Dolaskom Pinteresta i Instagrama, postali smo lagano opsjednuti predivnim fotografijama koje svakodnevno skrolamo po nekoliko sati i kupimo ideje kako bi voljeli urediti naš vrt, hodnik, postaviti stol, ofarbati sobu ili pak fotkati dijete kako bi svaka naša fotografija imalo ličila onoj savršenoj s društvenih mreža.

Onda si uzmemo vremena, pripremimo te naše male buhtlice i krenemo okidati, no nakon 30 fotografija skužimo da nam onaj veš koji smo pomakli lijevo ipak baca sjednu i da fotografija nije onako plain i savršena kako smo ju zamislili. Protekom tih 10-15 minuta, naše malo zlato počinje negodovati jer mi kao kakvi pavijani visimo nad njima i pokušavamo dobiti onu savršenu koju ćemo podijeliti sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Oni će onda to lajkati i diviti se pod a kako nam je stan uz malu bebu uredan, a nisu svjesni da je nered iza fotoaparata i pod b kako smo ulovili tako čaroban trenutak jer će u captionu naravno pisati da je fotka nastala spontano u trenutku.

Onda ćemo otići na Instagrame poznatih mama, bilo domaćih ili stranih i vidjeti da smo mi lude i opterećene jer njihovi stanovi, kao i naši nisu uredni, njihova djeca kao i naša nisu uvijek nasmijana i dobre volje i njihove fotke nisu uvijek idealne i zapravo prikazuju onu surovu stvarnost – kako je to biti roditelj u današnje vrijeme. Iako uvijek težim da Lotine fotografije budu što ljepše, najčešće one nastale u trenutku i jesu one najljepše. Ono što me je uvijek razveseli i raznježi su Instagrami mama čije fotografije pričaju neku priču. Čije fotografije su odraz njihove kreative i maštovitosti i čije fotografije vam zaista mogu i uljepšati dan. Iako sam uvijek pratila te mame i razmišljala kako je njima super jer su sigurno profesionalne fotografkinje ili su unajmile nekoga takvog, nadala sam se da negdje postoji neka mama, za koju ću sa sigurnošću znati da su njezine fotografije njezine, amaterske, i da su zaista odraz njezine mašte i truda.

Tada se rodio maleni P. Njegova mama, moja školska prijateljica, odlučila je od fotografija svog malog princa učiniti jednu bajku i na maštoviti način prikazati važne detalje iz njegovog života. Predmete koje je koristila su oni koje svaka od nas ima kod sebe doma u ormaru – koristila je posteljinu. Tako maleni P na svojim fotografijama čeka ponoć za novu godinu, maše s krme broda dok plovi prema sutonu, klacka se sa slonićem i izjavljuje ljubav predivnim tulipanima za valentinovo.

Dovoljno je bilo samo malo mašte kako bi svaka fotografija ispričala svoju priču i kako bi važni trenuci u životu tog predivnog malenog čovjeka ostali zabilježeni. Mame pavijanke ne odustajte od fotografiranja vaših malenih jer toliko će brzo narasti da se nećete ni snaći, a vi ćete trebati materijala za plakati i naricati u danima pms-a dok oni kao odrasli ljudi budu odlazili na svoj prvi spoj.

Kad se zbog nje smiješ, kad zbog nje plačeš, kad ti slama srce, to je dobra fotografija. Eddie Adams