U kulinarstvu su se počele koristiti nove tehnike pripremanja hrane i netipični sastojci koje biste prije zatekli u laboratoriju nego u kuhinji. Spoj fizike i kemije u kuhanju u svrhu transformacije teksture i okusa hrane, naziva se molekularnom gastronomijom. Pojam se odnosi na znanstveni pristup koji proučava fizikalne i kemijske procese do kojih dolazi u pripremi hrane. Mogućnosti su beskonačne, a ovise samo o mašti i znanju kuhara. Tradicionalna obrada i prezentacija hrane tako se pretvara u novo iskustvo i drugačiji doživljaj na tanjuru i okusnim pupoljcima.

 

Sama riječ molekularna zvuči odbojno, nezdravo, sintetički i neprirodno, ali sve tvari koje se koriste biološkog su porijekla i odobrene su od strane zdravstvenih institucija. Neka od pomagala su: laboratorijska vodena kupelj, a koristi za održavanje temperature vode u kojoj se namirnice savršeno kuhaju, tekući dušik za brzo hlađenje, dehidrator za isušivanje namirnice i ostali instrumenti koje inače možemo vidjeti samo u znanstvenim pokusima.

 

Molekularna gastronomija je igranje s teksturama, okusima, aromama i načinima serviranja, a od kuhara se očekuju da budu kreativni, znatiželjni i da pomiču granice. Tehnike koje se koriste zahtjevnije su od svakodnevnog pripremanja hrane, pa se mora paziti na mjere i svojstva pojedine namirnice. Jedna od tehnika je sferifikacija odnosno oblikovanje tekućina u kuglice pomoću raznih tvari. Te kuglice imaju tanku opnu i podsjećaju na kavijar. Također se spravljaju razne emulzije, gelovi i pjenice, a sve se slaže u minimalistička jela koja bi trebala fascinirati kušača i potaknuti sva njegova osjetila.

Oxfordski znanstvenici Herve This i Nicholas Kurti zaslužni su za ovu granu gastronomije jer su skovali njen naziv 1988. godine i popularizirali je. Trenutno najpoznatiji kuhar ovog područja je Britanac Heston Blumenthal. Blumenthal je svoje umijeće i luckaste tvorevine pokazao u nekoliko televizijskih emisija kao što su Neobična gozba i Hestonova fantastična jela koje su se prikazivale i na našim televizijama.