“Samomotivacija je unutarnji pokretač koji ideje transformira u uspjeh, odnosno ključni faktor na putu do ostvarenja zadanih ciljeva. Istraživanja pokazuju da najveći problem nije kako ili koju odluku donijeti – nego kako je ostvariti, kako se motivirati da ustrajemo u odlukama koje nas mogu dovesti do uspješnog i realiziranog života.”

Prve dvije rečenice ovog teksta pročitala sam desetke puta prije konferencije “Moć samomotivacije” koja je prošlog petka održana u zagrebačkom hotelu Palace. One su bile uvod svakog teksta koji je najavljivao konferenciju.

Samomotivacija je unutarnji pokretač koji ideje transformira u uspjeh. Danima me nije napuštala ova misao.

Moguće, vjerojatno… Ok, sigurno zato što mi je samomotivacija bolna točka. “Nisi jedina” – pomislit će većina onih koji čitaju ovaj tekst.

Ostvariti kontinuitet kada je samomotivacija u pitanju, za mene je ravno najnevjerojatnijem snu. Kada sam početkom godine započela s digitalnom detoksikacijom svakim vikendom, bila sam proaktivnija, produktivnija, zadovoljnija, puna energije…, a onda se dogodio reality check. 🙂 I eto, to je bila još jedna aktivnost koje se nisam uspjela kontinuirano pridržavati duže od nekoliko mjeseci. Ipak, nisam odustala od svoje odluke o uživanju u offline danima, samo sam je malo modificirala. Ali, to je neka druga priča…

samomotivacija

Poziv u pravom trenutku

U trenutku kada sam se našla na novoj poslovnoj prekretnici, stigao mi je poziv moje drage Ive Bele, inače uspješne trenerice načela uspjeha. Pozvala me na konferenciju “Moć samomotivacije.” Organizirala ju je u suradnji s magazinom Sensa te Hrvatskom udrugom poslodavaca. Nisam mogla obećati da ću doći. Nisam znala gdje ću biti to poslijepodne, a još manje 11. svibnja, gotovo mjesec dana nakon našeg razgovora.

Impresivan popis govornika/ca

Ipak, mjesec dana kasnije, bila sam u predvorju hotela Palace u redu za svoju akreditaciju. Na konferenciji nas je,čekalo 10 izvrsnih govornica i govornika: Dr. Nada Kaiser (life & business coach i psihoterapeutkinja), Ana – Marija Jagodić Rukavina (kineziologinja), Ecija Ojdanić (glumica & maratonka), dr. med. Goran Ivkić (neurolog), Mirta Fraisman Čobanov (leadership coach), Ognjen Bagatin (CEO poliklinike Bagatin),  Iva Belé (trenerica načela uspjeha), Sandra Paović (profesionalna sportašica), Hrvoje Prpić (poslovni anđeo), te dr. Kenan Crnkić (autor bestsellera i transformacijski govornik).

Samo pogled na listu govornika obećavao je odličan dan. O tome kako sam i zašto ponovno zavoljela konferencije nakon poduže pauze, pisala sam u ovom tekstu prije nekoliko mjeseci. “Moć samomotivacije” samo je potvrdila sve što sam u tom tekstu spomenula.

Prva naučena lekcija: Sve je u glavi. 

samomotivacija

Tijekom konferencije, svi su nešto zapisivali i snimali. Ja sam od 9-16 samo slušala. Predavač kojem sam se najviše radovala bio je doktor Goran Ivkić koji je pričao o psihosomatici. Predavanje Gorana Ivkića oduševilo je sve prisutne. Govorio je o tome da je naš mozak “gazda” cijelog tijela i da najrazličitija moguća stanja našeg organizma najčešće nisu genetski uvjetovana. U brojnim se slučajevima ustvari radi o autoimunim bolestima. Govorio je o snazi volje, o sposobnosti našeg organizma da se izliječi i kada se čini da više nema nade, o važnosti pristupa dijagnozi, povjerenju u liječnika, ali i povjerenju u same sebe. Ovaj veliki stručnjak je jedan od onih koji prvo neumorno traže uzrok, a tek onda daje lijek. I to sve u suradnji s pacijentima.

Druga naučena lekcija: “The most effective way to do it, is to do it.” – Amelia Earhart

Za mene je najveće iznenađenje dana bilo izlaganje glumice i maratonke Ecije Ojdanić. Bila je odlično pripremljena, vrlo zanimljiva i beskrajno duhovita. Na kraju je pola dvorane ostavila u suzama. Ispričala je kako je uspjela istrčati maraton od 42 kilometra. Roditelji su je odgovarali (“To ti je glupost, ćerce moja”), djeca su bila skeptična (“42 kilometra i 44 godine. Nemoguće!”), a prijateljice su se zafrkavale (“Jel’ moraš baš odjednom 42 kilometra?”). Nije smišljala isprike. Nije zabušavala. Nije odgađala. Ecija je otišla u Veronu i – uspjela! Njezina priča je priča o upornosti, snazi volje, velikoj ljubavi, radu i predanosti.

Treća naučena lekcija: Za uspjeh treba vremena

samomotivacija

Znate li priču o kineskom bambusu? Ukratko, nakon što se sjeme kineskog bambusa posije, otprilike pet godina ne vidi se ništa osim malog izdanka. A onda, u roku od nekoliko sati, naraste dvadeset pet metara. Ustvari, samo nam se čini da se radi o nekoliko sati jer je bambus svih pet godina širio snažno korijenje pod zemljom. Priču nam je ispričao Ognjen Bagatin, a na njega se nadovezao Hrvoje Prpić kazavši kako iz vlastitog iskustva zna da je za pravi, dugoročni uspjeh potrebno (barem) 10 godina. Svi, bez iznimke, imamo veliki potencijal za ostvarenje ciljeva, a hoćemo li ih uistinu i ostvariti ovisi o tome koliko smo ustrajni, koliko nam je stalo do njih i koliku cijenu smo spremni platiti na tom putu.