Piše: Ines Vuković

Tomislav Perko je putnik i putopisac koji je posljednjih nekoliko godina proputovao pet kontinenata. Zagrepčanin koji je nakon ekonomije i brokerskog posla počeo propitkivati  svrhu života, te donio najveću odluku u tom trenutku – ostaviti se odijela i krenuti na put oko svijeta. Motivacija je i uzor mnogima od nas da volimo život i uživamo u  njemu. Evo što nam je rekao za Collage.

Tomislav Perko. Putnik, putopisac i osoba koja ima najbolji posao na svijetu (tako bismo te mi opisali). A kako bi se ti predstavio?

Kao netko za koga svi misle da je putnik, avanturist i osoba s najboljim poslom na svijetu,  a on nema pojma o kome to ljudi pričaju. 🙂 Za sebe uvijek kažem da sam sasvim običan lik, koji se usudio upustiti u nešto neobično.

Ono za što mnogi misle da je bilo potrebno puno hrabrosti, ja znam da je za sve to zaslužna samo nepromišljenost i tvrdoglavo slijeđenje vlastitih snova.

Mudri su kazali da svatko sebi kroji svoju sudbinu i odlučuje hoće li biti sretan ili ne. Kako si postao od čovjeka u odijelu do avanturista sa ruksakom na leđima?

Vrlo lako! Skineš odijelo, kupiš ruksak, napuniš ga stvarima koje su potrebne i kreneš u nekom smjeru. Možda malo banaliziram, ali to je zapravo vrlo lako i jednostavno. Jedina stvar koja je potrebna je odluka da više ne želiš nešto biti/raditi i da želiš krenuti u neke nove nepoznate avanture.

Otkud hrabrost da kreneš na put oko svijeta?

To nije bila hrabrost, već samo znatiželja i nepromišljenost uz dozu zdravog razuma i logike. Svi maštamo o putovanjima valjda otkako znamo za sebe, samo spletom okolnosti (okolina, odgoj, predrasude) se većina nikada ne usudi ganjati te iste snove. Ja sam, opet spletom okolnosti, nabasao na ljude koji su godinama putovali, koji su mi ispričali svoja iskustva, te sam po uzoru na njih odlučio sam probati. I upalilo je.

Vjerujem da je najteži dio bio priopćiti ukućanima. Kakve su bile njihove reakcije na tvoj odlazak?

Prvih par mjeseci/godina bili su ljuti, nisu vjerovali, govorili mi da se opametim i da živim nekim normalnim životom. Kad su shvatili  da ne mogu promijeniti moje odluke, bili su tužni i zabrinuti. Mojim odlaskom njihove brige su i dalje bile prisutne, međutim to nikada nije narušilo našu veselu komunikaciju gdje god se nalazio. Na kraju su mi se priključili na određenim dijelovima putovanja i postali moja najveća podrška.

Reci nam malo više o samom putovanju! Krenuo si u nepoznato…Kakav je bio plan? Jesi li ga prije detaljno isplanirao  ili je sve bilo robinzonski ?

Svako putovanje imalo je neki određeni plan, ali najčešće je to bio samo smjer u kojem krećem i početna mjesta koja želim posjetiti. Nakon toga je sve sama improvizacija. Ovisno o vizama, novcu, smještaju kojeg osiguram tu noć, vremenskim uvjetima, raspoloženju, ljudima koje sam upoznavao putem – plan se mijenjao.

Svoju priču podijelili ste s ljubiteljima putovanja i avanturistima kroz svoje knjige,  1000 dana ljeta i 1000 dana proljeća

Da. 1000 dana proljeća govori o mojoj transformaciji iz brokera u autostopera. Počinje s  otkazom u brokeraju, prati moja prva putovanja po Europi i van Europe, te završava polaskom na put oko svijeta. 1000 dana ljeta, kao što sam naziv govori, govori o mom putovanju oko svijeta, na kojem sam slijedio ljeto tisuću dana. Naravno, kojeg prati mali milijun stvari, ljudi i događaja koji su se dogodili usput.

Zasigurno te je ovo iskustvo u puno stvari promijenilo. Što bi posebno izdvojio? Jesi li bogatiji za nova prijateljstva? Bi li izdvojio posebna mjesta koje bi svatko od nas trebao posjetiti?

Promijenilo me je…valjda, pojma nemam. Mislim da sam i dalje ista osoba kao i prije, samo malo educiranija i iskusnija. Predrasude se sruše, pronalaziš zahvalnost u malim stvarima. Nova poznanstva i stjecanje novih prijateljstva sastavni su dio putovanja, a tu je još svašta nešto. Teško je sebe promatrati i definirati, govoriti koliko si se promijenio i u čemu , a u čemu si ostao isti. Previše sam subjektivan. Ali da bi mogao o tome filozofirati u nedogled, možete i sami zaključiti. Mjesta koja bi svatko od nas trebao posjetiti? Takva ne postoje. Ništa se ne mora.

Jedno od čestih pitanja, kada je riječ o tako dalekom i dugom putovanju – koliko je sigurno? Postoji li strah od neizvjesnosti i nepoznatog? Postoje li neka negativna iskustva tokom  puta?

Ovisi od osobe do osobe, od zemlje do zemlje, od dana do dana. Ne može se generalizirati. Ja sam živ i zdrav! Imao sam nekoliko negativnih iskustava, npr. neke opasne vožnje kad sam stopirao, krađa ruksaka u Južnoj Americi,  ništa specijalno. Zagreb je znao biti puno opasniji. A strah je samo strah. Najčešće je to samo budalaština koja nas sprječava da učinimo nešto što nikad nismo učinili, iz razloga jer postoji opcija da nam se dogodi nešto što nam se nikad nije dogodilo. Pa ti vidi.

Imaš li u planu još mnogo kilometara ?

Nemam nikakav plan zapravo. Za sada je plan turneja po Hrvatskoj i Europi i predstavljanje nove knjige, a kad to završi vidjeti ću što ću, gdje ću i kako ću. Siguran sam da stopiranja i spavati po tuđim kaučima više neće biti kao prije, a opet ne želim ništa garantirati i obećavati, jer nikad se ne zna. Bili živi pa vidjeli 😀

Za kraj…Što bi poručio čitateljima koji bi voljeli krenuti u neku svoju avanturu, ali uvijek pronalaze nekakve prepreke (strah, posao kojeg ne vole, okolina, društvo)? Kada je pravo vrijeme za promjenu i postoji li uopće pravo vrijeme?

Ima jedna poslovica koja ide nekako ovako:

Najbolje vrijeme za posaditi drvo je bilo prije dvadeset godina. Drugo najbolje vrijeme za posaditi drvo je danas.

Bezveze je živjeti život onako kako ga ne želimo živjeti, a na kraju krajeva, sami smo ti koji ga mogu mijenjati, ako želimo. Nema tu neke filozofije, naputka kako doći do ostvarenja svojih snova, pa čak ni što kad su ti snovi ostvareni. Samo živite život, kako želite, ali znajte da brzo prolazi.

Ako vas zanima još više, tu je i link na Tomislavovu službenu stranicu. Uživajte!