Scena: posljednji poljubac na kiši koji zapravo postaje poljupcem novoga početka ili dugi rastanak na aerodromu koji ipak na kraju završava kao ponovni sastanak ili veliko iznenađenje koje u potpunosti briše sve prijašnje pogreške ili pak dvoje ljudi toliko pogrešni, ali toliko savršeni jedno za drugo. Jesu li to samo scene, plodovi mašte ili posuđeni fragmenti pravoga života? Može li se nešto takvo naći ili mnogi od nas tragaju za nečim što ne postoji? Jesu li ti trenuci uopće toliko važni?

Foto: Pinterest

Svatko od nas ima svoju sliku ljubavi. Možda ta slika ne mora biti jasnih obrisa, možda se može mijenjati iz dana u dan, možda može biti u potpunosti apstraktna, ali ona postoji. Na njezino stvaranje utječu karakteristike kao što je karakter same osobe, odgoj, vlastito iskustvo u obitelji ili romantičnim vezama te iskustvo drugih ljudi oko nas.

Romantične filmove tumačimo kao iskustvo drugih te na taj način mogu snažno utjecati na naša romantična očekivanja i samo mišljenje o ljubavi. Je li taj utjecaj pozitivan, negativan ili neutralan ne može se jednoznačno definirati.

Romantični filmovi u nekima od nas bude jake emocije, ali i želju da takve jake emocije osjetimo među ljudima. Zato se pokazalo da, pogotovo u mladenačkoj dobi, romantični filmovi imaju jak utjecaj na naša očekivanja i želje koje postaju pomalo nerealne. Očekujemo savršenstvo, dramu, osobu koja čita misli i unaprijed zna što mi želimo. Očekujemo iznenađenja i javne izjave ljubavi. Ovo je generalizacija i ne odnosi se na sve ljude, ali ljubitelji filmova ovoga žanra skloniji su ovakvim očekivanjima. Psiholog Bjarne Holmes u svojem je istraživanju dokazao utjecaj medija, kao što su filmovi, na stvaranje ideje o savršenstvu veza.

Dobivamo dojam da veze moraju izgledati tako kao što je prikazano na filmu ili nisu vrijedne truda. Također, velike filmske ljubavi često su bazirane na idejama ljubavi na prvi pogled i srodnih duša. Takvi uzori dovode do vjerovanja da ne moramo raditi na našoj vezi, već da će sve biti jednostavno i prirodno jer je tako “suđeno” da bude.

    

Iako sve ovo ne zvuči previše pozitivno i može prouzročiti probleme i lošiju komunikaciju s partnerom, možda nije sve tako crno. Uz pravilan način gledanja na filmove i dobar dodir s realnošću, možda iz pretjerane romantike i nerealnih situacija možemo nešto i naučiti. Ne smijemo forsirati posebne trenutke u životu i ne smijemo uporno tragati za njima, ali ako oni dođu, trebamo ih znati prepoznati i cijeniti. Poruka svih tih pomalo sladunjavih, ali nama dragih ljubavnih scena, nije traženje takve situacije u našem životu, već da ako smo tolike sreće da nađemo nekoga tko nas zaista iskreno voli, ne puštamo. Nije bitno što napravimo ili kada to napravimo ili kako, bitno je da osobu koja je pred nama učinimo sretnom. Zato idući put kada sjednete pred mali ekran ne tragajte za onim što nemate, već vjerujte da ćete jednoga dana i vi imati (ili već imate) nešto drugačije i možda manje dramatično, ali jednako vrijedno.