Piše: Paula Marasović

Da je pero oduvijek bio moćan alat govore u prilog mnogi povijesni događaji, revolucije i ratovi. A danas, kada obilježavmo Međunarodni dan žena, donosimo vam popis nekoliko žena iz svijeta književnosti koje su svojim likom i djelom obilježile modernu povijest književnosti, rušeći sve predrasude i barijere.

Virginia Woolf engleska je spisateljica rođena u Londonu 25. siječnja 1882. godine i smatra se jednom od prvih feminističkih kritičarki 20. stoljeća. Pripadala je skupini britanske inteligencije zvanih „Bloomsburyjevci“, grupi izvanrednih pisaca i umjetnika.  Godine 1912. udala se za izdavača, pisca i društvenog aktivista Leonarda Woolfa. Otprilike iz toga doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi i napadaji duboka psihičkoga raskola koji su je pratili do kraja života, te su i uzrokom njezinog samoubojstva. Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njen suprug osnivaju ˝Hogarth Press˝, nezavisnu nakladu koja je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginaliziranih pisaca.

Tri godine nakon udaje objavljuje svoj prvi roman ˝The voyage out˝ ili ˝Izlet˝ nije bio previše zamijećen, ali njime je Virginia postavila neke od glavnih tema i izričaja, ilirski pristup realnosti i introspekciju u analizi ljudske psihe (pogotovo ženske). Poslije piše još dva romana ˝Noć i dan˝, 1919. i ˝Jakovljeva soba˝, 1922., a slijede romani književnog modernizma ˝Gospođa Dalloway˝, 1925., ˝Svjetionik˝, 1927., ˝Valovi˝, 1931. te zbirke eseja i književnih kritika, ˝A room of one’s own˝, 1929. i ˝Tri gvineje˝, 1938. Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualnu englesku višu srednju klasu. Mjesta radnje su često svakodnevna i uobičajena, gdje su dominantne ženske protagonistice; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta bogatog vizualnim asocijacijama.

Njezin najpoznatiji roman ˝Gospođa Dalloway˝ moderan je roman struje svijesti, odvija se u poslijeratnom Londonu, sva radnja romana odvija se u jednom danu gdje se prikazuju iskustva i sjećanja glavnih likova:  Clarisse Dalloway i Septimusa Warrena Smitha.

Žarište romana nije radnja ili karakteristike glavnih likova, već što bolje prikazivanje ljudske svijesti. Roman je za Woolf bio eksperimentalni način pisanja, stvorivši novu literarnu formu, te je izazvao brojne kritike. Virginia Woolf 1941. godine u svojoj depresivnoj fazi počinila je samoubojstvo utopivši se u rijeci Ouse u blizini njezinog doma. Iza sebe ostavila je niz radova koji su prevedeni na više od 50 jezika i ostala zapamćena kao borkinja za ženska prava.

Marija Jurić Zagorka prva je profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica čija se djela rado čitaju i danas. Također, od samih početaka se zalagala za ženska prava (pravo na obrazovanje, profesiju, imovinu i pravo glasa žena) pa ju i smatramo prvom feministkinjom na ovim područjima.
Zagorka je rođena 2. ožujka 1873. godine u mjestu Negovcu pokraj Vrbovca u imućnoj obitelji. Iako je njezina obitelj bila vrlo dobrog imovinskog stanja, djetinjstvo joj je bilo ispunjeno tugom i boli. Od malena su je roditelji maltretirali, uskratili su joj školovanje u Švicarskoj koje bi joj bilo plaćeno od strane baruna Geze Raucha, inače šefa zagorkinog oca. Od tog događaja dugo se nije oporavila, a u konačnici roditelji su je prisili na brak sa sedamnaest godina starijim mađarskim činovnikom Andrijom Matrajem s kojim se odselila u Mađarsku. Ni brak nije bio svijetlo razdoblje za Zagorku, u braku je doživjela živčani slom, a Matraj je prema njoj bio grub i škrt. Uz sve životne nedaće Zagorka je uvijek težila pisanju koje joj je bilo bijeg od stvarnosti.

Konačno, 1896. godine, nakon rastave braka, Marija Jurić Zagorka dolazi u Zagreb gdje je kao nepotpisana autorica počela raditi na uređivanju časopisa “Hrvatski branik” i “Posavska Hrvatska”. Krajem iste te godine postala je članicom redakcije “Obzora”. Kao žena morala se prvo zadovoljiti mjestom korektora, da bi nakon toga uz pomoć biskupa Jurja Strossmayera postala i novinarkom. Iako nikada nije bila prihvaćena i podržana od muške strane redakcije bila je predobra novinarka da bi je se riješili.  U Obzoru je objavljivala razne feljtone, novele i humoreske, kao i biografske crtice te autobiografske bilješke. Upravo je u Obzoru Zagorka u nastavcima objavljivala romane “Roblje” i “Vladko Šaretić”. Kada su u doba narednog pokreta 1903. godine smijenjeni urednici Josip Pasarić i Milan Heimerl, Zagorka je postala neformalnom urednicom tog lista..  Izvještavala je o političkim zbivanjima iz Parlamenta, bila je dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije.  Od 1910. godine Zagorka se najviše posvetila pisanju romana koje je objavljivala u nastavcima. “Kneginja iz Petrinjske ulice” (1910), “Tajna krvavog mosta” (1911. – 1912.), “Grička vještica” (1912. – 1913), “Republikanci” (1914. – 1916), “Crveni ocean” (1918. – 1919), “Buntovnik na prijestolju” (1927), “Kameni križari” (1928. – 1929) te mnogi drugi. Građu za svoje romane pronalazila je u povijesnim arhivima, kako u Zagrebu, tako i u Beču i u Budimpešti. Tridesetih godina, aktivno se vraćajući novinarstvu i feminističkom angažmanu, samostalno pokreće i uređuje časopise Ženski list (1925-1938) i Hrvaticu (1938-1940) u kojima, iz broja u broj, objavljuje roman ˝Mala revolucionarka˝, romansiranu autobiografiju ˝Kamen na cesti˝ i istraživanje o povijesti žena ˝Neznana junakinja˝. Pedesetih godina, iako u poodmakloj životnoj dobi i narušena zdravlja, Zagorka intenzivno nastavlja angažman za ravnopravni status žene u društvu, držeći brojna predavanja u zemlji.

Često ogovarana, neprihvaćena i neshvaćena, Marija Jurić Zagorka bila je neustrašiva buntovnica koja je utrla put za sve žene, ako uzmemo u obzir da dotad  nije postojao naziv ˝novinarka˝ u hrvatskom govoru. Iako često prikazivana kao glasna i nametljiva, bila je plaha i u potrazi za pravom ljubavi, te je uz toliko plodan novinarski i književni rad, uz mnogobrojne čitatelje, preminula sama 29. studenoga 1957. u Zagrebu.

Agatha Christie možda nije bila neka revolucionarka, ali na naš popis ušla je kao najprodavanija autorica uz Shakespearea. Najpoznatija autorica kriminalističkih romana u svijetu rođena je kao Mary Clarissa Miller u Torquayju u engleskoj pokrajini Devon. Dva puta se udavala, a sa drugim suprugom, koji je bio arheolog, često je putovala na Bliski Istok.

Svjetsku slavu i neospornu titulu ˝kraljice krimića˝ stekla je svojim detektivskim romanima i pričama. Napisala ih je osamdesetak, a njezini najpoznatiji junaci su detektiv Hercule Poirot i Miss Marple.

Radnje je smještala u London, pitoma engleska sela ili ljetovališta između dva svjetska rata. Uspješno je prikazala krugove u kojima se i sama kretala i koje je dobro poznavala. Za vrijeme prvog svjetskog rata radila je u bolnici, a zatim u ljekarni. To je utjecalo i na njena djela – mnoga umorstva izvršena su otrovom.
Osim romana i priča, Agatha Christie je objavila desetak kazališnih komada, a među njima i čuvenu ˝Mišolovku˝ koja drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu  studenog 1952. Većina njezinih knjiga i kratkih priča adaptirana je u filmove (Ubojstvo u Orijent ExpressuSmrt na Nilu, U 4.50 s Paddingtona). Britanska televizija BBC napravila je radijske i televizijske verzije mnogih priča o Poirotu i Miss Marple, a Granada Television je producirala detektivski serijal u kojem Poirota glumi David Suchet.
Godine 1970. odlikovana je redom Britanskog Imperija i mogla je nositi titulu Dame (ženski ekvivalent Sira). Agatha Christie preminula je 12. siječnja 1976. u 85. godini života.

Joanne Kathleen Rowling ili poznatija kao J. K. Rowling britanska je književnica, a svakako je najviše znamo kao autoricu serije romana o mladome čarobnjaku Harryju Potteru koji je postigao svjetsku slavu i samoj autorici donio poprilično bogatstvo. No nije se sve to dogodilo preko noći. Rowling je diplomirala na Sveučilištu Exter, jedno je vrijeme živjela u Londonu i radila za Amnesty International (neprofitnu organizaciju za promicanje i zaštitu ljudskih prava), zatim se seli u Porto gdje je podučavala engleski jezik. Tamo upoznaje svog budućeg supruga, portugalskog televizijskog novinara s kojim ima i kćer, ali njihova idila nije dugo trajala i nakon rastave seli se kod sestre u Edinburgh. Tamo je započela pisanje svojih najpoznatijih romana, a živjela je tek od socijalne pomoći. Početci nisu bili lagani s obzirom da je roman ˝Harry Potter˝ bio odbijen 12 puta.

Kada je napokon pronašla izdavača koji će joj izdati roman, potpisuje se kao J. K. Rowling kako bi privukla i mušku dječju publiku. Prva knjiga o osamljenom dječaku koji postaje heroj u čarobnjačkom svijetu postigao je izniman uspjeh, nakon čega su slijedilo još šest romana i osam filmskih uprizorenja njezinih knjiga što joj je još više donijelo na popularnosti. I konačno, zašto je uopće J. K. Rowling toliko bitna? Vrlo jednostavno, ona je svojom maštom i vlastitim trudom izašla iz anonimnosti i doživjela nevjerojatan uspjeh, a u pozadini svega je samo jedna obična samohrana majka koja je preživljavala iz mjeseca u mjesec. Rowling je simbol uspješne poslovne žene koja je postala jednom od najbogatijih žena na svijetu bez ičije pomoći, isključivo svojim radom i trudom, te  ju svakako možemo smatrati dostojnim primjerom za svaku ženu.    

Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na Zlarinu, jednom od otoka u šibenskom arhipelagu. Osnovnu školu završila je na Visu, a gimnaziju u Šibeniku i Splitu. 1940. godine upisuje studij romanistike na Filozofskom fakultetu, a nakon rata nastavlja studij čiste filozofije. Život joj je bio ispunjen tegobama, ratom, neuzvraćenom ljubavi i potragom za istom, usprkos svemu tome Vesna Parun danas je jedna od naših najpoznatijih pjesnikinja. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Nakon toga živi u Zagrebu i radi kao slobodna književnica. U Zagrebu moglo bi se reći živi na marginama društva, gdje su je, kako kaže, napadali i gazili svi moćni muškarci u svim ustanovama i institucijama. No, unatoč tome danas Vesna Parun pripada među najpoznatije suvremene pjesnikinje zahvaljujući svojem raskošnom pjesničkom izrazu, bogatstvu motiva i iznimno plodnom stvaralaštvu. Publika ju je rado čitala, te je nagrađena sa nizom književnih nagrada, kako domaćih tako i inozemnih, te Ordenom rada sa zlatnim vijencem.

Ali ipak Vesnu Parun pamtimo kao književnicu koja je najiskrenije i najstrastvenije opjevala ljubav, a njezina pjesma ˝Ti koja imaš nevinije ruke˝, koja je prvenstveno bila napisana i namijenjena kao pismo ženi koja se udala za njezinu dugogodišnju srednjoškolsku ljubav, na uzdignuti, strastveni način, daleko od ljubomore govori s tugom, sasvim plaho, o nesuđenoj ljubavi.

Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim Toplicama, gdje se nekoliko godina prije preselila i potpuno posvetila književnosti.