Razgovarala: Paula Marasović

Marija Knezić  grafička je dizajnerica i ilustratorica, a njezine smjele i koloristične ilustracije jednostavno ne mogu ostati nezamijećene. Marija, poznata pod umjetničkim imenom Marichoo, osim upečatljivih ilustracija, svoju kreativnost izražava i kroz grafički dizajn, a iza sebe ima mnogo različitih projekata – od Dukata do Playboyja. Danas djeluje kao freelance umjetnica, a više o Marijinim počecima, izložbama i iskustvima doznajte u nastavku teksta!

www.marichoo.com

Prije svega, za početak, studirala si na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Što te, od svih umjetničkih smjerova, privuklo ilustraciji i grafičkom dizajnu?

Jedan od glavnih elemenata mojih umjetničkih radova na akademiji je bio crtež i to upravo ilustrativan, narativan crtež. Uz to moji radovi su bili, kako bi to i profesori znali reći, „dizajnerski“. Tako da je moj put do grafičkog dizajna i ilustracije bio nekako logičan.
Nakon studija, počela sam raditi u advertising agenciji i tu sam tek stvarno ušla u svijet dizajna. Ilustracijom sam se ozbiljno počela baviti nakon što sam otišla iz agencije i odlučila freelanceati. Osim što uživam u crtanju, to je bio način da radim nešto bliže umjetnosti, a opet da od toga mogu živjeti. Dosta pragmatičan odgovor, znam. 🙂

Je li na tvoj stil izražavanja utjecao netko ili nešto posebno? Kako si ga gradila i iako, zna se, umjetnici ne vole da ih se svrstava u neki ˝stilski koš˝, kako bi najjednostavnije opisala tvoj način/stil izražavanja?

Hmmm… Ne mogu baš točno definirati tko ili što je utjecalo na moj stil, no znam da su me oduvijek privlačili čisti, jednostavni, linijski crteži… bili to oni od Picassa, Warhola ili pak tehnički crteži koji se nalaze u primjerice priručniku za vešmašinu.

Jasan i figurativan crtež je oduvijek bila moja polazna točka i glavna karakteristika svih radova.

Jedan moj profesor i umjetnik opisao je moj stil kao „aseptični“ i s time se slažem, no od tada sam se ohrabrila i u svoje crno bijele crteže počela uvoditi i boju. Sada, ako pogledate moj portfolio, sve je puno roze, baby blue plave, žute…. Čini se da sam od aseptičkog stila zubarske ordinacije došla do slastičarnice. 🙂

Iza sebe imaš nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Tvoja posljednja izložba bila je prošle godine pod nazivom ˝izložba_5˝, organizirana u stanu, privatnom prostoru – doista neobična lokacija. Kako si ilustraciju i grafički dizajn, direktno tvoja djela, povezala s formom intimnog prostora? Možeš li nam malo približiti ideju i koncept izložbe?

Ta izložba mi je izrazito draga i bilo mi je užitak raditi na njoj. Izlagala sam zajedno s Ivom Ćurić i Lidijom Ferenčak.  Izložbu je organizirala umjetnička Platforma p_3 koju vode Iva Bulat i Iva Ćurić. One svake godine organiziraju izložbu u nekom napuštenom javnom prostoru. Kako ove godine nisu uspjele naći odgovarajući prostor, odlučile su je organizirati u praznom privatnom stanu te je to automatski odredilo i temu izložbe a to je najintimniji prostor. Kako se sljedeći dan u stan trebala useliti vlasnica, izložba je mogla biti postavljena samo na tri sata i to je svemu dalo neki ležerni, spontani karakter.
Tema je bila najintimniji prostor u svakom smislu, od doslovnog prostora pa sve do onog duboko u nama, ja sam to odlučila prikazati na dosta direktan način. Od papira sam napravila slojeve koje stavljamo na sebe, koji pokrivaju i štite naš unutarnji prostor; od odjeće sve do unutrašnjih organa, te ih stavila na vješalice i objesila u garderobu. Posjetitelji su rado vadili te slojeve, stavljali ih na sebe i fotografirali se. Bilo je jako zabavno!


Radila si na mnogim projektima – od Dukata do Playboyja. Kako provlačiš svoju umjetnost kroz komercijalne zadatke? Voliš li takve zadatke i kakva su uopće tvoja iskustva na takvim projektima?

Da, radila sam na puno različitih projekata. Dijelim ih na one „komercijalne“ gdje se trebam prilagoditi točno određenom stilu, i na one više „umjetničke“ gdje klijenti žele da ilustriram nešto baš u svom stilu. Naravno, više volim ove zadnje jer tu osim nekoliko naputaka, često imam potpunu slobodu. Osim toga, lijep je osjećaj znati da vas je netko izabrao jer želi da baš vi nešto ilustrirate na svoj način. Iskustva na obje vrste projekata su zasad bila pozitivna, iako moram napomenuti da je lakše raditi sa stranim klijentima. Ilustracija, nažalost, kod nas nije toliko cijenjena i ne shvaća se kao pravi posao.

Koji su ti bili najdraži projekti na kojima si radila? Kad crtaš, kako bi se reklo, ˝sebi za dušu˝, koje su tvoje najdraže teme i motivi i odakle crpiš ideje i inspiraciju?

Najdraži projekt do sad su mi ilustracije koje sam radila za nizozemski Playboy. Sve se poklopilo – zanimljiva tema, potpuna sloboda, odlična komunikacija s klijentom…Stvarno sam uživala radeći to.
Inače, kada radim za sebe nekako se zadržavam na „lakšim“ temama i motivima koji su mi estetski zanimljivi. Volim crtati djevojke, žene, žensko tijelo, izdvojiti neke detalje poput koljena primjerice…To naravno povlači za sobom neki erotizam, seksualnost…, kojih se nikako ne mogu otarasiti iz svojih radova, haha. Izgleda da nisam bez razloga ilustrirala baš za Playboy!

Ilustracija za nizozemsko izdanje Playboyja

Trenutno radiš kao freelance umjetnica. Kako si se odlučila za taj potez?

Da, radim kao freelancerica. Zvučat će kao klišej, no odlučila sam se za to jer sam željela pomaknuti granice svoje komforne zone, dok sam još mlada i bez prevelikih briga i kredita, probati uspjeti kao ilustratorica. Osim toga, ideja da radim kod kuće u pidžami bila mi je jako privlačna. 🙂

Kako je biti freelancerica u Hrvatskoj i što bi savjetovali za buduće freelancere?

Osim birokracije koja mi je u početku bila bauk, to što sam u Hrvatskoj nije bilo previše bitno. Vjerujem da i netko tko freelancea u New Yorku ili Berlinu, na isti način kao i ja se mora boriti da dođe do prvih klijenata. Jedini problem za mene u Hrvatskoj je, što sam spomenula u prethodnom odgovoru, to što se ilustracija ne cijeni te bih često dobivala upite da ilustriram nešto, ali da će mi platiti ako im se svidi, što mi je apsolutno neprihvatljivo.

Ljudima koji razmišljaju o freelanceanju bih savjetovala da se dobro pripreme i da ne čitaju previše blogova na temu „I quit my job and now I’m freelancing and enjoying on the beach in Thailand“. Treba biti realan, spreman na puno rada i biti proaktivan.

Radiš li trenutno na nekom projektu? I, naravno, neizostavno pitanje svakog novinara: Koji su ti planovi za budućnost?

Trenutno radim jedan veliki projekt, radi se o komercijalnim ilustracijama, dakle onima gdje moram striktno poštivati određeni stil. To mi oduzima dosta vremena, te već dugo nisam radila nešto „sebi za dušu“, a ne stižem razmišljati o planovima za budućnost. Nekako nemam određenih, konkretnih planova, ali nadam se da ću u budućnosti više raditi projekte koji su po mom guštu.

♥  Marichoo radove pronađite na službenom webu, Facebooku i Instagramu! ♥