Razgovarala: Marinela Stjelja

Imali smo priliku razgovarati s mladom umjetnicom prekrasnog glasa i nepresušne inspiracije koja  krasi našu scenu već više od deset godina. Natali Dizdar nedavno je izdala dugo očekivani novi  album “Iluzije” i ponovo očarala sve slušatelje pokazavši im svoje novo glazbeno lice.  Singl “Mjesto za jedno” trenutno je na vrhovima top ljestvica, a  mi ga stalno slušamo na radiju. Uđite u Natalin svijet glazbe i otkrijte  što je najviše veseli, kako profesionalno, tako i privatno.

Već si duže vremena u glazbi, točnije od 2003. , a sve je počelo prijavom na jedan talent show, tko te nagovorio da se prijaviš i koja ti je tada bila najveća motivacija?

Ja se zaista ne bih više vraćala na ovo pitanje, bilo je to davno i mislim da za ovaj trenutak u kojem se sad nalazim više nije relevantno. Sto se tiče motivacije ona je uvijek ista, raditi dobru glazbu i zabavljati se u cijelom tom procesu, dati ljudima nešto iskreno od sebe, ostaviti neki trag.

 Kako je bilo stvarati prvi glazbeni album i što te se najviše dojmilo u tom procesu?

Bilo je uzbudljivo, novo. Uživala sam u Cokijevom studiju, našim zajedničkim druženjima, učenju. Zaista sam sretna sto sam već na prvom albumu imala priliku surađivati s jednom takvom veličinom u svijetu producenata, autora, muzičara i cijeli proces mi je ostao u najboljem sjećanju.

 Je li teško pronaći inspiraciju za pisanje pjesama, dolazi li ona sama od sebe ili imaš neke posebne rituale?

Pa meni osobno je najteže bilo odvažiti se pisati, ali imala sam neko intenzivno razdoblje u životu, puno promjena, novih ljudi, odnosa i valjda se sve nekako spontano posložilo. Nemam ritual ali najčešće zapisujem melodije i ideje na putovanjima, tad sam u nekom posebnom miru i distanci od svakodnevnog života i lakše mi je prenijeti osjećaj.

Fotografije: Boris Poljičanin

 Postoji li neka pjesma ili koncert koji su ti posebno dragi i koje bi istaknula u svojoj karijeri?

Volim pjesmu ‘Danima’ i ‘Nećeš me, zar ne’ s nadolazećeg albuma ‘Iluzije’, a od koncerata mi je posebno intenzivan bio onaj u zagrebačkoj Tvornici kulture kojeg smo održali prošle godine te naravno ZKM u kojem smo snimali live. Osim toga volim ljetne pozornice i koncerte na otvorenom pa se posebno radujem Lake festu u Crnoj gori, kastavskom Kulturnom letu, tvrđavi na Visu i Špancir festu.

 Jesi li razmišljala da se okušaš u mjuziklima?

S 19 sam nastupala u mjuziklu ‘Kosa’ što mi je bilo super iskustvo i poseban gušt, tako da ništa nije isključeno, mjuzikli su mi oduvijek bili dragi.

 Da se ne baviš glazbom, što bi bio tvoj poziv?

Pa vjerojatno nešto vezano uz psihologiju, pravo ili medicinu.

Što te najviše veseli u slobodno vrijeme, koji su ti najdraži hobiji?

Slušanje glazbe, duge šetnje uz more, putovanja, gledanje filmova, izlasci i druženja s prijateljima.

Koje pjevače bi navela kao svoje najveće glazbene uzore?

Nemam glazbene uzore, samo glazbenike koje volim slušati, a tih je mnogo…We are all in this together!

Tvoj brat, Filip također se bavi glazbom, jeste li ikad razmišljali snimiti duet?

Nismo o tome razgovarali, bavimo se različitim stvarima i nismo isti senzibilitet u glazbi tako da sumnjam da će se to dogoditi. A iskreno, i nije mi neka ideja pjevati pjesmu s bratom.

Bi li se voljela okušati u nekim novim glazbenim izrazima?

Ne znam na što točno mislite. Pop glazba je danas zaista širok pojam u kojem se miješaju razni stilovi i razdoblja muzike, općenito je puno slobode u stvaranju i samim time će možda neki albumi biti više ili manje pop, odnosno više mainstream ili alternativni pop, ali u svakom slučaju mislim da ću se uvijek kretati u tim nekim zamišljenim granicama. Uostalom mnogo toga što se kod nas naziva pop glazbom u nekakvoj Britaniji, Francuskoj ili Americi ne bi nikad prošlo pod tu kategoriju, tako da i to puno govori o tome koliko su te granice relativne.

Nedavno je izašao tvoj novi album,” Iluzije”. Po čemu je on drugačiji od svih dosadašnjih albuma?

Ne mogu procijeniti sto će nekome zazvučati drugačije, teško mi je napraviti distancu od nekog svog rada, ali mislim da smo sa svakim albumom do sada dobili neki pomak i svježinu u zvuku sto smatram da je najvažnije. Ovaj album je većinom autorski i koautorski, pa je i to novo, ali u konačnici je samo važno da se pjesme slušaju i da nađu svoj put do publike. Bez toga ništa nema smisla.

Što si priželjkuješ u budućnosti?

Sreću.