Ponukana Lotinim ispadima unatrag nekoliko večeri, odlučila sam se za temu koja će biti bliska baš svim roditeljima malih bebača, djece, a i onih čija djeca su već starija pa i dalje zbog njih ne spavaju jer čekaju da se vrate iz noćnog provoda. Lota je dijete koje od svojih sedam mjeseci spava cijelu noć i samo spavanje zaista nije nikada predstavljalo problem. Nismo se ni u prvim danima budili s podočnjacima do poda ili bili kronično neispavani kao mnogi oko nas.

U posljednje vrijeme su ju ulovile neke, kako ja to volim reći, šize da se probudi oko ponoći i ponaša se kao da je prespavala cijelu noć i dan počinje. Spremna za igru, zezanje, smijanje pa čak i jelo. Prošli tjedan bile su dvije noći za redom tokom kojih je mala lavica odlučila da nitko pa čak ni pas neće spavati pa je krenula vikanjem probuditi cijelu zgradu ne bi li ju mi doživjeli i donijeli u svoj krevet. Obje noći je pričala, udarala nas nogama, šuškala, penjala se po nama, kuckala po krevetu i jednostavno bila budna do pet ujutro i onda snom pravednika zaspala, a nas ostavila u zombi stanju.

Ovaj tjedan je odlučila da skakanje po krevetu nije ono što ju zadovoljava pa je odmarširala u dnevnu sobu, uzela igračke i krenula se igrati kao da je dva popodne. Ništa, ustali smo se oboje, upalili tv i odlučili čekati dok se princezi ne prispava. Uzela je medu koji priča i svira i na svako njegovo :Hej, daj mi pusu dala mu je pusu. Plesala je, vrtila se do nekih tri ujutro da bi pokazala interes za nečim u  frižideru i odlučila da joj se baš jedu kiseli krastavci. Nakon dva, tri kisela krastavca, skužila je da joj se ipak spava  i zaspala je oko četiri ujutro.

Iako sam planirala napraviti puno kraći uvod, jednostavno sam morala to podijeliti s vama. Razmišljala sam hoću li istraživati najčešće razloge zašto djeca ne spavaju, ali to već i vrapci na grani znaju, a pogotovo umorne mame i tate pa sam umjesto toga odlučila pronaći najzabavnije dječje isprike zašto ne mogu zaspati ili zašto im se ne spava. Mislim da do isprika imamo još nekih godinu dana, a do tada, evo što nas sve čeka…

Ne mogu ići spavati, igram se skrivača i ne mogu pronaći (zamišljenog) prijatelja.

Sunce mi ide u oči. (Vani je mrak)

Ne mogu ići spavati, moram se diviti zidovima koji su po cijeloj mojoj sobi.

Ne mogu ući u kući i spavati jer sam vuk i moram zavijati i spavati vani.

Ali moje životinje nisu umorne.

Ne mogu spavati, moram reorganizirati ladicu s čarapama.

Moram se ustati, soba mi je jako neuredna pa najbolje da ju sad pospremim.

Mama, ako ja odem spavati, ti ćeš ostati sama.

Ne mogu spavati, preumoran sam.

Iako nas to njihovo nespavanje zna ponekad zaista izbaciti iz takta jer mi ne idemo spavati u osam, devet i najčešće ostanemo još dugo budni obavljajući razne poslove koje ne stignemo preko dana, a najgore je leći i uhvatiti onaj prvi san i samo u daljini čuti: mamaaaa!!! Znate kako se kaže, osveta je najslađa kada se servira hladna. Prvi puta kada dođe doma u polusvijesnom stanju, tiho ćemo pričekati da uhvati prvi san pa samo diskretno početi pospremati lonce u kuhinji, a do tada mirna vam noć hrabri roditelji.