Hotelska soba, nešto malo prije pola noći, jedno upaljeno računalo, pospani muž i skroz budna beba. Za ovaj put znali smo još prije godinu dana kada smo kupili karte za Eltona Johna. Posljednja turneja – to se ne propušta. Dugo smo razmišljali hoćemo li ići sami i Lotu ostaviti u Zagrebu ili da ipak ide s nama. Iako bi dobili dva dana apsolutnog mira i vremena za nas dvoje, odlučili smo napraviti maleni obiteljski izlet i spakirati se za tih nekoliko sati Beča. S obzirom na to da je glavni cilj puta bio koncert, morali smo nekoga povesti sa sobom kako bi čuvao Lotu, tj. spavao skupa s njom tih nekoliko sati našeg odsutsva.

Najbolja dadilja koju ne treba nikada ni pitati za vrijeme kada je slobodna i ona koja ne postavlja puno pitanja i uvijek je spremna za sve izazove je baka iliti baka servis koji nam nije zakazao i moram priznati najpovoljniji je. Pun ljubavi, razumijevanja, pažnje, a i ludosti i sreće. S obzirom na to da sam znala da ćemo u Beču provesti svega nekoliko sati, istražila sam gdje možemo otići s Lotom, gdje su najbolji parkovi, što u slučaju kiše itd. Iako sam imala sve sejvano i pripremljeno, kao i svaki dobro razrađeni plan pao je u vodu. Odlučili smo ići kuda sam se ide – bez plana i programa i ispalo je savršeno.

Otkrili smo da nam je dijete apsolutni zaljubljenik u konje i tako da smo pola tog kratkog vremena proveli uz fijakre, mašući konjima i turistima koji su platili da ih se vozi u obilazak, a dobili su jednu malenu curicu koja trči za njima i viče papa i maše tako jako da će joj ruka otpasti. Tom se nisu nadali u tih pedesetak eura koliko su platili za vožnju centrom grada. Osim što u centru nismo pronašli niti jedan kafić koji je podređen djeci, nismo našli niti jedan tobogan – a tako smo ga željeli vidjeti i isprobati. Zasigurno je ovaj  bečki bolji od onog zagrebačkog.

Cijelo vrijeme dok smo hodali pokušavali smo Loti objasniti da mora dati ruku jer je previše ljudi i izgubiti će se, no zaključili smo da ju je jenostavnije staviti tati na ramena jer tu ionako sve najbolje vidi. Red ramena, red trčanja kroz gomile turista – zažalila sam da nemamo onu uzicu za dijete kao jedna naša poznata mama koja je nedavno sve šokirala i samo da se vodila mišlju – pa to tu ionako ne bi bilo neobično.

Voljela bih da vam mogu napisati da smo obišli sve predivne parkove, isprobali sve tobogane, posjetili predivne labirinte starog dvorca Schenbrun, posjetili jedan od najvećih zoloških vrtova u Europi, no nismo. Mi smo trčali za golubovima i konjima, jeli originalnu Sacher tortu i proživjeli jedan od ljepših dana s ovom našom malom čušpavicom, koja me trenutno udara nogom u glavu jer već je prošlo dvije pune minute da nisam mazila.

Težak je život tih toddlera…