i u pop kulturi koja je danas vodeća branša. Od Stranger things pa do Show me a Hero, osamdesete su suptilno protkale područje kulture, glazbe i filma, ali i mode. No, ono što ih najviše nosi dalje su upravo ljudi. O tome koliko ih se drže i vežu na sebe dovoljno govori rečenica prijateljičinog tate kada je saznao za muzej: „Znači da se potrudim i ja bih mogao otvoriti takav muzej!“ .