Piše: Ines Vuković

“Ples je izraz subjektivnog osjećaja i stanja duha.”

Isadora Duncan bila je američka plesačica, zapravo pionirka plesa, a zvali su je „Majkom suvremenog plesa“. Njezina uloga bila je važna, kako u umjetnosti tako i u povijesti. Bila je revolucionarka koja je osim u Americi plijenila pažnju i divljenje i u Europi i Rusiji. Svoje osjećaje iznosila je kroz ples, a ljepotu pokreta prenosila je baletnim koracima u kombinaciji sa idealiziranjem Grčke: ljepotu, filozofiju i postojanja čovjeka. Donijela je potpuno novi način plesa, što ju je činilo jedinstvenom.

“Lijepe žene nikad ne sumnjaju u svoju inteligenciju, ali inteligentne žene uvijek sumnjaju u svoju ljepotu.”

Ona je bila plesačica, ali prije svega osoba slobodnog duha i avanturistkinja. Imala je velik utjecaj u suvremenoj kulturi, a svakako joj se pripisuje i velika zahvalnost stvaranju početaka suvremenog plesa. Isadora je imala viziju plesa, a svoju maštu i snove iznosila je kroz pokrete i kroz plesne korake. Njezin ples nije se smatrao samo izmišljenim koracima i koreografijama već otkrivanje profinjenosti, ljepote, pokreta i oblika. Ona je cijelu svoju životnu priču i izraz vlastitog stanja uokvirila unutar crta plesnih koraka.

“Voli se samo jednom, jer je ljudsko srce raketa koja samo jednom prsne u sjaju prema nebu.”

Osim umjetnice i plesačice, bila je i borkinja za prava žena, što je inspiriralo brojne žene diljem svijeta da zauzmu svoj stav i slijede svoje snove.

Isadora Duncan rođena je u San Franciscu, 26. svibnja 1877. i još kao mlada djevojka počela je plesati, te upijala znanje koje je mogla naučiti od njenih učitelja. Bila je osoba koje je imala velike planove, tako je prvo odselila u Chicago, zatim u New York, a od 1899. njen novi dom bila je Europa i tamo je nastavila razvijati svoj talent i plijeniti pažnju brojnih svojom elegancijom i talentom. Kako je odrastala, tako je i razvijala vlastite pokrete koji su postali prepoznatljivi. Godine 1902. u Budimpešti sve su oči bile uprte u nju, gdje je oduševila i malo koga ostavila ravnodušnim s plesom kojeg je izvela na skladbu Johanna Straussa „Na lijepom plavom Dunavu“. U vrlo kratkom vremenu ostvarila je veliki uspjeh i postala poznata diljem svijeta.

“U ljubavi su privlačni samo počeci. Zašto se onda čudimo ljudima koji pronalaze zadovoljstvo da počinju iznova?”

Osim što je bila umjetnica, Isadora je bila i politički aktivna, vjerujući da može doprinijeti razvoju slobodnog društva. Stoga stoji iza vlastitog mišljenja i slijedi svoja uvjerenja, te 1921. dogovara s tadašnjom Moskovskom vladom otvaranje novog plesnog studija gdje će imati prilike učiti mlade talente plesu. U Moskvi upoznaje pjesnika Sergeja Aleksandroviča Jesenjina te se udaje za njega iako je do onda tvrdila kako ne vjeruje u brak i da se nikada neće udati.

“Da, ja sam revolucionar! Svi pravi umjetnici su revolucionari.”

Isodora Duncan otišla je vrlo tragično ali i dramatično, baš kao što je bio i njezin život. Poginula je 30. ožujka 1927., na francuskoj rivijeri u prometnoj nesreći, kada se je njezin šal zapleo oko automobilskog kotača i njenog vrata. Iako je otišla mlada, ostavila je veliki trag. Ono što je ona stvorila bila je ljubav i umjetnost kroz ples, a mnogima uzor da treba slijediti vlastite snove i stajati iza vlastitoga glasa.