Razgovarala: Ivona Siničković

Alis Pečarić Marić već je dobro poznato ime svima koji čitaju Collage. Svestrana blogerica početkom proljeća bila je u Londonu i Parizu, a mi smo ju zamolili da nam kroz tekstove i intervjue opiše barem djelić atmosfere koju je tamo doživjela. Za one koji su propustili, Alis je za naš portal dala prijedloge što čitati ovog proljeća, ali i preporučila što posjetiti ako putujete u London, a usto obožavate knjige i književnost. Danas je na redu intervju vezan uz Alisin  proljetni put u Pariz. Otkrila nam je kojim je povodom bila u gradu svjetlosti i ljubavi, koga je tamo sve upoznala i što je sve vidjela,  što misli o Parižankama i njihovim navikama i ritualima te još mnoge druge zanimljive detalje.

Kojim povodom ste nedavno otputovali u Pariz?

Nema ljepšeg od posjeta Parizu u proljeće. Poziv sam dobila od francuske turističke zajednice Atout France  da kao blogerica posjetim Pariz i budem jedina predstavnica iz Hrvatske, uz osamdeset i pet novinara i blogera iz cijelog svijeta na predstavljanju kulturne sezone Pariza za 2017. godinu. Prvo sam pomislila da se netko šali sa mnom. Ali srećom, sve što je pisalo u tom pozivu je bila zbilja. Cilj okupljanja bio je press tour na koji su pozvani novinari i blogeri iz cijelog svijeta kako bi se upoznali s novostima pariške kulturne scene, kao i interesantnim novitetima pariške turističke industrije, a što je meni ujedno bila i odlična prilika da se povežem s blogerima iz cijelog svijeta koji prate slične teme kao i ja.

Bili smo smješteni u hotelu Mercure Tour Eiffel koji se nalazi ispod najvećeg pariškog šarmera – Eiffelovog tornja koji godišnje posjeti sedam milijuna ljudi. Lijepo se buditi i lijegati uz pogled na to 10 000 tona teško zdanje. Prvu večer smo proveli na zajedničkoj večeri i upoznavanju na brodu koji plovi Seinom. Odličan i čaroban način da se u kratkom vremenu sprijateljite s Parizom.
Sa obilaskom pariških muzeja krenuli smo odmah u ponedjeljak ujutro.

Francuska je kroz povijest dokazala da je veliki obožavatelj ne samo vlastite kulture, nego kulture općenito, a s 130 muzeja, nezaobilazna je kulturna destinacija brojnih turista. Nas su izložbe koje smo posjetili ostavile bez daha.

Razgledali smo:

Rodinovu izložbu stoljeća u Grand Palaisu

• Muzej Orsay i izložbu „Beyond the Stars – The Mystical Landscape from Monet to Kandinsky.

• Centar Georges Pompidou koji slavi 40. rođendan i u kojem je trenutno najvažnija izložba jednog „Amerikanca u Parizu“ – Cya Twomblyja

• Muzej Cinematheque Francais
• Muzej La Bourdelle u kojem se do kraja srpnja održava izložba u čast „alkemičara visoke mode“ Cristobala Balenciage.

Le 6B napuštenu zgradu u nešto lošijem dijelu Pariza (Saint Denis) gdje se okupljaju alternativni umjetnici kako bi mogli nesmetano i besplatno stvarati te organizirati i održavati svoje izložbe.
• Nakon avangarde i alternativaca, zavirili smo na „svjetski važnu“ izložbu genijalnog Vermeera – „Vermeer and the Master sof Genre Painting“ u muzeju Louvre.

Doista, doživljaj koji se pamti cijeli život. Već dugo nisam posjetila taj najposjećeniji i najveći muzej na svijetu koji se nalazi na desnoj obali Seine. Bilo je već vrijeme da ponovim gradivo. Pariški muzeji su za prvi dan ispunili očekivanja.

 Koje su bile vaše aktivnosti i zadaci?

Bogati program posjeta najvažnijim izložbama, muzejima, kulturnim ustanovama koje imaju i do 100 milijuna eura godišnje budžete. Prvi dan, nakon razgledavanja svih tih muzeja, prisustvovali smo i službenom otvaranju pariške kulturne sezone u jednoj od najljepših opernih kuća na svijetu – Opera Le Garnier. Do nje smo iz hotela došli u oldtimer spačekima otvorenih krovova. Genijalna opcija za upoznati Pariz. Naš vozač je bio poseban poznavatelj Pariza te nam je u vožnji ispričao hrpu zanimljivih pričica o “Gradu svjetlosti“. Opera Le Garnier izgrađena je u neobaroknom stilu i smatraju je remek-djelom arhitekture druge polovine 19. stoljeća. Najpoznatiji dio Palais Garniera veliko je stubište, koje se danas smatra jednim od najluksuznijih stubišta na svijetu.

Svečanom otvaranju su nazočili: gradonačelnica Pariza – Anne Hidalgo koja je održala fantastičan i nadahnjujući govor, francuska ministrica kulture Audrey Azoulay, zamjenik ministra turizma Mattias Fekl i Caleri Pécresse, iz ureda Ile-de-France. Naglasili su da Pariz u ovoj sezoni planira 500 najzanimljivijih kulturnih događanja. Na pozornici su nas počastili divnim točkama baleta, glume, opere i glazbe. Nakon svečanog dijela uslijedio je „pravi tulum“ uz clubbing, potoke Moët &Chandon šampanjca i profinjeni catering. Nezaboravno.
Oduševio me posjet Pariškoj filharmoniji koja se smjestila u kovanoj, srebrnoj pomalo svemirskoj zgradi na sjeverozapadu Pariza, u parku La Villete.

U velikoj dvorani koja prima 2400 ljubitelja glazbe održavaju se koncerti filharmonije i ozbiljne glazbe. Godišnji budžet te glazbene ustanove iznosi 80 milijuna eura. Da živim u Parizu, tamo bih bila česti gost. Na vrhu zgrade nalazi se ekstravagantan restoran u kojem smo bili posluženi fantastičnim ručkom uz čašu francuskog bijelog i crvenog vina. Comme D’habitude.


Treći dan našeg press toura posjetili smo čarobne dvorce nadomak Pariza. Prvi na redu bio je kraljevski dvorac – Chateau de Fointainbleau u kojem je živio Napoleon. Ručak i poslijepodne su bili rezervirani za posjet najvećem dvorcu na svijetu – Versaillesu. Ručak je bio organiziran u otmjenomcaférestoranu „Ore – Ducasse“ koji se nalazi u palači Dufour, unutar raskošnog Versaillesa. Počeli smo s Moët &Chandonom a završili s čokoladnom fantazijom u čast Marije Antoinette.


Press tour putovanje je završilo čarobnom večerom na 58.katu najvažnijeg tornja na svijetu.

Kako je cijeli put bio nadahnjujući i inspirativan takva je bila i večera. Čovjek se zaista dobro osjeća kada ima Pariz koji svijetli na dlanu.
Moji zadaci su bili upijati, upijati i upijati i otvoriti sva čula. Nimalo lak zadatak. Jer toliko predivnih a zgusnutih impresija već dugo nisam doživjela.

Naravno nakon ovakvog press toura obavezni ste pisati o putovanju, o doživljajima koje ste imali, o impresijama koje ste doživjeli. Čini se lako, ali nije. Još uvijek sam pod dojmom.

Tamo ste upoznali druge blogere i novinare iz cijelog svijeta. Tko vas se posebno dojmio i zašto?

Da, okupilo nas se oko 80 novinara i blogera sa svih strana svijeta. Iz Japana, Australije, Brazila, Njemačke, Švedske, Italije, Amerike, Koreje… Od prve sam kliknula s blogericama iz Norveške, Italije i Slovenije. Naš četiri bile smo nerazdvojne. Mette, ValeriaAlja i ja smo si obećale da ćemo se uskoro opet okupiti na nekoj od turističkih destinacija. Ili će to biti Bologna, Ljubljana, Oslo ili Zagreb. Pratimo se, pišemo jedna drugoj i dijelimo utiske.

Posebno su me se dojmile blogerice iz Tokija. Dvije simpatične Japanke ne govore niti jedan strani jezik. Jezik na kojem smo se sporazumijevali je bio jezik smijeha. Pravi slučaj „lost in translation“. Njima je najvažnije bilo fotkanje. Imaju instragram profil i stalno su na putu. Trenutno otkrivaju Hawaiije.

Dogodio se još jedan zanimljiv sinkronicitet. Među blogericama dopala mi se atraktivna plavuša tridesetih godina. Predstavila mi se kao Nina iz Sydneyja. Na to sam joj rekla da sam ja bila u Sydneyju prije četiri godine, na vjenčanju moje nećakinje, njene imenjakinje Nine. Na kraju se ispostavilo da su one prijateljice. Nastala je vika i smijeh. Odmah smo putem Instagrama poslale live film iz Pariza i nemalo iznenadile moju Ninu u Sydneyju. Ma recite da svijet nije mali!
Većina blogera komunicira putem Instagrama, manje preko facebooka. Naravno neki imaju svoje blogove, a neki časopise za putovanja.
Bilo je zabavno i korisno. Osim toga, prakticirala sam i svoje znanje stranih jezika.

Kakve reakcije dobivate kada u Hrvatskoj kažete da ste blogerica, a kakve kada to kažete u inozemstvu?

Kada u Hrvatskoj kažem da sam blogerica, vrlo često me čudno pogledaju. Kakvo je to zanimanje, pitaju se. U Hrvatskoj bloganje smatraju hobijem i čim saznaju da se time netko i profesionalno bavi, krenu optužbe kako je bloger prodao dušu, komercijalizirao se i to više nije iz srca. Znači da su svi sportaši prodali dušu jer imaju hrpu sponzora. Ne znam otkud takvi stavovi. Čim bloger zarađuje, kao da više nije objektivan ili kao da ga netko plaća da piše. A to nema veze jedno s drugim.

U inozemstvu je to vrlo cijenjeno i ozbiljno zanimanje. Obično su blogeri veliki zaljubljenici u ono o čemu pišu. Pri tome ih razni partneri i sponzori prate kako bi i jednima i drugima bilo bolje. Naravno, vrlo često su blogeri i bivši novinari te su samo zamijenili medije. Kome god sam od blogera u Parizu pokazala blog i facebook stranicu Čitaj knjigu, bili su iznenađeni brojem mojih pratitelja i nagovarali su me da počnem pisati i na engleskom jeziku kako bi Read a book mogao pratiti cijeli svijet. Za sada samo utopija, ali mi je dalo razmišljati.

Ovaj moj iskorak s putovanjem u Pariz mi je dao šansu da konačno počnem spajati književnost i ljubav prema knjigama s putovanjima, što je oduvijek bila moja velika želja.

Više ste puta posjetili grad svjetlosti i ljubavi. Što sve mora posjetiti netko tko se tamo nađe prvi put?

Pariz ima posebno mjesto u mom srcu još od 1988. godine, kad sam počela raditi u francuskoj aviokompaniji Air France i kad sam u „gradu iz snova“ provodila mnoge tjedne i vikende, što poslovno, što privatno. Od tada traje naša „ljubavna veza“.

Osvojio je moje srce od prvog dana. Zanimljivo je doći u Pariz i nakon toliko godina naći omiljene lokale, restorane, knjižare, klupe i dućane na istom mjestu. Moje emocije su se rasplamsale samo tako.

Glavni grad Francuske nazivaju najljepšim imenima i uz njega se vežu razne asocijacije – grad ljubavi, grad svjetlosti, grad romantike, grad umjetnosti, grad kulture… Za mene je on sve to. Svjetski grad. Victor Hugo je rekao da je „Pariz grad svih gradova“ i bio je u pravu. Tako je i dan danas.

Tko se prvi puta nađe u Parizu preporučujem sljedeće:
• Vožnja brodom rijekom Seinom jer će tako najbrže u najkraćem vremenu dobiti dojam o gradu, njegovoj veličini, snazi i privlačnosti.
• Uspon na Eiffelov toranj jer će s njega također dobiti dojam o Parizu i njegovom savršenom obliku, poput puževe kućice.


• Obavezna šetnja Champs Elyseesom, najljepšom avenijom Pariza uz obavezan uspon na Slavoluk pobjede.
• Romantični Montmartre sa svojim čarobnim uličicama, stepenicama i kafićima. S vrha, na platou crkve Sacre Coeur se također pruža veličanstveni pogled na grad.
Musse d’Orangerie. Radi se o jednom manjem muzeju velikih imena meni omiljenih impresionista u kojem nisu tolike gužve i redovi.
• Najpoznatiju i kultnu knjižaru na svijetu – Shakespeare&Co koja se nalazi na lijevoj obali Seine točno nasuprot gotičke katedrale Notre Dame – 37 Rue de la Bucherie, u 5. arrondissementu. Ako volite knjige, to mjesto ne smijete zaobići. Odnedavno knjižara ima i cafe tako da sjednite, popijte kavicu ili čaj i uživajte u mirisu starih knjiga gledajući najljepšu katedralu na svijetu.

„Shakespeare and Co“ knjižara specijalizirana je isključivo u anglosaksonskoj literaturi. No, to nije jedino što je zanimljivo. Prvi kat iznad same knjižnice, poznat kao „tumbleweeds“, služi kao utočište za putnike, smještene u zamjenu za nekoliko sati rada u knjižnici.
• Na par koraka od knjižare nalazi se jedna od najstarijih slastičarni u Parizu – kultna „Odette“ (kuća u kojoj se nalazi datira iz 17.stoljeća – 77 rueGalande) u kojoj obavezno pojedite tipične francuske kolačiće „les choux“ uz odličan espresso!

• Prošećite jednim od 450 parkova u Parizu. Najpoznatiji su: Parc Luxembourg, Jardins des Champs-Eysees i Jardin des Tuileries koji je ujedno i najstariji park u Parizu.
Boulevard Saint Germains na kojem se treba zaviriti u kultne kavane Les deux Magots i Cafe de Flore gdje su se 50-ih godina sastajali francuski pisci, pjesnici i slikari – Sartre, Picasso, Dali, Hemingway, Simone de Beauvoir, Dora Maar i drugi.

Koje vam se navike i ritual, za koje biste voljeli da ih imaju i Zagrepčanke, najviše sviđaju kod Parižanki?

Parižanke su prirodno zgodne i šarmantne žene bez puno pretenzija da to budu. Jednostavno im to dobro ide. Nijednu nisam vidjela s povećanim ustima, povećanih grudi, obojenih kosa i umjetnih trepavica.

Potpuno su prirodne, bez ikakve šminke, odlično obučene, nose predivne cipele uglavnom niskih i srednje niskih peta. Ne trude se dopasti ikome, a uspijevaju privući mnoge poglede.

Nema debelih i pretilih Francuza i Francuskinja. Ali svi uživaju u hrani, vinu i kavi. Bio mi je gušt par dana biti Parižanka.
Voljela bih da su Zagrepčanke nonšalantnije, poput Parižanki, da se ne trude previše i da nema toliko povećanih usnica i grudi po zagrebačkim ulicama.

Što mislite o knjizi „Kako biti Parižanka u svakoj prilici“ koja je osvojila cijeli svijet? Je li ona odraz pravog pariškog stila života?

Knjiga „Kako biti Parižanka u svakoj prilici“ je samo jedna od knjiga koje govore o Parižankama i njihovoj savršenosti kroz njihovu nesavršenost. Ona je napisana da uzburka duhove, da prodrma Parižanke i one koje bi to željele biti. Nema u toj knjizi ništa što bi trebalo shvatiti preozbiljno.

To je knjiga koja je prije svega zabavna i na originalan način nas upoznaje s mitovima o Francuskinjama. To je knjiga koju često rado prolistam. Puna je fotografija, dobrih kratkih misli, recepata i pariških adresa za raznorazne prilike. Sljedeći posjet Parizu ću posvetiti samo mjestima koja su predstavljena u knjizi!

Evo recimo ovaj puta nisam imala vremena posjetiti slastičarnicu u kojoj se može probati kultni kolač: Proustova Madlena – Tarterie Les Petits Mitrons u 26, rue Lepic. Sljedeći put to neću propustiti.

Koji su vaši omiljeni francuski pisci?

Klasici: Victor Hugo, Simone de Beauvoir, Francoise Sagan
Suvremeni: Michel Houellebecq, Francois Beigbeder, Guillaume Musso.