Piše: Dan Mekinec

Naša mala karavana penje se po vijugavoj kaldrmi koja vodi do dvorca. Totalni throwback u srednji vijek, izuzev činjenice da se vozimo u posuđenom i natrpanom Peugeotu 307. Na ulazu u kamp spuštamo prozor, prilazi nam volonter sa smiješkom i čudnim naglaskom, slutimo da je Slovenac: „Zdravo ekipa, kako smo, vidim da ste… u stanju za party!!“ Rekoh, bome jesmo, prijatelju, skrati priču i pokaži nam put.

Ova bi sličica trebala poslužiti kao uvod u doživljaj 15. izdanja međunarodnog festivala kratkometražnog filma, koji se još od davne 2003. održava u srednjovjekovnom dvoru Veliki Tabor kraj Desinića. Ono što vam odmah mogu reći jest da je Tabor Film Festival puno više od onog što mu ime otkriva. Paralelno uz filmski, potpuno jedinstveno iskustvo bio je živopisan i zabavan glazbeni program, koji se odvijao na još živopisnijim lokacijama. S ovime će se, vjerujem, složiti većina koja je skakala i pjevala u središnjoj Taborovoj „Varoši“ za vrijeme nastupa Urban &4 i Let 3, ili slušala Dječaka iz Vode sjedeći u Sobi za mučenje, ili plesala od sumraka do zore uz bendove i DJ-e na Sunset i Goulash Disko Stageu.

Fotografije: Maja Lončarek

Što se tiče filmova, također je bilo nekoliko zanimljivih lokacija: međunarodna i domaća konkurencija filmova kratkoga metra prikazivala se u špiljolikom kinu Rustica, poseban off-program poput Zagorskog specijala, retrospektive Špele Čadež i programa Europske filmske akademije odvijao se u kinu Kula, dok se na otvorenom, u Varoši kao središnjem mjestu večernjeg programa, održala iznimno dobro prihvaćena Noć žive publike. Gledatelji su dobili rekvizite poput zviždaljki i balona kojima se moglo „ocjenjivati“ prikazane filmove – crveni balon u zraku znači da vam se film svidio, a zeleni da baš i nije. Zviždaljke su pak korištene u oba slučaja jer, mislim, zašto ne, pa ne dobivate svaki dan free pass za korištenje zviždaljki u nekom kinu…

Kao preporuku, od pogledanih filmova iz domaće konkurencije izdvojio bih 13+ Nikice Zdunić, Zvir Miroslava Sikavice i Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka, koji su već osvajali, a sigurno će i dalje osvajati nagrade na nadolazećim festivalima, bar prema mom laičkom sudu. Također, definitivno pokušajte uloviti neke od filmova iz programa Noć žive publike: Sirocco, Izvanredno stanje, mamicu ti, Prostorno putovanje i Darrel, kao i domaći lutka-film Posljednji izazov, da nabrojimo neke.

Ovaj bi izvještaj mogao trajati unedogled kad bih krenuo detaljno opisivati koncerte, pa ću stoga reći samo da, što god mislili o njima, Let 3 uživo zvuče i izgledaju… intenzivno. Ne znam kako bih drugačije opisao njihov nastup u subotu, Varoš je naprosto gorjela od energije koju su donijeli, a publika se bespogovorno pridružila. Naravno, zbog svih čari tog „svugdje-pomalo-znate-kako-je“ festivalskog načina života nisam prisustvovao baš svemu, ali ovog ću se definitivno sjetiti sljedeći put kad vidim Let 3 negdje na popisu izvođača. Izdvojit ću još neke koje sam i gledao i slušao (Urban &4, Porto Morto, Dječak iz Vode), samo slušao (slovenski Haiku Garden), slušao u polusnu (Antenat, kao i općenito sav program na Goulash Disko Stageu koji je trajao do zore, a ispod kojeg smo, eto, postavili šator…) i nedovoljno ili uopće nisam slušao jer sam svirao Brateca Martina po zagorskim bregima ili jeo zimsku i jogurt (svi ostali – ako čitate, nemojte se uvrijediti).

Bilo je ovdje još i brojnih predavanja, izložbi u prostorijama dvorca i u kampu, radionica, „ranojutarnje“ anti-mamurluk joge… i dosta pasa, kao što možete vidjeti na slikama. Jedan je čak lajao u ritmu za vrijeme svirke Porto Morta, bar jedno vrijeme, dok nije skroz ispao. Ne krivim ga, nije to lako, pogotovo uz Porto Morto.

Sve u svemu, mogu reći da je 15. Tabor Film Festival definitivno ispunio i premašio očekivanja. Simpatični volonteri, dobra hrana (doručak u mini-mljekari Veronika spaja ljude, kažem vam), pregršt gemišta i piva, uz odlične svirke i filmove u jedinstvenom prostoru srednjovjekovnog dvorca. Ako niste bili, a volite sve navedeno, toplo preporučam da uskoro krenete preko zagorskih brega i kaldrme do Velikog Tabora. I ako vas slučajno neki Slovenac pita jeste li spremni za party, vi zaboravite na sve trenutne granične sporove i arbitraže – ako idete na Tabor Film Festival, onda bolje da jeste.