Inspirirana filmom The Money Pit koji sam nedavno pogledala, odlučila sam današnju kolumnu posvetiti svim onim stresiranim parovima koji trenutno prolaze kroz razdoblje selidbe ili renovacije. Film, s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi prikazuje par koji kupuje kuću vrlo povoljno, no ubrzo shvate kako kući treba kompletna renovacija. Bez novaca i dobrih radnika, njihova veza nailazi na kušnju – da vam sad ne uništim film, to je sve što ću o njemu reći i započeti današnji tekst s onom rečenicom koju baš nitko ne voli čuti, a to je: „znam kako vam je“.

Prije nekih osam mjeseci, krenuli smo u potragu za vlastitim stanom i uskoro ga i pronašli. Zadovoljavao je četiri od pet naših uvjeta i odlučili smo se na kupnju. Kao i gotovo svi današnji parovi, banka je bila prva stanica. Široke ruke su nam odobrili kredit i naše malo gnijezdo pripalo je samo nama. Za početak smo se dogovorili odraditi samo one osnovne radove koji će stan osvježiti, a sva ostala, velika renovacija tek nas čeka u narednih pet do deset godina, osim ako danas ne osvojimo euojackpot. Fingers crossed 🙂

Ušli smo u stan s kantom boje i sredstvima za čišćenje. Vrlo brzo nam je bilo jasno da smo se prebrzo poveselili i shvatili da ima tu još puno stvari koje prije ulaska u stan treba srediti – da nismo imali Lotu, vjerojatno bi u stan ušli kakav je, ali uz malo dijete si nismo mogli priuštiti da svako malo moramo seliti kako bi neke stvari renovirali. Znate ono kako kažu da su upis na fax ili traženje posla jedne od najstresnijih situacija, e ti koji to kažu vjerojatno nikada nisu kupovali ili renovirali stan uz malo dijete uz suživot s mamom/punicom svo to vrijeme jer smo iz podstanarstva morali izaći. Fun fun, trebalo je trajati nekoliko dana, a trajalo je puna dva mjeseca.

Svi vi koji to sad trenutno prolazite, mogu vam samo reći da će kraj doći, vaše svjetlo na kraju tunela je tu negdje, već se nazire, ako ništa drugo, bar će vam dijete biti super zabavljeno dok tata maljem razbija zid, a ona vriska od sreće, a vi stojite prestravljeni za partnera i za pod ispod zida da se ne razbije da ne moramo još i njega renovirati! Renovacija je super zabavna dok skrolate po stranicama trgovina koji prodaju namještaj i dok usred prašine zamišljate gdje će ići vaš super novi skupi kauč od baršuna za kojeg nemate novaca jer tuš kabina je ipak potrebnija – ili možda i nije. Susjeda se čini kao pristojna gospođa – da se tuširamo kod nje, a filmove gledamo na našem novom dizajnerskom kauču? Ipak ne – srećom uz sebe imam prizemnu osobu, koji je sve moje želje samo lagano raspsrnuo i rekao: E idem još samo po glet masu, gumice za mješalicu i nove odvijače, jer su stari od silnog šarafljenja popucali. Romantika koju svaka žena voli čuti – ah gumice, ah odvijači.

Skakali smo jedno na drugoga svaki dan, svaka sitnica nas je uspjela iznervirati i srećom da je između nas bila mala jednogodišnja buhtla pred kojom smo se samo oštro pogledavali, i onda je došao taj dan, sve je bilo gotovo, otuširali smo se u svojoj novoj tuš kabini i sjeli na svoj stari kauč i gledali u prazan tv jer operater još nije poslao tehničara da nam spoji tv. Pojeli smo svoju prvu večeru i malu buhtlicu stavili na spavanje prvi puta u njezinu sobu. U tom trenu zaboravili smo na sve razmirice, odjednom nam nije smetala činjenica da onaj drugi do nas glasno diše i zaspali smo kao penzići u devet sati. Ujutro nas je čekalo miliju kutija za raspakirati, no kaj sad? Budemo i to! Sada, šest mjeseci nakon sve kutije su raspakirane i već razgovaramo o novoj renovaciji.  How crazy is that?