Razgovarala: Dora Ivić

Nema Splićanke koja joj ne bi ponosno pozirala. Kad Sonja Dvornik uzme fotoaparat u ruke, bilježe se najsimpatičniji trenuci splitske rive za koju je poznato da je centar “najlipšega grada na svitu”. Kao ponosna Splićanka, Sonja izlazi među ljude te jednostavno uživa i fotografira. Njezina facebook stranica Klikom svud – Sonja Dvornik galerija je najposebnijih izdanja splitske rive, a modne kombinacije koje Splićanke hrabro nose svakako su vrijede pogleda i fotografiranja.

Fotografije: Instagram

Sa Sonjom smo naravno ponajprije porazgovarali o modi, a onda su se teme same od sebe otvarale. Ispričala nam je kako je započela cijela priča, kako je otkrila fotoaparat, ali i kako je raditi u splitskom HNK  kao inspicijentica drame.

 

Kada je cijela priča započela? Kako ste došli na ideju o fotografiranju najboljih fashion trenutaka splitske rive?

Cijela priča je započela prije 5 godina kada sam otvorila facebook stranicu i imala sam već tada jako veliku arhivu fotografija običnih prolaznika (većinom meni poznatih) jer se tada još nisam bavila fotografiranjem na način da nekoga zaustavim i pitam ga želi li fotografiju. S vremenom se stvorila arhiva i poželjela sam da to neko i vidi, ali u Splitu je jako teško probiti se u bilo kojem poslu i posebno u fotografiji koja se smatra muškim poslom. Fotografija je posao koji je jako zatvorenog kruga te je mala mogućnost objave fotografija općenito, pa sam objavila svoje fotografije na facebook stranici ne misleći o ikakvom uspjehu. Ideja je bila da moji prijatelji mogu slobodno vidjeti fotografije bez da me posebno zovu i traže ih, ali stranica je u mjesec dana rada imala preko 4 500 lajkova što mi je bio savršen vjetar u leđa da se nastavim time baviti. Kod moje fotografije je uvijek bitno da bude osunčano i pazim da osoba uvijek bude lijepa.

Kako je Sonja Dvornik savladala prve korake upoznavanja s fotoaparatom? Kojih pravila se treba pridržavati početnik?

Uvijek sam imala jedan fotoaparat koji sam nosila stalno sa sobom po putovanjima jer sam plesala folklor 11 godina. Također, nosila sam ga i za  vrijeme izlazaka i kao osamnaestogodišnjakinju zanimalo me uvijek tko je što obukao.

Moja arhiva je “prijetnja” za svaku moju prijateljicu jer je puna svakakvih modnih katastrofa, ali isto tako jedna prekrasna količina uspomena, rođendana, krštenja i ostalih događanja na kojima su slike istih ljudi s kojima se ja družim već 20 godina.

Početnici u fotografiji bi se svakako trebali pridržavati neke svoje želje s čime bi se htjeli baviti i moraju naravno odabrati jedan smjer kako bi se isprofilirali, ali nikako ne smiju dopustiti da im netko kaže da ne mogu jer ukoliko nešto dovoljno želiš, trudiš se i radiš oko toga uvjerena sam da se trud mora negdje vratiti, odnosno ostvariti.


Što je onaj X faktor koji vas privuče kod neke cure i odlučite je fotografirati?

U fotografiji obično kao i u životu uvijek birate osobu koja vam se s nečim istakne. Naravno da fizička ljepota ne predstavlja ništa ukoliko nemate nešto iznutra jer možete biti najljepši na svijetu, a da iz vas ništa ne izlazi. Isto tako što se tiče odabira osobe za fotografiju nikad mi nije bitno da osoba nosi nešto što je jako skupo, već da ta osoba to nešto zna nosit. Moj target (osim ako nije naručena fotografija) su uvijek žene preko 40 godina jer su to žene sa istančanim stilom i ne prate modu na način da izgledaju kao lutke iz izloga, već prilagode neki komad odjeće sebi.


Što se trenutno najviše nosi po Splitu?

Po splitskoj rivi jako je šarolika moda, ali većinom na rivi obitava mlada populacija koja većinom jako prati trendove i veliki sam protivnik toga jer se tu gubi osobnost. Naravno da i ja  isto izaberem neki komad sezone, ali volane više ne mogu vidjeti, haha. Osoba mora znati prilagoditi odjeću sebi i ne možemo svi nositi ono što je moderno jer ne stoji svima sve, tako da bi svatko trebao znati pomoću odjeće prikriti neke svoje nedostatke i pokazi atribute. Moje je mišljenje da mlađe djevojke još uvijek ne znaju pokazati svoje atribute na pravi način, već stave na sebe sve što je primjereno i  neprimjereno, ali iskustvo u životu dolazi s godinama pa je tako i kod mode.

 Kako je raditi u splitskom HNK?

Ja sam inspicijentica drame u splitskom HNK, a tu priču sam započela najprije honorarno i sad sam već 4 godine tamo zaposlena. To je jako zahtjevan posao, ali ono što je najbitnije je što vidiš kako od slova na papiru nastaje potpuna čarolija od svjetala, glumaca, njihovog izvođenja do samog lika koji je napisan. Posebno je zanimljivo kako neki glumac oživi lika koji je napisan, a svaka proba i izvedba donose nešto novo jer uvijek može nešto krenuti po zlu. Recimo, zna se dogoditi da te glumac ne čuje dok ga zoveš na razglas, a scena ide i onda se netko drugi mora snalaziti. Svašta se zna dogoditi, ali u svakom slučaju to je jako ozbiljan posao koji je ujedno i zabavan. Trenutno u našem HNK imamo jednu izvrsnu mladu generaciju glumaca koji posjeduju nevjerojatni talent i entuzijazam za rad, tako da sam jako sretna što radim u tom periodu kada se stvara jedna potpuno nova era glumaca.