Piše: Barbara Grgić

Da je lijenost najveći neprijatelj inspiraciji, da se ne trebamo ispričavati zbog onoga što jesmo te da ne smijemo raditi kompromise po pitanju vlastite sreće, za Collage poručuje redateljica, scenaristica i fotografkinja Matea Šarić.

Tko se krije  iza bloga nazvanog  Smile, Snap, Sparkle?

Iza bloga se krije Matea Šarić, redateljica, scenaristica i fotografkinja koja živi negdje između Šibenika i Zagreba ili bolje rečeno, gdje god me odvede svaki novi projekt, tamo me možete pronaći. No najviše od svega volim svoj blog, kojeg polako gradim već više od četiri godine i posvećujem mu svo slobodno vrijeme.

 Otkud inspiracija za naziv i otkud uopće ideja za pokretanje bloga?

 Smile, Snap, Sparkle je kombinacija svih stvari koje volim i koje me čine kompletnom osobom (Smile – uživanje u životu; Snap – fotografija i film; Sparkle – moda i osobni stil), a blog je medij kojem sam vjerna još od njegovih početaka  (prvi sam pokrenula u srednjoj školi) i u čijim vodama obožavam plivati. S obzirom da sam oduvijek voljela dokumentiranje stvari i pisanje dnevnika, blog je bio jedan logičan produžetak te priče. Sad već doslovno ne mogu zamisliti svoj svakodnevni život bez njega.

 Jesi li imala pomoć pri tehničkim stvarima kada je u pitanju vođenje bloga?

 Nažalost nisam, dosad sam se uvijek sa svime mučila sama i nekom srećom još uvijek nisam uspjela izbrisati blog i sav njegov sadržaj sa krivim klikom. Zadnjih mjeseci razmišljam o prebacivanju na WordPress, ali se užasavam tog koraka upravo zbog tehničke kompliciranosti pa se i dalje ne usuđujem krenuti.

 Što te najviše inspirira na dnevnoj bazi? 

 Ljepota i spontanost života, sitnice koje me vesele iz dana u dan, ljudi koje srećem i s kojima radim, raznorazne priče s kojima sam u doticaju, moda, glazba, promjene raspoloženja…najčešće crpim inspiraciju iz vlastitog života, u tome najviše uživam pogotovo jer mi je svaki dan toliko drugačiji da nikad ne znam što me čeka kad se probudim.

 Jesi li rastrgana između Zagreba i Šibenika te kako izgleda tvoj radni dan?

 Ponekad jesam, ali meni taj kaotičan način života odgovara jer ne volim stalno biti na istom mjestu. Najrađe bi svakih par tjedana bila u drugom gradu, ali polako, doći ću i do toga u jednom trenutku. Međutim, u bližoj budućnosti se namjeravam za stalno vratiti u Zagreb jer ga jako volim, hrpa frendova i kolega mi je tu, a o poslu da ne govorim uopće.

Meni nijedan dan nije isti tako da je teško opisati jedan prosječan radni dan. Ako sam negdje na setu, onda snimam od jutra do sutra, ali ako sam između projekata ili u predprodukciji, onda sam najčešće zatvorena u stanu i od ranog jutra pišem, prepravljam, pričam na mobitel, radim na blogu, fotkam…tipično freelancerski, radiš od trenutka kad se probudiš dok ne odeš na spavanje, vikendi ne postoje i sve mora biti besprijekorno organizirano jer u suprotnom sve pada u vodu. Ali obožavam to.

 Koje je tvoje najdraže snimanje do sad te što ti je ono donijelo?

Definitivno serijal Bonton na kojem radim već pola godine i koji je prije koji tjedan krenuo s emitiranjem na HRT1. Tu su se nekim čudom spojile razne nevjerojatne energije i osobnosti koje su tako savršeno funkcionirale da po prvi put ikad zaista nisam htjela otići sa seta, čak ni nakon 2 mjeseca. Naučila sam toliko toga o sebi – profesionalno i privatno, napravila neke velike zaokrete u životu koji su se morali dogoditi, upoznala hrpu fantastičnih ljudi, oslobodila se onih par strahova koji su mi negdje po putu ostali u glavi i naprosto si do kraja dopustila da uživam u životu i poslu kojeg volim najviše na svijetu.

  Smatraš li da si postala ono što si uvijek htjela biti i ako još nisi, smatraš li da si na pravom putu?

 Definitivno mislim da sam na pravom putu jer rad na sebi nikada ne prestaje. Imam još toliko toga za naučiti kako bi si omogućila da postanem najbolja verzija sebe, ali sam ponosna na svoj život trenutačno i po prvi puta nakon jako dugo vremena mogu iskreno reći da sam zadovoljna samom sobom.

 Što napraviti kada inspiracija za stvaralaštvo “nestane”. Kako ju vratiti?

 Uvijek postoje oni dani kada inspiracija malo zašteka i ja si u tim trenucima volim dati mrvicu vremena da prodišem – uzmem fotoaparat i odem u šetnju, čitam knjige i omiljene blogove, pogledam film ili se najjednostavnije bacim u kadu. Nema tu neke velike mudrosti, samo si ne treba dopustiti prebacivanje u ‘ne da mi se’ stav ili ‘ja to ne mogu’. Lijenost je najveći neprijatelj inspiraciji.

 Da je ovo emisija i da ti damo 15 sekundi da je odjaviš, što bi poručila svijetu?

 Volite svoj život, borite se za njega, ne ispričavajte se zbog onoga tko ste i ne radite kompromise po pitanju vlastite sreće.