S 13 nominacija za prestižnu nagradu Oscar, film ˝Oblik vode˝ meksičkog redatelja Guillerma del Tora, oduševio je mnoge. Svojevrstan hommage Golden Ageu  Hollywooda, uprizoruje fantastičnu bajku prožetu maštovitim i muzikalnim elementima oslobađajući toplinu, s dozom precizno izbalansiranih užasa koje donosi vrijeme u kojem je smješten film.

Fotografije: službena Facebook stranica filma

Radnja je smještena u malenom priobalnom gradu, za vrijeme Hladnog rata šezdesetih godina prošlog stoljeća, time  odavajući hladnu industrijsku estetiku filma koja se razbija kroz povremenu pjesmu i ples od ˝Hello Frisco Hello˝,˝ Mardi Gras˝ do ˝That Night In Rio˝ i ostalih glazbenih isječaka koji daju filmu pozadinu hollyvoodskog zlatnog doba. U priču nas uvodi Eliza Esposito (Hawkins), naizgled princeza iz nekog drugog vremena, iako je najtužnija čistačica koja radi noćnu smjenu s prijateljicom Zeldom (Octavia Spencer) u visoko sigurnosnom vladinom laboratoriju. Siroče, napuštena još kako beba s ožiljkom na vratu – ozljede zbog koje je nemoćna govoriti, Elza je precizna u svojoj svakodnevnoj rutini.

Probudi se, postavi štopericu za kuhano jaje, slijede masturbacija u sklopu svoje svakidašnje kupke te posjet svom starom susjedu Gilesu (Richarda Jenkinsa) prije no što večernjim autobusom odlazi na posao. Priča se počinje mijenjati kada agent Strickland (Michael Shannon) dovodi čovjekolikog vodozemca iz amazonskih mračnih, muljevitih dubina. Okrutan Strickland muči vodeno biće, iako znanstvenik dr. Robert Hoffstetler (Michael Stuhlbarg) prepoznaje potencijal ovog stvorenja. Eliza stvara neposrednu vezu s bićem, koja prerasta u pravu ljubavnu priču, a naposljetku se pretvara u borbu za život ili smrt.

Dok otkriva svoju središnju ljubavnu priču, del Toro prikazuje probleme okolnih likova. Giles, reklamni umjetnik, liječeni alkoholičar, zatvoreni homoseksualac koji živi u vrijeme kada biti gay nije bilo nimalo prihvatljivo, a to je utjecalo na njegov rad, njegov život i omelo ga dok ga vrijeme nije učinilo starim. Ulogu je tako toplo upriličio Richarda Jenkinsa, čineći Gilesa vrlo brzo, omiljenim likom. Tu je i Elizina prijateljica Zelda, koja živi u svijetu rasizma i razočarana je u svog muža, a onda i agent Strickland, koji se bori sa demonima svog lika.

Službeni Facebook filma, Michael Buckner

Del Toro ubacuje u svoju fantastičnu melodramu elemente koje bi gledateljima, prije svega, trebali ukazati da se ne radi o klasičnoj ljubavnoj bajci, Eliza nije klasična ˝Disney princeza˝ što je unatoč tom dojmu, vidljivo već i na samom početku – u vidu njezine jutarnje rutine – masturbacije. Slično tome, dok stvorenje ima brojne primjere čovječnosti i nježnosti, del Toro kaže da je jednako važno, animalizirati stvorenje, ” -Make sure it eats the fucking cat!” kako bi podsjetilo publiku na njegovu drugu stranu.

Ipak unatoč svim vrlinama filma, koje dokazuju i  brojne nominacije, ovo možda nije film za sve. Priča neće zadovoljiti prosječnog gledatelja, koji film gleda isključivo radi zabave. Nadalje- balans između svih scena nije uvijek postignut – postoje izvrsne, fantastične scene, ali ima i onih koje pomalo odskaču i uopće ne funkcioniraju na ekranu.

No, na kraju film rezonira s duhom i umom, pružajući onim gledateljima s ekscentričnim ukusom zadovoljstvo u punom sjaju novog remek-djela Guillerma del Tora.