Ninu Slišković Goleš možda znate kao voditeljicu na radiju Enter, možda čitate njen blog Ruž&Ružmarin, a možda ste je vidjeli kao voditeljicu emisije PopRock.hr. Ali ako ste čuli za Ninu, onda je sigurno pratite na njenom Instagram profilu u svim ovim ulogama. Sve u svemu, mi je volimo čitati, a Cosmopolitan ju je nedavno nominirao za influencericu godine u kategoriji književnosti.

Ova cura iz Splita je u (nerijetko sivi) Zagreb kroz sve svoje uloge donijela malo dalmatinskog duha, puno ljubavi i lijepih riječi, a mi smo sve to pokušali prenijeti u jedan kratki intervju i saznati kako to radi.

Fotografija: Nina Slišković Goleš, privatna kolekcija

Fotografija: Nina Slišković Goleš, privatna kolekcija

Nina, trenutno si voditeljica na radiju, TV-u, blogerica, PR-ovka, spisateljica, kolumnistica, a s druge strane si kćer, supruga, sestra i prijateljica.

I zato ćemo te prvo pitati – kako stižeš biti u svim ulogama?

Ja se uvijek vodim onom „imaš u danu jednaku sati koliko i Beyonce“, hahaha. Šalim se malo, Beyonce uz 24 sata u danu ima vjerojatno i hordu asistenata, a kod mene je ipak sve na meni. Imam tu (ne)sreću da mi svaki dan počinje u 4:30 ujutro i traje do 22h, minimalno, pa dosta obaveza, aktivnosti i uživanja stane u dan koji toliko traje. Svaki svoj posao volim i većinu dana mi ništa od toga ne pada teško. A o prijateljima, mužu i obitelji da ne pričam… za njih uvijek i sve sa 100% srca.

A u kojoj se od tih uloga osjećaš najbolje?

Izbacit ću privatni aspekt iz odgovora na ovo pitanje, jer kako god da odgovorim netko će me od ovih mojih mrko gledati. 🙂 Na poslovnom planu mi je jednako teško odgovoriti na ovo pitanje.

Pisanje je moja prva ljubav i to je moja prirodna reakcija na sve što se događa oko mene, pa bih rekla da je to možda ona moja primarna uloga u ovom svijetu…

Ali prvo mjesto s pisanjem defitivno dijeli radio na kojem sam završila spontano prije nekih osam godina, i na kojem vjerujem da ću se zadržati doživotno… jer je taj osjećaj bliskosti i prisutnosti koji se preko mikrofona i zvučnika može prebaciti do slušatelja jednostavno neprocijenjiv.

Kako provodiš slobodno vrijeme i koji ti je najomiljeniji način za „punjenje baterija“?

Obožavam filmove i trudim se barem par puta tjedno počastiti kojim filmom, ali to je više formula za isključivanje od ostatka svijeta nego za punjenje baterija. Što se punjenja baterija tiče, to se svodi na samo jednu stvar – ljude koje volim. Ako za vikend ne pobjegnem sa svojima u Split, onda se pripremaju bakanalije za prijatelje tu u Zagrebu. Volim kad mi je puna kuća, a to je gotovo uvijek. Bude onako kao u talijanskim filmovima – bučno, živo, veselo i s finom klopom.

Fotografija: Šiško photography

Foto: Šiško photography

Što za tebe predstavlja pisanje?

Ispalila bih ovako iz prve – sve na svijetu. Način za rješavanje loših emocija, način za dijeljenje dobrih emocija, način za prodrijeti do ljudi, antistres terapija… i još puno toga u biti. Meni je to nekakav prirodni nagon, reakcija na sve što se događa u meni i oko mene.

Nevjerojatno je koliko je čovjeku lakše kad to što misli i osjeća izbaci iz sebe na papir, a kako je kod mene glava uvijek puna svega, uvijek se nađe materijala za dijeljenje.

Neki ljudi valjda plaćaju psihologe za to, ja, eto, pišem, što je malo jeftinija opcija. Od pisanja koje je za mene samo po sebi svojevrsna terapija, još mi je važnije sve ono što se dogodi kad je tekst vani i kad nađe svoj put do drugih ljudi, a uglavnom ga nađe. Ja vama ne mogu opisati koliko se u ovih zadnjih godinu dana koliko živi moj blog meni javilo raznih ljudi, s raznim pričama, otvorilo dušu u raznim inboxima i mailovima… To je bez ikakvog pretjerivanja najveći kompliment koji netko tko piše može u životu dobiti.

Fotografija: KovaZg Photography

Foto: KovaZg Photography

Objavila si zbirku poezije „Nova imena danima“, redovito objavljuješ i na svom blogu Ruž&Ružmarin, a tvoji radovi izlaze i po književnim časopisima. Što ti je sljedeće u planu – nova zbirka, vlog…?

Moj plan je da nemam plan, pa što bude. Ne volim si zacrtavati neke velike ciljeve pa stalno imati osjećaj da nešto moram. Ne volim „morati“. A i zadovoljna sam kako su stvari trenutno posložene, pogotovo što se mog bloga tiče. Nisam očekivala da će se u godinu dana ta priča s blogom toliko uspješno zarotirati i dovesti do nekih stvari do kojih je dovela, tako da me strašno veseli budućnost na tom polju. Ma i na svakom drugom polju. Popričat ćemo za godinu dana pa ćemo vidjeti što se sve neplanski u međuvremenu izdogađalo, nadam se nekim super stvarima. 🙂

Obožavaš i citate. Možeš li nam za kraj izdvojiti svoj trenutno najomiljeniji citat?

Nemoj da ti život prođe u čekanju idealne situacije.

Citat je moj i trudim se držati ga se koliko god mogu.