Osam razgovora po pedeset minuta. Toliko je bilo dovoljno da novinarka Conny Bischofberger napiše knjigu o proslavljenom trostrukom prvaku Formule 1, pilotu i uspješnom poduzetniku Nikiju Laudi. Sastali su se osam puta u njegovom omiljenom kafiću Café Imperial u Beču, gdje su razgovarali o temi o kojoj Lauda inače nikad ne razgovara: novcu. Razgovori su pretočeni u vrlo zanimljivu knjigu koja je nedavno prevedena i na hrvatski.

Knjiga Niki Lauda: Novac, rizik, život je kratka biografija s naglaskom na poslovni aspekt života jednog od najpoznatijih vozača Formule 1 u povijesti. S obzirom što se sve Nikiju Laudi dogodilo u 68 godina njegova života, na trenutke vam se može činiti da čitate napetu fikciju. I ne, ne mislim samo na dobro poznatu nesreću u Nürburgringu iz 1976. godine, nakon koje je jedva ostao živ, već na niz drugih životnih neprilika koje su ga snašle, a iz kojih se uvijek uspio izvući još bolji i jači nego prije.

Neka od najzanimljivijih, ali i najpotresnijih poglavlja svakako su poglavlje o Nikijevoj nesreći na automobilističkoj stazi, strašnoj zrakoplovnoj tragediji koja se dogodila 15 godina kasnije te o nimalo laskavoj glasini koja ga prati čitav život. 

Nesreća u Nürburgringu 

“Je li 1. kolovoza za mene poseban dan? Ne. Kad me na njega nitko ne bi podsjetio, prošao bi nezamijećeno. Tek kad u sebi izgovorim cijeli niz brojeva 01-08-76, postanem svjestan da sam 1. kolovoza 1976. na stazi u Nürburgringu zamalo izgubio život u požaru.” Tako Lauda započinje priču o danu koji je zamalo završio tragično. “Ne sjećam se nesreće na 10.7 kilometru, kao ni vremena kad se dogodila: 14 sati, 23 minute i 59 sekundi. Nisam imao sat i ništa od toga nisam zapamtio. Tako će mi zauvijek ostati izbrisano 45 minuta moga života.” Dodao je i kako to za njega bila tek “nesreća na radnom mjestu.” Čini se kako Lauda uopće nema emocija kada govori o događaju koji mu je promijenio život i koji mu je ostavio trajne fizičke posljedice, događaju koji su milijuni ljudi diljem svijeta pratili u nevjerici, misleći kako su šanse da se netko izvuče iz goruće forumule jednake nuli. Ali, tada  27-godišnji mladić Niki, vratio se na stazu svega 33 dana nakon stravične nesreće. S obzirom da je tom prilikom udahnuo otrovne plinove plastične karoserije i gorućeg benzina, njegova pluća i krvne žile pretrpjele su vrlo ozbiljna oštećenja. Uz to je imao teške opekline lica, glave i ruku. Nedugo nakon nesreće, bila mu je potrebna i transplantacija bubrega. Bubreg mu je donirao njegov mlađi brat Florian za kojeg Lauda, unatoč bratovoj gesti, kaže da nikada nisu bili bliski, a kad mu je godinama nakon toga ponovno trebala transplantacija jer je tijelo odbacilo Florianov bubreg, njegova sadašnja supruga Birgit bez razmišljanja mu je dala svoj.

Zrakoplovna nesreća Boeinga 767 njegove kompanije Lauda Air

15 godina nakon Laudine nesreće u formuli, zadesilo ga je nešto što je podnio mnogo teže nego vlastito stradavanje – pad Boeinga 767 u vlasništvu njegove zrakoplovne kompanije. U padu su poginuli svi putnici i svi članovi posade, njih ukupno 233. “Mjesecima nakon pada  uvijek bih negdje susreo čovjeka koji je poznavao nekoga iz zrakoplova.To će me pratiti cijeli život i svaki će mi se put zabiti nož u srce kad pomislim na nekog tko je svojim životom platio let Lauda Airom. Katastrofa me naučila da 99 posto stvari držimo u svojim rukama. No, ja sam upoznao i onih preostalih 1 posto.” Ova je nesreća Nikija Lauda dovela do krajnjih granica strpljenja i energije, a mediji nisu prestajali sa senzacionalističkim naslovima koji su se vrlo često vezali za njega, o kojoj god se temi radilo. “Niki Lauda – privlači li ovaj čovjek nesreću?” – pisalo je na naslovnici svjetski poznatog Bilda. “Iscrpljeni Niki Lauda je u svojoj isprljanoj odjeći i opekotinama po glavi zadobivenima u automobilističkoj nesreći djelovao kao jedini preživjeli”, pisao je Spiegel. Njegov mu je sin Lukas tada pričao kako po školi kruže morbidni vicevi poput: “Ako više ne voliš svoju ženu, pošalji je nekamo Lauda Airom.” Nitko nije bio na njegovoj strani. Već doveden do ruba, Niki je na putu iz Frankfurta za Beč sjeo pored sasvim nepoznatog čovjeka koji mu je poručio: “To što trenutno proživljavate sigurno nije lako, ali već ćete to nekako prebroditi.” Lauda je rekao kako mu je u cijeloj toj drami čovjek kojeg nije vidio nikad prije i nikad kasnije u životu, predstavljao jedini tračak svjetlosti.

Imidž škrca

“Kad Niki otvori novčanik, iz njega izlijeću moljci”, jedna je od najčešće izgovaranih šala na račun Nikija Laude. “Mediji vole taj moj imidž škrca, poštuju ga i njeguju”, izjavio je Niki, dodavši kako gotovo nema intervjua u kojem novinari ne inzistiraju da mu plate piće. Da je Niki veliki škrtac, počelo se pričati još za vrijeme njegova bavljenja automobilizmom. Oko tema kao što su novac i štedljivost izgrađena je cjelokupna marketinška propaganda. Niki je snimao reklame u kojima izgovara slogan: “Ništa ne poklanjam”, a dobro je poznata i njegova crvena kapa koja mu ne služi samo kao zaštita koja prekriva zadobivene ozljede glave, već tvrtke koje se žele reklamirati tako da svoj logo postave na Nikijevu kapu, za tu uslugu plaćaju milijune. On je zapravo hodajuća reklama, iako mnogi tvrde da mu uz silno bogatstvo koje posjeduje, takav potez uopće nije trebao. Ipak, u knjizi je objasnio da nije škrt, već vrlo štedljiv i to ponajviše na samom sebi. Niki četiri do pet puta godišnje održi seminare ili predavanja koja za svoje zaposlenike naručuju privatni poduzetnici i to naplati 60 000 eura po jednom predavanju. Iako “ništa ne poklanja”, nakon što su im roditelji umrli, Niki i Florian su prodali obiteljsku kuću i Niki od brata nije tražio ni centa jer je njegov brat bio u znatno slabijoj financijskoj situaciji. Također, sa suprugom Birgit sudjeluje u različitim humanitarnim akcijama i pomaže siromašnoj djeci iz Indije da dobiju adekvatnu medicinsku skrb i školovanje. “Ništa ne poklanjam, ali točno znam što učiniti kada netko računa na mene”, bila bi točnija definicija Nikijevog postupanja s novcem.

Kada bih morala izdvojiti najbolji citat iz knjige, onda bi to svakako bio ovaj:

Dobar možeš  biti samo u onom što te veseli, što ti pričinjava zadovoljstvo (novac tada sam počne pritjecati).

Iako se u Laudinom životu uglavnom radilo o igri velikih brojeva i milijunskim poslovima, njegov citat može poslužiti svakome kao motivacija. Nikijeve priče o uspjehu, riziku i novim počecima zaista su poučne i inspirativne, pa čak i ako ste (a vjerojatnost je 99,9% da jeste) životnim stilom miljama daleko od njegovog. Knjigu ćete pročitati u jednom popodnevnu, ali ćete joj se sigurno još vraćati. Mislim da bi bila izvrsna kao poklon jer su poruke ovog svestranog milijunaša, bez obzira što se radi o vrlo specifičnim poslovima kojima se bavio, zapravo univerzalne.