Marija Mirković, Nataša Mihajlović, Jelena i Nevena Buča – četiri interesantne i karizmatične dame, članice su novosadske grupe The Frajle. Svojim su hitovima („Menjam dane“, „Sarajevo“, „Ich liebe dich“, „Ko se to meni zaljubio“…) i obradama osvojile cijelu regiju. One su drugačije i neponovljive, a publika, koju osvajaju svojim nepretencioznim šarmom i kabaretskim štihom, ih naprosto obožava.

Koje su prednosti biti u sastavu glazbene grupe? Ima li u grupi prostora za individualizam?

Prednosti su sve koje ima jedan tim.Oslanjamo se uvek jedna na drugu, uvek je zabavnije, lepše i lakše u timu, a opet svaka od nas ima svoj prostor i individualnost, koja je veoma važna u okviru tima. Taj balans je, ustvari, formula timskog rada i uspeha!

Jesu li vam važnije reakcije publike ili kritike? Tko je od njih objektivnije „mjerilo“ kad je riječ o kvaliteti glazbe?

Važno nam je i jedno i drugo. Uvek je važno analizirati svoje greške jer se jedino tako napreduje. Ali, sud publike je na kraju presudan! Njihov aplauz je nagrada i merilo svega.

Po čemu se međusobno razlikujete, a po čemu ste slične?

Slične smo po mentalitetu, iz sličnih smo porodica, moralnog kodeksa i ponašanja, ali smo veoma različitog temperamenta i karaktera, pa i izgleda. I to je ono što negujemo i ističemo.

Jeste li očekivale toliki uspjeh, posebno onaj regionalni? Što smatrate svojom najvećom prednošću?

Mi smo ovo oduvek želele, ali nismo znale kako i u kojoj formi ćemo se baviti muzikom. Iznenadilo nas je koliko je brzo sve krenulo, mi smo mnogo radile i prvi put kada samo se videle na tv-u i čule pesmu na radiju, znale smo da je krenulo. Naša prednost je što jednakom jačinom volimo muziku, putovanja, i što smo mi, prvenstveno sestre i prijateljice, a nakon toga koleginice.

Mnogo izvođača traži i očekuje instant-uspjeh, a glazba se sve više počinje svoditi samo na brzu zaradu, istovremeno gubeći posebnosti. Mislite li da glazba danas gubi svoju primarnu funkciju, gubi li se njezina umjetnička vrijednost zbog težnje ka komercijalnosti?

Ne možete nikad nešto samo imitirati i kopirati bez ikakvih iskrenih emocija. To je isto kao kad obučete najnoviju garderobu koja je trenutni trend, a vama ne stoji uopšte. Zašto to i raditi, kad je suština ljubavi da vas vole zbog onoga što jeste. Biti svoj je formula svakog uspeha!

Jeste li kritične prema sebi? Imate li visoke kriterije pri odabiru i stvaranju svojih pjesama?

Kod nas dosta stvari ide spontano. Inspiracija ide od jedne do druge, i kako smo muzički sazrevale, tako se to čuje u pesmama. Čuju se i putovanja, koncerti u raznim gradovima sveta, impresije života! Zato se zvuk i razlikuje iz albuma u album. Sarađivale smo i sa raznim muzičarima kao što su Ante Gelo, Nikša Bratoš, Voja Aralica, Alka Vuica, Vanna, Leo, Goran Karan, Magnifico, Stochelo Rosenberg, koji su uticali da naši albumi tako zvuče.

Danas mnogo izvođača gubi svoj glazbeni identitet kako bi se svidjeli širokim masama. Biste li vi promijenile svoj glazbeni stil i izričaj kad ne biste bile ovako popularne i uspješne, tj. biste li se tada prilagodile glazbenom „tržištu“?

Jedino ako bi se trend poklopio sa našom inspirativnom fazom!

Na vašim koncertima vlada posebna atmosfera koju ostvarujete sa svojom publikom, osvajate svojom spontanošću. Što je potrebno da se dogodi taj famozni „klik“ s publikom?

Iskrenost i puno srce ljubavi! To je nepogrešivo!

Iza vas je mnogo obrada pjesama kojima ste svojom izvedbom podarile neku novu dimenziju i „osvježile“ ih. Kako odabirete pjesme koje ćete obraditi?

Nekada dobijemo konkretne pesme za određene festivale, pesme na jezicima zemalja gde imamo nastup, a neretko i same biramo. Uslov je da sve četiri kažemo „Da!“ pesmi i podarimo joj novo ruho, novi aranžman. Tako se praktično rađa novi oblik pesme.

Budući da ste sve četiri žene, moramo vas pitati dominantno, već pomalo klišeizirano pitanje – kako doživljavate položaj žena u našem, još uvijek prilično patrijarhalnom društvu?

Kako se postavite, tako vam i bude! Danas su žene astronauti, piloti, sudije, političari, majstori, i ne znamo zašto bismo uopšte zaustavljali proces. Važno je ko kako radi svoj posao, ko je kakav čovek i ko gleda život očima srca!