Do današnjih Lotinih 19 mjeseci doživjeli smo baš svašta. Razne grupe na društvenim mrežama, prijatelji, obitelj pa na kraju i Google pomogli su nam u stvarno puno situacija, no za ovo što je uslijedilo nešto ranije ovaj tjedan, nije nas nitko mogao pripremiti. Odradili smo rutinu kao i svaku večer – večera, kupanje, maženje po potrebi i spavanje. Mi smo zaspali nedugo nakon nje i usred noći nas je probudio vrisak poput onog u Psihu ili Halloweenu. Mahnito smo pogledali na baby monitor i odjurili u sobu kako bi skužili da Lota spava i vrišti. To je bio takav vrisak pomiješan s plačem koji nas je zapravo šokirao. Što smo mi nju više tješili to je ona postajala agresivnija. Udarala nas je, vrištala i dalje i nakon otprilike 15 minuta zaspala kao da se ništa nije ni dogodilo. Zaspali smo i ostavili Googlanje za jutro.

To što se dogodilo pa i ponovilo sljedeću noć bio je „noćni strah“.
Malo sam si dala truda pa sam istražila – što, zašto, kako…. Psihologija sve ovo što smo mi proživjeli naziva noćni strah što se definira kao poremećaj sna kod kojeg se dijete nalazi u sivoj zoni – između sna i jave i ne percipira svijet oko sebe. Nije svjesno da vrišti, nije svjesno roditelja oko sebe i sutradan nema nikakvo sjećanje na nemili događaj. Često se pojavi dva do tri sata nakon što je dijete zaspalo i traje od nekoliko minuta pa i do pola sata. Ono što nama nije uspjelo jer eto, samo smo ljudi, psiholozi preporučuju da se dijete tada pusti na miru da strah prođe i da samo zaspe jer se umirivanjem samo stvori protuefekt – dijete postaje agresivno i još samo više ljuto iako nije svjesno što se dešava.

E sada – kako razlikovati noćni strah od noćne more – najlakše je po tome što će se dijete ako ga noćna mora probudi, ili vi potaknuti vrištanjem, biti svjesno i uplašeno i prihvatit vaš zagrljaj. Dok dijete još uvijek ne govori teže je s njima iskomunicirati što se zapravo dogodilo, ali svaki roditelj već jako dobro zna baš svaki mig svog djeteta i neverbalnim komuniciranjem skužit ćete radi li se o noćnoj mori ili noćnom strahu.
Oni se mogu pojaviti kada dijete preskoči ili izađe iz svoje rutine, kada ne ode na spavanje u vrijeme kada inače ide, kada je taj dan pretrpjelo veću količinu stresa, ako mu fali sna ili ako je jednostavno preumorno. Ta dva dana kada je Lota glumila kraljicu vriska Jamie Lee Curtis izašla je iz svoje rutine spavanja i time potaknula noćni strah koji nas je izuo iz cipela. Dobra stvar u svemu tome je što je to sasvim normalno – nisu povezani s nikakvom traumom ili psihološkim poremećajem nego su samo normalan dio odrastanja.

S obzirom na to da je Lota još uvijek u kinderbetu i ne može iz njega van – nismo imali straha da će ispasti iz kreveta ili odlutati u neki drugi dio stana, no upute za sve one čiji su malci u krevetima iz kojih lako mogu van je – neka pod ne bude prekriven igračkama kako se ne bi ozlijedili i neka vanjska vrata budu zaključana kako ne bi izašli. Iako za vrijeme noćnog straha većinom sjede u krevetu i plaču ili vrište – mogu se i prošetati pa se lako može pomiješati i s mjesečarenjem.
Iako je zaista neugodno za doživjeti, tješi me činjenica da je to nešto što će proći i čega ćemo se samo nekada sjetiti, a možda i zaboraviti. Kao i prvi pad, prvu razbijenu usnicu, prvi zub… Svim onim roditeljima koji to još nisu doživjeli savjetujem da se ne uspaniče i da pokušaju to što mirnije riješiti jer iako se naši malci toga ne sjećaju, nama itekako ostaje urezano u pamćenje.