Subota je. Nasilno se probudim u 9 i 15 jer je gosponu vlasniku restorana taman došla pošiljka sastojaka za one mirišljave kineske juhice pa eto, istovar mora biti izrazito glasan i dugotrajan da me potpuno razbudi iako sam legla u krevet negdje oko 5, a odmor mi stvarno treba. Ali dobro, subota mi je najdraži dan u tjednu tako da ju je bolje iskoristiti nego provesti pola dana u krevetu.

Hmm, a kako ju iskoristiti? Za kasnije čak i imam planove, ali prvo treba izglancati cijeli stan i oprati odjeću u onoj ogromnoj praonici kao iz američkih filmova. Moram priznati da sam prvi put sa sobom povela prijatelja s razmjene da mi pokaže kako se koristi jer stvarno nisam imala pojma što raditi, a moji susjedi nisu nešto susretljivi, pa bi na moj upit vjerojatno odgovorili nešto poput «Oh, putain» (J*bote) ili «T’es bête?» (Jesi li glupa?) Dok su mi stvari na pranju, u nadi da mi nitko neće ukrasti pola garderobe jer, realno, bez problema može, idem do dućana kupiti par pametnih stvari i sto neplaniranih gluposti kao da sam dijete od pet godina i jedino što mi u životu treba su čokolada i gumeni bomboni.

No dobro, vratimo se na moj subotnji plan.

Na poslu smo za hrvatsko tržište zaduženi još jedan dečko iz Hrvatske i ja, a inače u Zagrebu živimo u istom kvartu i pohađali smo istu osnovnu školu, ali donedavno nikad nismo progovorili ni riječi. Zagreb – drago moje malo selo. Uglavnom, u četvrtak je kod njega stigao naš zajednički prijatelj preko kojeg smo i saznali da ćemo raditi skupa, a koji je trenutno na razmjeni u Belgiji. Isto kao i mi, oduvijek je bio zaljubljen u Pariz, a kako je ovdje samo tjedan dana, to treba maksimalno iskoristiti. Pola prvog dana je ipak iskoristio tako da nas je čekao do 19 i 15 na krovu ureda i uživao u pogledu na predgrađe i sivu Seinu uz «lagani» pariški vjetrić.

U petak smo malo previše popili i lutali Bastilleom, ne baš preoduševljeni ponudom, a za subotu su njih dvojica imali nadobudan plan ustati se oko ručka i krenuti u pohod Parizom. Kako je nadobudni plan završio? Jedna od najbolje neiskorištenih subota ikada! Dečki su noć prije gledali malo previše Munchiea, a ako Action Bronson kaže gdje se fino jede i pije, onda se to mora probati.

Fotografije: Laura Grlić

Negdje oko 15 sati stigli smo u jednu vinariju i sjeli za mali stolić, jedan od četiri u lokalu te smo se prepustili mašti vlasnice. Za početak smo uzeli vina na čaše i dva, tri jela s menija, po preporuci. To se ubrzo pretvorilo u nekoliko ispijenih boca vina i u našu novu misiju da moramo probati apsolutno sve što se nudi.

Napokon sam shvatila zašto su moji roditelji i ostatak obiteljskih prijatelja s kojima smo putovali Francuskom uživali u sjedenju na jednom mjestu satima, ispijanju savršenih vina uz malo sira i foie gras na friškom, hrskavom baguetteu.

Nakon šest sati kroz vinariju se izvrtjelo previše ljudi s bijesnim pogledima upućenim nama jer zauzimamo mjesto, ali na njihovu žalost, nama odlazak nije bio u planu.

Ovo mjesto imena La Buvette – definicija je hedonizma (da, ovo je besplatna reklama i apsolutno zaslužena reklama).

Nažalost, taj mali raj na zemlji zatvara se u 22 sata, pa smo se morali suočiti s realnošću i bojažljivo zatražiti račun.

Tako smo se iz jedanaestog arondismana malo pripiti i podosta veseli uputili prema šestom gdje smo se dogovorili za piće s nekoliko Talijana s posla. Ova avanturica trajala je malo predugo, nekih sat i pol za šetnju koja inače traje pola sata, ali mi smo uživali i divili se ljepoti i arhitekturi ovog prekrasnog grada i mučili ostatak svijeta našim beskrajnim Instagram pričama te vjerojatno bili pravi, glasni Balkanci.

I tako sam, nakon dosta teških prvih par tjedana, shvatila da sam unatoč sveopćem fizičkom i psihičkom umoru vezanom i za posao i za činjenicu da moj mozak pretjerano radi i razmišlja o svemu bitnom i nebitnom, ipak došla na mjesto koje me oduševljava, makar samo dva dana tjedno.

Sjeti me zašto sam tu i koliko sam truda uložila u to da se kad tad vratim. Sjeti me i u što sam se to prošle godine toliko zaljubila, a subotnji rush je dovoljan za preživjeti barem do srijede.