Marko Kasalo mlada je glumačka nada koji trenutno studira na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Iako je još student i uživa u svakom studenskom danu jer ipak ˝najljepše je đačko doba˝, ne manjka mu iskustva pred okom kamere. Sjeli smo s ovim budućim perspektivnim glumcem i popričali o mnogočemu, pa tako i njegovoj najznačajnijoj ulozi do sad – mladog zapovjednika Damira Krstičevića u filmu ˝General˝ Antuna Vrdoljaka.

Što te inspiriralo da upišeš glumu i da se na kraju zaljubiš u tu profesiju?

Pa gluma je poziv koji se meni dogodio nakon što me je prijatelj pozvao da glumim u njegovoj studenskoj predstavi. Otad sam se ozbiljno zainteresirao za glumu i počeo se spremati za prijemni ispit i evo me tu gdje jesam, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i pokušavam se baviti glumom profesionalno.

Spomenuo si da skupljaš indekse. Koje si sve indekse do sad skupio i je li gluma posljednji koji ćeš prikupiti?

Nakon srednje upisao sam geodeziju, ali nisam se tu pronašao. Nakon toga, vjerojatno kao i još mnogi drugi, ne znajući što ću, upisao sam ekonomiju, a i čuo sam da tamo ima i dosta zgodnih cura. Ali prevarih se – borio sam se sa tom ekonomijom. No ipak, preddiplomski sam završio na Libertasu, a potom upisao diplomski u Rijeci. U biti skupio sam tri indeksa samo na ekonomiji. Žao mi je što to znanje nisam zamijenio s, na primjer, psihologijom ili pravom. Mislim da bi mi to bilo korisnije predznanje za ono čime se sad planiram baviti. Ali nije mi žao što odmah nisam osjetio poziv za glumu. Ovako sam sad malo iskusniji i ozbiljniji. Iako bi volio cijeli život studirati, gluma je posljednji indeks kojeg planiram dodati mojoj maloj kolekciji.

Koja su tvoja dosadašnja glumačka iskustva?

Osim glumačkih ispita na Akademiji, od značajnijih glumačkih iskustava istaknuo bih sporednu ulogu mladog Damira Krstičevića (trenutnog ministra obrane) u filmu ˝General˝ Antuna Vrdoljaka koji se, kako svi znamo još snima. Također, nekoliko studentskih predstava prije upisa na ADU, te u par kratkih scena u seriji ˝Počivali u miru˝ koja se svojedobno prikazivala na HRT-u.

Vrlo zanimljivo iskustvo bilo mi je DeSADU. Inače, DeSADU je koncertno čitanje dramskih tekstova napisanih od strane studenata Akademije, dakle predstavljanje njihovih dramskih tekstova. Uključeni su svi studenti: od glumaca, režisera do produkcije i profesori. Tu sam nastupio u dva čitanja; jedan je bio ˝Marta i sedam strahova˝, u kojem sam igrao Skutriša, koji mi je prerastao u omiljenu ulogu do sad. Glumio sam strah koji nagovara na odustanak, strahom s kojim smo se svi barem jednom susreli, a i kostim me doista impresionirao – izgledao sam kao janjičar! Sveukupni dojam bio je stvarno jedno jako ugodno iskustvo. U drugom čitanju glumio sam u drami ˝Hipolit iz predgrađa˝.

Kako je došlo do suradnje s tobom i redateljem Vrdoljakom koji je rezultirao najznačajnijom ulogom do sad u tvojoj, tek nadolazećoj, glumačkoj karijeri?

Cijela ova situacija nastala je sasvim slučajno i nevjerojatno brzo, sve se dogodilo u samo jednom danu. Dobio sam tekst za audiciju koji sam trebao odglumiti, odnosno snimiti se i poslati tu scenu. To sam i učinio ne očekujući da će me uopće izabrati, a kamoli već isti dan. Četrdeset pet minuta nakon što sam poslao taj odglumljeni komad, dobio sam odgovor da sam dobio ulogu. Već iduće jutro došao je auto po mene i otišao sam snimati u Livno scenu sa Goranom Višnjićem.

Kako ti je bilo, kao tek mladom glumcu, snimati  s našim najpoznatijim hrvatskim glumcem, Goranom Višnjićem?

Goran Višnjić je prije svega veliki profesionalac, točno se vidi razlika u profesionalizmu između njega i drugih glumaca. Vjerujem da je svoju inozemnu karijeru sagradio upravo radi takvog odnosa spram poslu. Goran je najnormalnija osoba koja se odnosila prema meni kao i prema bilo kojem drugom kolegi. Nisam uopće imao dojma da sam sad tu neki klinac koji je kao došao kao nešto glumiti. Imali smo sasvim normalan odnos i imam samo riječi hvale za Višnjića.

S obzirom da nisi još ni izašao s Akademije, a već si dobio priliku zaigrati u Vrdoljakovom filmu, opiši nam kakvo je bilo iskustvo sudjelovati u tako velikom filmskom projektu?

To je bilo jako dobro iskustvo, moram priznati. Doživjeti upravo ono što nas uče na fakultetu je neprocjenjivo. Bilo je poučno, a opet zabavno.
Snimali smo na nekoliko lokacija i svaka lokacija donijela je jedinstveno iskustvo. Recimo jako uzbudljivo mi je bilo na Dinari gdje je na setu sudjelovalo stotinjak profesionalnih vojnika kojima sam ja zapovijedao, odnosno moj lik. Unatoč gomili ljudi snimanje je besprijekorno teklo. I odgovarala mi je ta opušteno-radna atmosfera na setu. Nije bilo pritiska niti u jednom trenutku i mislim da je zbog takvog ugođaja sve teklo kako treba. Gledati ljude na setu kako rade, kolege glumce i ostale, skupio sam nova znanja i iskustva koja će mi svakako dobro doći u daljnjoj karijeri.

Kako ti se svidjela uloga tadašnjeg zapovjednika Damira Krstičevića?

Uloga mi se svidjela, iako je bila pomalo zahtjevna. Ja jesam ratno dijete, ali sam rat doživio više kroz priče drugih jer ipak sam bilo premalen da bi mi ostali vlastiti utisci. Tako da ovom ulogom uprizorio sam osobu koja je doista bila u srcu rata i staviti se u njegovu kožu bilo je u najmanju ruku interesantno. Nadalje, Damir Krstičević bio je najmlađi general i parirati njegovim drugim ozbiljnijim ratnim kolegama sigurno nije bilo lako. Svakako jedna snažna ličnost koju je trebalo tako i prikazati.

Koji su tvoji glumački afiniteti?

Najviše me zanimaju kazališni klasici i klasične, ˝velike uloge˝ i to me motivira za dalje. Volio bi da mi se pruži prilika za, recimo, neku ulogu u Hamletu i sličnim, kompleksnijim djelima. Ali ipak, više me zanima film jer uz njega sam i odrastao.

Hoćeš li s nama podijeliti svoj životni moto?

Ne pristaj na prosječnost, ne budi ovca.