Razgovarala: Ines Vuković

Svi smo kao djeca obožavali hvatati ritam i pratiti korake Channinga Tatuma u filmu  Step Up i maštati kako bi super bilo znati izvoditi takve akrobacije. Mlada Zagrepčanka, Martina Vuletić ostvarila je takve želje, te se danas može pohvaliti izvanrednim plesnim koreografijama. Martinu smo mogli vidjeti na pozornicama uz Lanu Jurčević, Pamelu Ramljak, Maju Šuput, ET, Maju Bajamić…, u emisijama poput Tvoje lice zvuči poznato, Ja to mogu, Hrvatski broj jedan te u brojnim spotovima koji se svakodnevno vrte na televiziji. Također, vodi razne radionice diljem Hrvatske, što samostalno, što po plesnim kampovima s nekima od najvećih svjetskih plesača.

Lijepa, ambiciozna i talentirana Martina, osim što je vrsna plesačica, dokaz je mladima da se upornost itekako isplati. Kakav je bio put do danas i kakve planove ima za budućnost otkrila je za Collage.

Martina, kako to da si od svih izvanškolskih aktivnosti odabrala baš ples? Jesi li i ti jedna od onih koja se zaljubila u ritam plesa uz filmove Street dance?

Bilo je to 1998., kada je moja majka odlučila upisati svoju četverogodišnju kćer na  folklor. To je prvo čega se mogu sjetiti, odlasci utorkom i četvrtkom na plesne probe. Ovom vrstom plesa bavila sam se osam godina, sve dok se nisu pojavili upravo takvi plesni filmovi (mtv, YouTube…) što je ubrzalo tranziciju sa tradicionalnog na urbanije i dinamičnije plesove. Stomp The Yard, Honey, Step Up – nema kojeg ne znam na pamet.  Da se razumijemo, volim folklor i nije mi žao što ga znam, upravo mi se zbog njega bilo puno lakše prebaciti na druge stilove plesa. Volim ponosno iznenaditi ljude kad se zapleše kolo. 🙂

Bi li samu sebe opisala kao neku otkačenu buntovnicu ili uvijek planski organiziranu djevojku?

Kao djevojku s dobrom organizacijom i dozom buntovništva! Kao redovna studentica i plesačica, nažalost, ne mogu si dopustiti buntovništvo do kraja. Kako bi sve uspjela uklopiti da funkcionira, na prvom mjestu je dobra organizacija! Uvijek su tu obaveze na fakultetu, plesni projekti kod kojih se očekuje odgovornost i pouzdanost, te puno neočekivanih planova i projekata koje treba uskladiti s već postojećim. Uz dobru volju, dobar raspored i smiješkom na licu sve je moguće i izvedivo.

 

Kako izgleda jedan dan plesačice?

Trčanje s jednog mjesta na drugo, doslovno. Sada je lakše kada vozim pa se brže krećem od točke A  do točke B. Ovisim o rasporedu taj dan, ali uvijek na prvo mjesto stavljam trening koji se treba obaviti.  Nađe se vremena za teretanu i dodatne plesne radionice, a kao i velik broj studenata, rade se i dodatni studentski poslovi (džeparac uvijek dobro dođe, kako za dodatne treninge tako i za gorivo). U vrijeme nastupa sve moje obaveze zamijene se sa pripremama i probama ( pozornica ili ispred kamera).

Vjerujem da osim plesa postoji još mnogo stvari koje te uveseljavaju i koje te zanimaju. Što bi izdvojila?

Novo otkriće mi je gluma. Nakon nekoliko reklama i uloga iza sebe, oduševljava me mogućnost transformacije u nekog trećeg i biti nešto/netko drugi. Mnogo je stvari koje me vesele…Volim glazbu, volim crtati, fotografiju i putovanja i veliki sam gurman.

S obzirom da pratimo tvoje društvene mreže, upoznati smo s tvojom Nike suradnjom. Kako je krenuo taj projekt?

Snimanjem kampanje za Shooster, Nike je prepoznao ono čime se bavim i ponudili su mi suradnju. Ples, osim što je umjetnost je i sport, gdje jedan plesač također zaslužuje vrhunsku podršku kroz obuću, odjeću i svu ostalu sportsku opremu. Utjecanjem na mlade ljude kroz ples činimo veliku stvar i jako sam zahvalna što imam priliku da uz sebe imam jedan takav brend.

Prošle godine posjetila si SAD. Da čujemo iz prve ruke, kako je bilo? Što bi ponijela sa sobom u Hrvatsku, a što je ipak bolje doma?

Prije par mjeseci posjetila sam Los Angeles gdje sam provela dva mjeseca upijajući znanja i trenirajući s najboljima od najboljih. Hrvatska ima malo plesača i plesna scena nije toliko razvijena u svim svojim stilovima i područjima tako da stalno putujemo po raznim radionicama i kampovima. Što se plesnog iskustva tiče, vratila bih se odmah. Tamo sam se osjećala kao da sam na pravom mjestu, punom prilika i radne atmosfere o kojoj sanjam od malena. Drugačiji je to svijet! Ali Zagreb je Zagreb. Ono što bih ponijela u Hrvatsku je slobodno skretanje desno kroz crveno i In-N-Out burger, nema do američkog fast fooda.

Započela je nova godina, pa kakvi su  tvoji planovi za 2017.?

Nažalost, ozlijedila sam koljeno prije nekih mjesec dana, tako da je u planu oporavak. Moram ovom prilikom pohvaliti svog fizioterapeuta Gorana Čelama, koji mi pomaže da se što prije vratim na plesni podij i pazi da ostanem prisebna, jer,”glava je ta koja najviše pati”, kažu. Kako vjerujem da se sve događa s razlogom, ovo vrijeme sada iskorištavam za psihičko i fizičko jačanje. Podizanje svijesti o vlastitom tijelu, važnost svakog zagrijavanja, razgibavanja i istezanja. Vjerujem da će me ova situacija samo ojačati. Nakon toga je samo nebo granica, pa tek su mi 22! 🙂

Koji je tajni sastojak koji dodaješ svom trudu i radu, a koji te gura  da daješ sve od sebe?

Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez malog ali bliskog kruga ljudi koji vjeruju u tebe, te su mi podrška kada je veselo ali i u manje sretnim situacijama. „Uz prave ljude se postižu prave stvari“ i što ti vrijedi sav uspjeh, a nemaš ga s kime podijeliti?