Razgovarala: Dora Ivić

Ne bih to bila ja kada jedan moj članak ne bi sadržavao većinu onoga što me je uvijek oduševljavalo, inspiriralo i pomalo ostavljalo emotivne crte na meni. Još vrlo rano, tek  kad sam postala svjesna sebe, zavoljela sam vjenčanja. Pogotovo tu užurbanost, emocije i prekrasne trenutke slavljenja ljubavi. S vremenom sam počela pratiti blogove raznih fotografa vjenčanja.

Međutim, kao ljubiteljica jednostavnih i iskrenih fotografija, nečiji radovi su mi se polako počeli uvlačiti pod kožu i nakon svake nove objavljenje fotografije pitala bih se ‘’Kako mu to uspijeva?’’.

Radi se o fotografijama Marka Marinkovića, fotografa koji već duže vodi i svoj blog. Jednostavnost, elegancija, profinjenost i visoka doza emocija su neki od epiteta koji krasne njegove fotografije. Poseban izbor nježnih boja, a često korištenje dobrog starog crno-bijelog efekta, mogu se primijetiti na prvi pogled. Marko za sebe kaže da je fotograf koji fotografira vjenčanja s distancom, ali ovdje je ta ‘’distanca’’ karakteristika koja svakako doprinosi jedinstvenosti njegovih radova.

Za Marka je posebno zanimljivo to što  (kako on kaže)  ne postoji dio svijeta gdje ga se ne može pronaći, a naš prvi kontakt je bio za vrijeme njegovog putovanja u Maroko.

Dakle, osim toga što idealno fotografira vjenčanja, često je na putovanjima gdje uspijeva uhvatiti zanimljive i posebne trenutke života tamošnjih stanovnika. Za vrijeme putovanja nije rijetkost da fotografira vjenčanja, tako da je Marko zapravo putopisac koji nam kroz fotografije donosi prekrasne trenutke slavljenja ljubavi i u nama dalekim destinacijama, kao što su Myanmar, Maroko i Indija.

Morala sam otkriti kako Marko Marinković uspijeva tako iskreno i jednostavno prenijeti emocije s distancom i dobrim uvidom u pravi trenutak te tako omogućiti mladencima dirljive uspomene na njihov dan. Zamolila sam ga  da s nama podijeli neke od svojih najdražih fotografija, a ja sam se jedva mogla odlučiti koja bi mi bila najdraža.

Na vašem  možemo vidjeti da ste često na putovanjima. Koje su vam do sada omiljene destinacije te koji su najzanimljiviji dojmovi vezani za njih?

S obzirom da volim fotografirati na destinacijama često smo na putu. Prošle godine smo više od 6 mjeseci proveli van Hrvatske što je uzbudljivo jednako onoliko koliko je i naporno ponekad. Mislim da ljudi vide onu ljepšu stranu s društvenih mreža, a zaboravljaju da je tu velika količina rada i često to putovanje ne uključuje puno više od samog puta i fotografiranja. Myanmar i Indiju bih izdvojio kao mjesta koja treba posjetiti. Pod Indiju mislim na Rajasthan koji je prekrasan i inspirativan za mene. Sjever Indije je nešto potpuno drugačije od uvriježene slike uobičajenog nereda, pa tako možete sebi priuštiti i jahanje deva u pustinji. Bagan u Myanmaru je potpuno magičan. Tamo treba otići što prije jer je pitanje vremena kada će mjesto postati zatvoreno ili limitirano turistički. Myanmar je prekrasna zemlja s divnim ljudima. Iznimno sigurna i jeftina za boravak i putovanje. Gledanje izlaska sunca u dolini Bagana s tisućama hramova koji izviruju iz magle je iskustvo koje vrijedi puta.

Kroz vaša putovanja sudjelujete i fotografirate vjenčanja raznih kultura, a najčešće onih koja se znatno razlikuju od naših. Koliko je zanimljivo prisustvovati vjenčanjima drugih kultura? Koji običaji kod vjenčanja su vas se najviše dojmili tijekom vašeg rada?

Ljubav je ljubav i svaka kultura je slavi na svoj način. Naravno da je zanimljivo vidjeti i naučiti nešto novo i razlike između, primjerice, muslimanskog i hindu vjenčanja su velike. Ali značenje je isto. Meni je i dalje najdraži katolički obred uz čitanje zavjeta. Taj dio je često izostavljen na domaćim vjenčanjima iz jednostavnog razloga – kod nas se većina muškaraca boji emocija.

Svako vjenčanje je uvijek prepuno raznih emocija, a pritom ne mislim samo na emocije između dvoje ljudi koji stupaju u brak. Na koji način uspijevate uhvatiti prave trenutke puno snažnih emocija te kako se po vašem mišljenju emocija očituje kroz objektiv?

Recimo to ovako: hvatati emocije je stvar iščekivanja. Da bi znao na kojem mjestu biti i u koje vrijeme, treba imati iskustvo, a iskustvo dolazi radom. Meni su emocije na fotografijama ključ svega. Nije teško ispozirati dvoje ljudi na predivnoj lokaciji, ali s druge strane nije ih lako prikazati onakvima kakvi zaista jesu. Kao i svaki brand na svijetu, tako i ja kao fotograf ciljam određenu skupinu ljudi. Moji savršeni klijenti se ne boje emocija, imaju neiskvarenu sliku o sebi, vole jednostavne i male stvari u životu i gledaju na moj rad kao na ulaganje u budućnost.

Neki epiteti koji su karakteristični za vaše fotografije su jednostavnost, elegancija i iskrenost. U čemu je tajna vašeg stila? Koje karakteristike bi trebao imati svaki dobar fotograf za vjenčanja?

Ne mislim da se uklapam u sljedeću sliku, ali postoji izreka koja kaže da je za vrhunskog fotografa vjenčanja potrebno imati reflekse sportskog fotografa, ljudske osobine Marije Tereze, estetiku modnog fotografa i veliku ljubav za ljubav.

Tajna mog stila su mjesta na kojima tražim inspiraciju: u dobroj glazbi, knjizi i među velikim slikarima.

Postoje li neke posebne situacije koje su vas tijekom rada uspjele dodirnuti te naučiti nečemu? Jeste li uspjeli otkriti i saznati na koje se sve načine može slaviti ljubav?

Trenutno se ne mogu sjetiti nikakvih specifičnih situacija, ali mogu reći da sam dosta puta zaplakao na vjenčanjima. Iz moje perspektive ljudi s ovog dijela planete su relativno zatvoreni i boje se pokazati emocije. Djeca prožive cijeli život, a da im roditelji ne kažu da ih vole, parovi idu kroz život skupa inercijom gubeći onaj dar ljubavi koji nas obogaćuje. Bez obzira što mi mislili o jednim Amerikancima, Englezima ili Indijcima, činjenica je da se oni ne boje onoga sto osjećaju. I nije ih strah to pokazati, bez obzira što svijet misli o tome. Mislim da je takav stav prema životu oslobađajući, a koda nas ce proci generacije dok se to ne promijeni.

Za sebe kažete da ste fotograf koji fotografira iskreni i uz određenu dozu distance. Što bi značila ta distanca u radu fotografa te na koji način ona doprinosi osobnosti jednog fotografa?

Distanca je važan dio mog pristupa vjenčanjima jer omogućuje ljudima da budu slobodni. Obično krenem fotografirati tijekom priprema mladenaca. Ne toliko zbog fotografija make up-a ili frizure, već zbog potrebe da se oni priviknu na moje prisustvo i opuste u međuvremenu. Na taj način se dodatno upoznamo i sve kasnije teče lakše i jednostavnije.

Ako trčiš s fotoaparatom i guraš se gostima u lice, nećeš se vratiti kući s dobrim radom. Ali ako imaš stav lovca i znaš što čekati i gdje, uspjeh je zagarantiran. A za njega je potrebna ta distanca.