Marina Mesar, široj javnosti poznatija pod umjetničkim imenom OKO, zagrebačka je umjetnica čija su djela prepoznata i cijenjena na svjetskoj urbanoj sceni. Izlagala je svoja koloristična i vesela djela u mnogim europskim i svjetskim muzejima, a osim bijeloga platna rado oslikava i ulice, zidove ili  izrađuje murale, skulpture i lijepi paste-upove po zgradama. Razgovarali smo s OKO o njezinoj novoj izložbi ˝Exquisite growth˝ otvorenoj 19. listopada u Francuskom paviljonu. Detalje doznajte u nastavku teksta.

Fotografije: OKO Facebook

Trenutno se u  Francuskom paviljonu Studentskog centra održava vaša samostalna izložba pod nazivom ˝ Exquisite growth˝. Možete li nam reći malo više o izložbi, radovima koje ste predstavili, te njihovim referencama. Kakva vas je inspiracija vodila u stvaranju radova i kojim ste se tehnikama služili?

Ideja je nastala prije nekih godinu dana kad sam dobila poziv da izlažem u Francuskom paviljonu, a kako je prostor dosta specifičan, zahtijevao je drugačiji pristup. Ideje i promišljanja kao i uvijek dolaze iz života, kako iz različitih situacija tako i iz knjiga , filmova ili putovanja. U ovom slučaju to je bilo klasično razmišljanje o smislu života i gdje nas vodi, nešto što mislim da prolazi kroz misli svim ljudima na svijetu. A što se tiče tehnike, nekako uvijek ispadne akril, jer se dovoljno brzo suši da stigne pratiti moje misli.

Što se tiče same podstave izložbe koju ste osmislili zajedno sa kustosicom Martom Kiš, kako ste zamislili prezentaciju i koncept?

Od početka sam znala da želim izvesti nešto što će biti kružnog oblika, jer je prostor sam po sebi fascinantan i ima tu neku snagu, trebalo se samo dovoljno prepustiti da ti energija prostora kaže što se treba raditi. Koncept izložbe, znale smo obje koji tekst nam je startna pozicija i koja je osnovna tema, a motivi i kako prikazati emocije  je ostalo potpuno otvoreno i spontano. Tako da bi se svaki novi dan posvetila jednom razdoblju i samo “gomilala” vizualno ono sto je najbolje objašnjavalo nematerijalni tok misli.

Koje su vaše najdraže teme i motivi? Gdje crpite ideje i inspiraciju za radove?

Mislim da mi je najveća inspiracija maštanje. Gdje god putujem uvijek promatram oko sebe, interakciju ljudi s okolinom i međusobno, kaos u velikim gradovima, knjige, život kao takav. I kao da u realnosti oko sebe vidiš imaginarne dijelove koje samo nadodaješ. Pa kad promatram nešto oko sebe, paralelno unutar vlastite mašte nadodajem objekte ili likove iz svoje mašte, nešto kao da paralelno gledaš dvije potpuno odvojene dimenzije spojene u jednu.

Završili ste Likovnu akademiju, a prethodno ste godinama crtali, stvarali, svojevrsno se i pripremali za prijemni ispit. Također, vaših ruku djelo je i prekrasan mural zagrebačkog MSU, izlagali ste svoje radove u Brazliu, njujorškoj galeriji ˝e-flux˝ i ˝Victoria and Albert Museumu˝ u Londonu. Vi ne birate mjesto ni način, a usudila bih se reći- crtate u hipu inspiracije koloristične i samim time vrlo energetski pozitivne radove. Unatoč svemu tome i s obzirom na vaš stil i metode, smatrate li da niste dovoljno ozbiljno shvaćeni kao umjetnica? Smeta li vam to?

Čitav život pokušavam gledati poprilično humoristično jer je ionako dovoljno težak da bi samu sebe još vukla na dno, iako je to neizbježno. Život ide gore dolje, pitanje je samo kako se s tim naučiti nositi. Ono što definitivno znam, je da sam ozbiljna u tome što radim, iako pokušavam ostati zaigranog duha unutar misli i pogleda na svijet, kod izvedbe radova, sastanaka i  sličnog, strahovito cijenim profesionalizam. Mislim da baš zato jer stvari dostavljam prije roka, jer se držim dogovorene riječi, jer pazim da ne ostavljam nered na radnom mjestu i svih tih sitnica, mogu biti potpuno neozbiljna u ostatku života. Nešto kao protuteža.

Unatoč tome što si sposoban nasmijavati ljude svojim glupostima i konstantnim smijehom, shvaćaju te vrlo ozbiljno poslovno jer znaju da ne moraju sumnjati u tvoju profesionalnost na svim ostalim poljima.

Meni je tako puno draže, jer onda ljudi mogu biti ljudi, ne moramo imati ograde niti se praviti čvrsti ili trošiti energiju na glupave stvari. Ako svatko svoj dio posla odrađuje profesionalno onda nam ostaje puno vremena za kvalitetne razgovore i druženja, i puno puno smijeha.

Što se krije iza vašeg umjetničkog imena ˝OKO˝ i kako je ono nastalo? Je li na vaš stil izražavanja utjecao netko ili nešto posebno?

OKO je posljedica totalne opsesije simbolima i značenjima. Kako od rječnika simbola pa do ikonografije i ikonologije kršćanstva. I vječne fasciniranosti Indianom Jonesom!

Živite kao nomad, putujete, slikate, stvarate i živite za umjetnost. Nekima je to nedostižan ideal jer uvijek prevagne neka racionalna, sigurna opcija. Kako uspijevate živjeti takav život i kako se odupirete brojnim stranputicama života?

Mislim da ljudi uvijek žele ono što nemaju na neki način. Tako netko tko ima neki oblik sigurnosti žudi imati taj oblik nomadskog života, jednako kao što bih i ja ponekad voljela imati i tu neku čudnu sigurnost. Ali čini mi se da život nosi svoje, pa tako ako mu se ne odupireš previše, donijet će ti točno ono što je za tebe. Unatoč tome što je stresno jer je u pitanju kontinuirana nesigurnost što donosi sutra, za sad još uvijek ne bi mijenjala svoj život.

 Gdje uskoro trebamo ˝baciti oko˝ u potrazi za vašim idućim projektima, izložbama i sl.?

Prvi na listi je opet London, pa onda Švicarska i Francuska, a nakon toga opet Zagreb. A mislim da je i vrijeme da se malo decentralizira scena kod nas, pa možda krenem različitim putevima po Hrvatskoj.