Piše: Pola Križevac

Popričali smo s Mirjanom Klepić, mladom i perspektivnom riječkom modnom dizajnericom i pobjednicom 15. Portanova Fashion Incubatora. Mirjana je završila Modni dizajn, menadžment i teoriju mode te je sudjelovala je na revijama kao što su Fashion Week Zagreb, Portanova Fashion Incubator, Cro A Porter i mnoge druge. Jamoi je ime njezinog branda, a kako ističe, želja joj je kroz odjevne komade prikazati ženu kao samouvjerenu i moćnu. Kako je započela njena modna priča, kroz koje faze prolazi u procesu stvaranja nove kolekcije, koje je savjete dala mladim neafirmiranim dizajnerima i koji su joj planovi za budućnost, pročitajte u nastavku.

Mirjana Klepić, foto: Filip Gržinčić

Draga Mirjana, za početak nam reci kada i koji su bili tvoji prvi koraci u modni svijet? Što te privuklo svijetu modnog dizajna?

Moda je sveprisutna; svi smo bačeni u njezin svijet prije nego nam se pruži prilika odabira. Ono što me fasciniralo još od kada sam bila dijete je njezina sposobnost donošenja novoga, mogućnost transformacije. Konkretnije korake u praktični dio modnog svijeta sam poduzela tek unazad nekoliko godina, kada se moj tadašnji akademski plan izjalovio. Preinaka onoga što je do tada bio tek hobi začeta je kroz revolt. Iako, u konačnici, jedino kada dijelite ono što je vaša strast s drugima možete očekivati njezino potpuno osvrhovljenje. Nizom okolnosti ili možda nekakvom latentnom inklinacijom, moda je put kojim koračam s potpunom predanošću čak i kada sumnjam u naredni korak. Budući sam još uvijek na tom putu, ne mogu se osvrnuti i valorizirati koliko je on ispravan ili ne, ali upravo me to veseli.

Postoji li netko u tvojoj obitelji tko ti je prenio ljubav prema modnom dizajnu?

Stvaralački afinitet da, ali konkretno ljubav prema modi ne. Vjerujem kako takav manjak može značiti otvaranje vrata prema mnogostrukim drugim utjecajima. I dan danas se znam posve izolirati od medija, društvenih mreža, radova kolega i pokušati promišljati vezu između tijela i odjeće van sadašnjeg trenda. To je redovito povratak juvenilnim fascinacijama koje su konceptualnije i izdašnije nego već provjerene metodologije poticanja kreativnosti. Djeca naprosto otkrivaju i kreiraju svijet oko sebe, dok ga odrasli prečesto samo pronalaze.

Prolaziš li kroz poseban proces istraživanja prije nego li započneš novu kolekciju? Što te trenutno fascinira i kako to utječe na tvoj rad?

Proces mog rada je u mnogočemu inverzan. Ne postavljam si osnovno pitanje oko kojeg vrtim inspiraciju, nego se igram različitim odgovorima (rješenjima u kreaciji) i na kraju zamjećujem kako odgovaraju na isto pitanje, ili koncept. Kreativni procesi se često odvijaju onkraj puke racionalizacije. Primjerice, i kad imam nakanu držati se određene forme i jasno definiranog koncepta, krajnji proizvod je uvijek drugačiji, ali na način prepoznatljiv za moje dosadašnje radove. Taj osjećaj da ono što je u tvojim rukama nema konačnu formu zastrašuje, koliko je i izazov.

Trenutno sam fascinirana idejom prijevoda: na koji način pokrenuti vizualni dijalog, potaknuti na emotivnu reakciju bez verbalizacije. Želim da moji komadi postižu ugođaj, a ne da budu produžetak tehničkog opisa odjevnog artikla. Mislim da se isti ugođaj može doseći nebrojenim oblicima i vidim ga kao sponu koja povezuje sve moje radove, ili bolje rečeno, sav moj rad.

Čestitamo na kolekciji SS17 Wild Over You, koja je u Hrvatskoj i u inozemstvu dočekana s oduševljenjem. Što te inspiriralo za tu kolekciju i jesi li očekivala ovakvu pozitivnu reakciju?

Svakako sam se nadala takvoj reakciji, očekivanja pokušavam svesti na minimum. Afirmacija je uvijek divna, posebno kada je riječ o tako zaokruženom projektu. Inspiracija za kolekciju je bila nakit koji sam prethodno dizajnirala, a potom integrirala u printeve i krojeve. Bio je to mali homage ideji gesamtkunstwerka.

Fotografije: Filip Gržinčić

Možeš li nam opisati JAMOI ženu?

Volim misliti kako je Jamoi žena sposobna crpiti snagu iz onoga što može za sebe odabrati. Ona neće stati pred zrcalo i reći: ‘odjenut ću se onako kako se osjećam’, nego ‘odjenut ću se onako kako se želim osjećati’, nikada ne podcjenjujući moć vizualnog učinka, posebice kada je riječ o vlastitom samopouzdanju.

Foto: Dino Spaić

U današnje vrijeme možemo na ulicama primijetiti uniformiranost i sve nam se čini kako je tu da ostane. Kako ti balansiraš kreativnost, originalnost i komercijalizam?

Zanimljivo je da živimo akutnu aktualnost i zaista se čini da je ono stanje koje je sada jedino poželjno- trendovi se u konačnici tako i stvaraju. Osvrnite se samo na vlastiti styling prije desetak godina i bit ćete prvi koji će ga kritizirati. Sve te cikluse industrijske i medijske proizvodnje mi gotovo nesvjesno ugrađujemo u ono što doživljavamo kao vlastite preferencije. Ne čudi stoga što u unificiranom (globaliziranom) svijetu, gdje je sve instantno dostupno, veliki modni brandovi prodiru do svakoga sa sezonskim konceptom onoga što je ‘must have’ sezone. Mislim da se jedina razlika među njima ne odvija ne polju samog proizvoda, koliko medijske sprege sa ostalim fenomenima komercijalizacije kao što je celebrity kultura.

Pravo umijeće uistinu jest uravnotežiti kreativnost, originalnost i komercijalizaciju, ali vratiti ću se na prethodnu tezu; kreativnost leži upravo u načinu na koji ćete vlastiti proizvod predstaviti, pri čemu je proizvod puno širi pojam negoli sam odjevni artikl.

Osobno, uz odabrane suradnike sa snažnom individualnom vizijom, nisam u traganju toga da konkuriram velikim pogonima modne industrije, koliko upravo u tom neposrednom pristupu i fleksibilnosti vidim komparativnu prednost. Na kraju, moja je proizvodnja takvog obujma da se ne može dogoditi da nemate originalan komad, budući svaki prolazi gotovo prototipski tretman.

Koja je najveća lekcija koju si naučila otkad se baviš modnim dizajnom? Je li ona utjecala na tvoju percepciju modne industrije?

Lekcije se uče gotovo na dnevnoj bazi- i to je ono što je možda najveća od svih lekcija. Nema konačnih zaključaka, kamoli trenutaka za stabilizaciju. Moda je takve naravi da su promjene konstantne i kratkotrajne. Ideju o tome još uvijek pokušavam integrirati u svoj modus operandi što se samog stvaralaštva tiče.

Moja percepcija modne industrije je tim uvidima samo potvrđena. U nebrojenim nišama na globalnom tržištu potrebno je pronaći onu koja će maksimizirati vaš kreativni impetus. Katkad je tajming i lokacija od presudne važnosti. Pored znanja, iskustvo se lakše stječe i kada je faktor sreće prisutan.

Foto: Filip Gržinčić

Koji savjet bi dala mladim neafirmiranim dizajnerima i što smatraš da su najveći izazovi za njih?

Svi oni koji zaista žive svoju strast prema umjetnosti i modi, znaju da nemaju izbora po pitanju toga čime će se baviti. Ipak, tek onda slijedi čitav niz faktora koji utječu na moguće ishode. Držim da je izrazito bitno u samom začetku imati podršku, kako moralnu tako i financijsku. Tek kada krenu na put, naći će se pred odlukama i preprekama koje nisu mogli niti pretpostaviti, zbog čega je ustrajnost i strpljenje nešto čime se moraju oboružati.

Heart to heart savjet koji bih dala bilo kome na početku karijere jest da pokušaju čim manje toga doživljavati osobno, uključujući sve okolnosti na koje nemaju direktnog utjecaja; da budu dosljedni bez obzira što se putanja do cilja može vrtoglavo mijenjati.

Možeš li nam otkriti svoje planove za budućnost? Radiš li već na nekom novom projektu?

Trenutno radim na dva projekta istovremeno- riječ je o dvije kolekcije od kojih je jedna više komercijalna, a druga u konceptualnom pomaku i izvjestan povratak mojim prvim promišljanjima o modi i odijevanju. Do sada se ispostavilo da mi takva vrsta disperzije odgovara. Koliko god su različiti, crpim inovativnost iz jednoga, kako bih obogatila drugi. Planovi za budućnost po okončanju proizvodnje ovih kolekcija uključuju osmišljavanje i realizaciju njihovih kampanji, u nakani da tako ocjelovljen postav približim ljubiteljima moga rada.