Iva Erić je 23-godišnja studentica arhitekture koja se u slobodno vrijeme bavi fotografiranjem, posjećivanjem izložbi, gledanjem filmova te – kuhanjem i dekoriranjem torti. Svoj je mali hobi nedavno pretvorila u biznis Šlag na kraju. Oprez! Fotografije u nastavku nisu primjerene za čitatelje praznog želuca!

Foto: Iva Erić, Eva Tadić

Kad se rodila ljubav prema kuhanju?

Ljubav se rodila u najmlađoj dobi. Bila sam jako radoznalo dijete pa je krenulo od toga da pomažem mami oguliti mrkvu, skuhati tjesteninu do nekih kompliciranijih stvari već u osnovnoj školi. Također, vjerojatno i pomaže činjenica što malo vrsta jela ne volim, pa se nikad nisam ograničavala i voljela sam probati sve. Pa tako i kuhati sve.

Zašto ime ‘Šlag na kraju’?

Htjela sam neko lako pamtljivo ime, neku uzrečicu koja će biti lako razumljiva svima – i mladim umjetnicima i umirovljenim bakama. Nisam htjela zakomplicirati engleskim frazama, već da bude zvučno. Šećer na kraju mi je bilo prečesto korišteno i već viđeno, a Šlag na kraju taman da paše uz temu. Moja mama je rekla da mogu govoriti: Evo, moja torta je šlag na kraju vaše proslave!

Kako i kada je počela cijela priča?

Počela je tek nedavno, prije točno mjesec dana. Već dulje vrijeme razmišljam o tome, ali nisam bila sigurna kako će ideja biti primljena i treba li uopće instagram/food blogerskom tržištu takvo nešto te hoću li uopće imati ijednu narudžbu. Odugovlačila sam iz straha, zapravo. Nakon rođendana moje prijateljice za koju sam radila tortu, ljudi su počeli ispitivati o narudžbama. Onda sam shvatila da je sad pravo vrijeme, dok sam još na fakultetu, dok se tražim i dok ima mjesta za pogreške. Prvi dan dobila sam 4 narudžbe i tad je strah nestao.

Čime se koristiš u izradi dekoracija?

Volim raditi sa svježim cvijećem, kao što se i može vidjeti na Instagramu, jer to daje notu elegancije tortama, a u jednom imaš i slasticu i buket. Također najdraže mi je ukrašavati kremom, raditi ružice i različite oblike kao i modelirati čokoladu i bojati ju. Dobra mi je ta kombinacija ukusnog i jestivog i cvijeća za uspomenu.

Postoji li nešto što ti je izazovno ili nešto što bi htjela usavršiti?

Mislim da je najizazovnije etažiranje. Napraviti nisku tortu je lako, ali napraviti tortu na tri, četiri kata koja mora stajati sasvim ravno i čvrsto, a u isto vrijeme biti lagana i fina – e, to je nešto! Zasad sam došla do 2 kata, ali brzo učim. Također, jako bih voljela usavršiti tehniku macaronsa. Moji su dobri, ali nisu savršeni. Voljela bih znati kako ih napraviti da izgledaju kao da su ove sekunde izašli iz neke francuske slastičarnice.

Kako bi opisala svoj stil?

Opisala bih ga kao kreativni kaos. U arhitekturi postoje dva izraza: “less is more” i “less is bore”. Moje torte su definitivno “less is bore” i ništa u vezi njih nije minimalistički. U takvom okruženju i stvaram, takva mi je radna soba, kuhinja i moj modni izričaj. Kombiniranje puno elemenata, nekada i ekscentričnih, ali da to na kraju izgleda skladno.

Opiši nam tipičnu radnu atmosferu u svojoj kuhinji.

Najviše mi odgovara usamljena atmosfera. U pozitivnom smislu, jer mi je najmrže kad mi se netko mota oko nogu i ulazi u moj radni prostor s namjerom da pomogne. Ja to cijenim, ali dopuštam takve radnje samo svojim psima. Svi drugi moraju van. Uz to ide neka vesela playlista i dobra izolacija, jer obavezno pjevam uz nju.

Što ti je najdraže pripremati?

Najdraže mi je pripremati zanimljive i neočekivane kombinacije i raditi s ljudima koji isto žele probati nešto novo. Veselim se svakoj torti, ali mi je draže da umjesto “napravi mi istu ovakvu” netko kaže “napravi mi nešto ludo i fino”. Slatko i slano, orašasti plodovi s egzotičnim voćem, sir i čokolada, mrkva i cimet, takvim sastojcima se najviše radujem.  A najponosnija sam na one slastice koje pripremam prvi put, a ispadnu wow. To mi je onda znak da radim nešto dobro i da samo nastavim biti hrabra i isprobavati svaki recept.

Koje su ti narudžbe najdraže?

Najdraže mi je vjerojatno isto što i svim kreativcima, a to je kad ti netko kaže da se opustiš i daš mašti na volju. Htjela sam stvoriti princip individualnih slastica, rađenih “po mjeri”. Nijedna torta nije ista već je napravljena specifično po svakoj osobi i njenom ukusu i interesima. Tako da mi je najdraže kad imam temu. Kad netko npr. naruči slasticu za prijateljicu koja studira veterinu i da mi hint da joj je cijela soba crvena. Onda znam da moram napraviti male životinjice i  kupiti ruže.

Kako usklađuješ fakultetske obaveze?

Nije mi teško usklađivati sve jer sam navikla na brzi tempo. Produktivnija sam kad imam dnevno deset obaveza nego kad se izležavam i imam samo jednu. Dok sam u hodu i ritmu sve se da napraviti multitaskingom, a nisam primijetila da su mi fakultetske obaveze patile zbog Šlaga na kraju. Zapravo mi pripremanje slastica dođe kao odmor i rehabilitacija od stresa fakulteta.

Koje su karakteristike neophodne osobi koja se bavi pravljenjem i dekoriranjem slastica?

Neophodno je da imaš urođenu kreativnost i osjećaj za kompoziciju. Da si hrabar u isprobavanju novih recepata, ali i da imaš dobro osjetilo okusa kako bi prepoznao što ide zajedno. Sve ostalo se nauči u hodu, nitko nije rođen sa cijelom kuharicom memoriranom, ali moraš imati volju za isprobati ako treba i tisuću puta dok ne pogodiš. I veeeliko strpljenje, kojeg ja nemam baš na pretek, pa se s tim još uvijek borim.

Koju slasticu najviše voliš?

Volim probati sve slastice i većina njih koje su dobro pripremljene mi je fina jer jako volim slatko i nemam preferencu oko toga. Ali one najbolje ipak dolaze iz ruku meni dragih ljudi. Tako mi nema bolje od makovnjače moje tetke koja je najbolja na svijetu, cheesecakea sa šumskim voćem moje mame ili baklave moje ujne.

Čiji rad pratiš?

Pratim jako puno ljudi i ne bojim se konkurencije. Svi smo tu da se međusobno inspiriramo i potičemo, pa me veseli ovo pitanje jer mogu pohvaliti svoje uzore. Od domaćih blogera pratim Like chocolate jer mi je taj kreativan blog pravo osvježenje i nepresušan izvor dobrih recepata i kreativnosti. Na instagramu pratim Sašu Luketin i uvijek imam tako topli i domaći osjećaj kad objavi novu sliku, a jako volim i baciti oko na profil Jelene Markote, eardur, koji je po meni vizualno daleko najbolji food instagram kod nas. Istaknula sam ova tri, iako ih stvarno ima bezbroj, a nemamo toliko prostora da nabrojim sve.

Imaš li neku poruku za one koji se bave hobijem iza zatvorenih vrata i boje se pokazati svijetu?

Pokaži svijetu svoju maštu jer ćeš više žaliti što to nisi napravio, nego da napraviš pa ne uspije. U današnje vrijeme gdje je svijet društvenih mreža takav da možeš početi bez ulaganja i velikih rizika, stvarno se nema što za izgubiti. I uvijek netko, negdje, treba baš to što ti radiš.

I za kraj nam otkrij što ćeš danas pripremati.

Danas se odmičem korak od biznisa i kuham isključivo iz ljubavi svojoj seki Ani tortu za 18. rođendan, a sutra se vraćamo u stari ritam.