Razgovarala: Ivona Siničković

Svjetski poznati broadwayski mjuzikl Pepeljuga stigao je i u Hrvatsku. Domaću inačicu režirao je Robert Bošković, a u glavnim ulogama ovog bajkovitog spektakla namijenjenog svim generacijama nalaze se Kim Verson kao Pepeljuga i Bojan Jambrošić kao princ Christopher, Mia Begović kao maćeha, Nera Stipičević kao sestra Joy i Marija Kolb kao sestra Grace, Doris Teur kao Dobra vila, Zrinka Kušević kao kraljica Constantina, Taher Sanuri kao kralj Maximilian te Romano Nikolić kao Lionel, kraljevski upravitelj.

Više o mjuziklu, ali i drugim poslovnim planovima i projektima, razgovarali smo s Nerom Stipičević. Evo što je rekla za Collage.

Mjuzikl „Pepeljuga“ danas premijerno igra u Domu sportova. Reci nam nešto više o projektu, pripremama, glumačkoj postavi…

Nakon uloge Barunice Schreder u mjuziklu «Moje Pjesme Moji Snovi» u HNK Osijek istih autora Rogers i Hammerstein presretna sam da sam dio njihovog još jednog mjuzikla broadwayske licence «Pepeljuga» u kojem igram zlu sestru Joy. Pripreme su trajale nešto više od 3 mjeseca jer je mjuzikl kompleksnija kazališna forma u kojoj treba više raditi na vještinama pjevanja i plesanja.

Glumačka postava Pepeljuge, fotografija: Matea Petrović

Koji lik ti utjelovljuješ? Koliko se razlikuje od uloga dobrih djevojaka koje si uglavnom igrala?

Nakon negativke u mjuziklu Moje Pjesme Moji Snovi još jednom me dopala zgođušna negativka, zla sestra Joy. Zadovoljna sam procesom i rezultatom. Opušteno sam pristupila izgradnji lika i vjerujem da će unatoč zloći (koju projicira sa svojom sestrom Grace prema Pepeljuzi)  zadobiti simpatije publike. Ljudima koji ne znaju sakriti svoje frustracije čovjek ne može zamjeriti njihovu nesreću pa mislim da će tako biti i kod moje Joy.

Nera Kao sestra Joy, fotografija: Tina Kadoić

Jesi li zadovoljna kako postava glumaca funkcionira kao tim?

Jako sam zadovoljna cijelim timom suradnika. Smatram privilegijom raditi s ljudima koji čine autorski i izvođački tim. U rukama možeš imati remek djelo no ako mreža individualaca nije dovoljno čvrsta djelo nikad neće ugledati svoje svjetlo. To su talentirani i vrijedni kreativci koji u sebi nose onu osnovnu ljudsku crtu.

Za mene možeš biti najveći umjetnik na svijetu, no ako nisi «čovjek», kavu ne bih popila s tobom.

Nakon Zagreba, krećete na turneju po Hrvatskoj. Koji su sve gradovi u planu?

Nadam se što većem broju gostovanja jer smo uistinu marljivo i lijepo radili i napravili divan posao. Šteta bi bilo da publika to ne vidi u što širem pojasu. U planu su veći gradovi a krećemo od Varaždina, Osijeka, Splita…

Fotografija: Tina Kadoić

Planirate li obići i regiju?

S obzirom da se u ovom projektu bavim samo izvođačkim dijelom posla i čekamo potvrde mnogih gostovanja ne bih htjela izlaziti s datumima prije vremena da se nešto ne izjalovi. Ali da, u planu su igranja i u Bosni, Sloveniji, Makedoniji…

S obzirom da u posljednje vrijeme nisi bila toliko u medijima, iskoristit ću priliku da te pitam i o tvojim drugim angažmanima. Pripremaš li još što?

Sretna sam da Vam mogu ekskluzivno objaviti da sam u listopadu prošle godine postala članica stalnog ansambla kazališta Komedija.

U tom kazalištu se dogodio moj prvi susret s kazališnim daskama na mjuziklu Kosa 2003. godine i sada, nakon više od pet godina što sam bila članica ansambla kazališta Trešnja, vratila sam se rekla bih, na mjesto gdje su moji razgovori s kazalištem kao takvim i započeli. U kazalištu Komedija igram u predstavama Bljesak zlatnog zuba i Gospođica iz Maxima, a sada, početkom ožujka počinjem raditi na predstavi Slamnati šešir s redateljem Georgijem Parom.

Fotografija: službeni FB profil projekta “FreeDA”

Nastavlja li se tvoj autorski multiartistički projekt FreeDA? 

Projekt «FreeDA» je moje prvo umjetničko dijete na koje sam izrazito ponosna, a drugi roditelj mu je moja prijateljica i kolegica glumica Mia Biondić. Radi se o multiartističkom projektu koji u sebi sadrži monodramu, izložbu i dokumentarne filmove snimane Sony X-peria mobilnim aparatima te neke od tih video uradaka možete vidjeti na našoj web stranici.Taj projekt traje sad već nekoliko godina i nadam se da ću ga igrati do starosti u čemu vidim najveći izazov.

Što više sazrijevam osjećam se više umjetnicom nego samo glumicom ili pjevačicom.

Projekt FreeDA otkrio mi je mnogo novih stvari o sebi samoj te da mogu mnogo više nego i sama mislim. U projektu nam je oslonac bio prijatelj i glumac Petar Cvirn te u ovoj fazi kako svojoj osobnoj tako i onoj u kojoj se nalazi projekt FreeDA mogu reći da osjećam kako je moj put onaj koji će biti poprilično samostalan s obzirom na afinitete koje imam u odnosu na umjetničko stvaralaštvo.

Danas se ne bojim raditi ono što osjećam, dapače smatram to svojom svrhom i dužnošću.

Također, smatram kako u umjetnosti tako i u ljudskim odnosima, treba postojati granica tolerancije kod svakog čovjeka koja se ne smije priječi. U suprotnom gubimo svoju čistoću i prepuštamo mjesto strahu.