Bio je ožujak i upravo sam saznala da sam prošla treći krug intervjua za internship u dizajnerskom studiju u New Yorku, a time i osigurala svoju poziciju. Nazvala sam mamu, rekla sestri i javila najboljim prijateljicama, sredila vizu, pronašla stan i nakon šest mjeseci se preselila u Brooklyn s dva Talijana koje u životu nisam upoznala.

Fotografije: Leonarda Komen

“Je li kao u filmovima?” – pita me najbolja prijateljica dok skajpam s njom tijekom kave u svom najdražem kafiću. I je, stvarno je.

Kako da kažem da nije dok sjedim na stijeni u Central Parku i čitam knjigu, dok jedem palačinke s cimericom u omiljenom dineru, dok imam piknik s prijateljicom i skrivamo šampanjac na obali Williamsburga tijekom zalaska sunca ili dok hodam West Villageom tijekom prvog snijega?

Neki put zaboravim koliko je dobro. Posao te pojede, malu sobu u Brooklynu mjesečno plaćaš više od prosječne hrvatske plaće, dečko koji ti se sviđa ti ne odgovara na poruke, laptop ti ne radi i pada kiša. Bio je petak navečer i radim do kasno. Ovo nije bio plan i već sam odavno trebala biti u klubu na koncertu jednog od omiljenih mi bendova. Ulazim u taksi jer ako odem na podzemnu neću stići na vrijeme i dok se vozim preko Williamsburg mosta, popravljam šminku jer od jutra nisam bila doma. Prozori su spušteni, Manhattan sjaji u pozadini i sva nervoza dana nestaje i na trenutak ne mogu vjerovati da je ovo moja realnost.

Postoje trenuci kad se osjećaš više živo nego ikad. To je bio jedan od njih.  Ovo ljeto kada sam sjedila na ramenima svog najboljeg prijatelja dok Kings of Leon sviraju The Bucket je isto bio jedan od njih. Prošli mjesec kada sam naručila dagnje u pubu u West Villagu u 2 ujutro, dok su na radiju svirali Killersi i konobarica zna naša imena, također je bio jedan od njih. Ovo jutro kao i svako kada sam izašla iz metroa i svakom stepenicom otkrila novi dio scene i odjenom je pogled potpun i sve što vidim je velebno i tamo je i ja sam dio toga i stavim slušalice u uši i taman okrenem Mr. Brighside i imam osjećaj da će mi se srce puknuti od sreće je isto bio jedan od njih.

Koliko god “cheesy” zvuči, New York je mjesto gdje se scene iz filma događaju u stvarnom životu. I New York je mjesto gdje stojiš ispred jazz bara, pitaš nekog za upaljač, oni te nakon 5 sekundi zovu van, ti odeš, pa odeš i na kućni party, pa odeš i u New Jersey i onda se vraćaš vlakom sljedeći dan u majici dečka koji ti se sviđa i popodne s prijateljicom ležiš na krevetu pored otvorenog prozora i jedeš sladoled i pričaš kako je bilo sinoć.

Ali New York je također i mjesto gdje nikad više ne vidiš tog dečka.

Baš kako me jedan dečko pitao dok sam na šanku čekala svoje piće: “Did you come to New York to find love?”. A ja sam odgovorila: “I came to New York to find fun.” I bome sam ju i pronašla.

Više fotki i priča iz New Yorka (ali i ostatka svijeta) možete vidjeti na Instagramu @leonardakomen. ♥