Već neko vrijeme, točnije posljednjih 10 dana Lota je odlučila ustajati oko 5 sati i ponašati se kao da je 9 ujutro. Sve to pripisujem nesnosnim vrućinama i komarcima koji su ove godine zaista naporni. Iako koristimo sve moguće preparate kako nas male beštije ne bi pikale – kao da su postali imuni i najviše vole male, slatke bebeće rukice. 🙂

Lota je dijete koje jako dobro prihvaća bilo koji oblik rutine koje joj mi kao roditelji namećemo – bilo vezano za spavanje, spremanje za spavanje, šetnje i ostale malene situacije koje su nam postala svakodnevica. Otkako je svoje vrijeme buđenja pomakla za gotovo dva sata, u naš život se ušetala nova rutina – šetnje do grada dok još većina spava i ne razmišlja o buđenju. Ja sam osoba koja voli gužvu, buku, metež i veliki europski gradovi poput Londona ili Pariza su za mene idealni, no moram priznati da mi šetnja po praznom i još uspavanom Zagrebu baš odgovara.

Idealno je što u to doba još uvijek nije vruće, sunce još nije do kraja ni izašlo, a mi već uživamo u šetnjama i ispijanju prve jutarnje kave. S obzirom na to da ne živimo predaleko od centra, lagana šetnja nam svima odgovara, pogotovo našoj psici Lu koja i bez povodca veselo osluškuje cvrkute ptica i osjeća se moćno – svaka livada je tu samo za nju.

U vrlo rane jutarnje sate na zagrebačkim ulicama možete vidjeti pokojeg beskućnika, nekoliko starijih ljudi koji, kao i Lota vole rana ustajanja, i pokojeg poslovnog čovjeka koji žure i kao da ne percipiraju svijet oko sebe. Možete vidjeti HNK iza kojeg sunce stidljivo proviruje. Možete vidjeti prazna parkirna mjesta u strogom centru koja se ne viđaju često. Možete vidjeti čak i pokojeg stranca koji su, sudeći po obleki, u gradu još od sinoć i odlučili su dočekati magični zagrebački izlazak sunca. Možete okinuti 145 fotki prije 7 sati jer vam je to baš fora. Možete kupiti vruće pecivo i smazati ga na praznoj klupici dok razmišljate kako bi sad uz njega idealno pasala žlica Nutelle.

Ono što nam je bio veliki izazov je pronalazak kafića koji tako rano služi kavu. Odlučile smo pričekati do otprilike pola 8 i uvjerene da već sve radi krenule u naš omiljeni kafić u Varšavskoj ulici. Na terasi je sjedilo nekoliko ljudi, no na našu veliku žalost – to su bili konobari koji još nisu uskočili u svoje konobarske uniforme i na tren su nam dali nadu da ću ja u miru popiti prvu jutarnju kavu dok će ona, kao i svaki puta, od kafića napraviti vrtić.
Tužne i umorne krenule smo dalje i sjele u jedan od onih velikih kafića na Cvjetnom trgu. Usput smo svratile u pekaru i kupile puter štangicu koji je Lotin must have u zadnje vrijeme i odlična zanimacija dok mama pije kavu. Nije čak ni potrebno pratiti hoće li si zagurati preveliki komad u usta, jer tu je njezina čuvarica Lu koja vrlo diskretno i nježno sve veće komade krade iz Lotinih malenih ruku – na svoju preveliku radost.

Nakon kave slijedi još jedna šetnja i povratak doma dok još uvijek nije vruće. Mobitel pokazuje 8 sati i mi krećemo u jedan đir oko trga. Prolazeći ljetom pored raznih dućana svi vrve popustima i valjda svaku ženu mame privlačnim cijenama. Naravno – uvijek shvatim da Loti baš treba to nešto što je u izlogu i onda se skroz nonšalantno uputim ka ulaznim vratima i zalijepim nosom, tj donjih dijelom kolica u njih jer svi dućani rade tek od 9. Razmišljam hoćemo li pričekati i konačno uzeti taj šeširić koji tražimo već danima ili ćemo doći sutra kada se, ja se nadam, ipak kasnije probudimo.