Razgovarala: Barbara Grgić

Ivka Armanda Todorović uspješna je majka i poduzetnica koja je iz topline obiteljskog doma pokrenula vlastiti brend MAMASITA&Son. Željela je uskladiti svoju i modnu kombinaciju svog sinčića Vite. Budući da je uspjela, odlučili smo saznati što je sve potrebno za jedan ovakav projekt, koje su sve čari majčinstva te ima li plan širiti svoju kolekciju u budućnosti.

Je li moguće biti potpuno spreman za prinovu? Koliko se Ivka mama razlikuje od Ivke prije majčinstva?
Ne znam jesam li prava osoba da odgovaram na ovo pitanje. Ja nisam bila spremna i mislim da nikada ne bih bila spremna. To ima poveznice i s poduzetništvom – mislim da nikada na možeš biti potpuno spremna, spremaš se kako se situacija razvija i munjevito prilagođavaš. Mene majčinstvo zateklo, sve sam teoretski znala, informirala se, čitala, ali kad je krenulo – krenula je i moja osobna katastrofa. Uplašila sam se činjenice da jedno malo biće ovisi o meni i da će to tako biti godinama, tugovala sam za svojim prijašnjim životom, putovanjima, bezbrižnosti i slobodom. No srećom, nije potrajalo! Kako je teklo vrijeme, moja ljubav prema Viti je rasla, a s njom i sposobnosti koje sam sticala kao majka, kao i samopouzdanje. Kad kažem samopouzdanje, zapravo mislim na pouzdanje u svoje odluke i majčinske sposobnosti.

Još uvijek preispitujem svaku svoju odluku, ali sada više nisam tako stroga prema sebi jer znam da je najbitnije truditi se biti najbolja verzija sebe, a bebači su jako prilagodljivi i uživaju kad je mama sretna. Zvuči kao floskula, ali nije samo to, doista je tako.

Ivka mama prvih par mjeseci bila je samo sjena prave sebe. Danas je Ivka mama ista kao i Ivka prije, samo snažnija, sretnija, ispunjenija i definitivno produktivnija.

Fotografije: Martina Cvek, službeni Facebook Mamasita&Son

Biste li željeli da vam dan traje duže? Stignete li sve obaviti te koji su najveći svakodnevni izazovi jedne majke?
Ajme, to mi je san! Neka dan traje duže ili neka me netko klonira. Sretna sam da zahvaljujući podršci koju imam, svom osobnom razvoju i vjeri u manifestiranje imam puno stvari kojima se trenutno bavim, ali ponekad je doista teško stići sve i još ostaviti i neko vrijeme za punjenje baterija. Najveći izazov je definitivno staviti i sebe na ljestvicu prioriteta. Moja prednost je što mene moji poslovi višestruko ispunjavaju no ipak treba biti svjestan da kad se baterije istroše trpe i poslovi i obitelj. Zato i taj izazov svladavam, poklanjam si u svakom tjednu neko vrijeme kad se punim. Vježbam u LineaSnelli, plešem u svom Angelsu, odem na masažu, na pedikuru i, zahvaljujući baki, s mužem u kino. Ono što je zapravo super je da mi je narasla produktivnost i nekako bolje znam posložiti prioritete u poslu. Kronično mi nedostaje vremena za sve što bih htjela jer Vitu čuva baka koja isto još radi pa kombiniramo da obje sve stignemo. Tata je tu vikendom i za spremanje na spavanac. Frendice piju kavu sa mnom uz trčanje za zmajem, a moje suradnice mi izlaze u susret i preuzimaju više stvari na sebe. Ništa bez dobre logistike i ljudi koji pomažu.

Vjerujemo da je moda igrala bitnu ulogu u vašem životu budući da ste odlučili pokrenuti vlastiti modni brend. U kojem ste trenutku rekli: „To je to. Sad ću to napraviti“.
Iskreno? Nikakvu ulogu. Uopće nisam taj tip. Većinu vremena provodim u trenirkama i tajicama. Možda sam zato prije i napravila Angels trenirke, a sada i tunike koje su praktične, udobne i u njima izgledaš fora i sređeno u minuti. Ključnu ulogu zapravo je odigrala potreba. Htjela sam nešto u čemu ću lijepo izgledati i s kojom kilom više, ali i sad kad sam smršavila, i nešto što će me uskladiti sa sinom. Svuda sam bila okružena mamama usklađenim s kćerkicama, ali nisam ništa pronašla za mame i dečke. Sjećam se trenutka kad sam se na to požalila u jednom statusu na Facebooku, a neke su moje poznanice na to komentirale – evo ti ideje za biznis. I to je bilo dovoljno! Kako smo Maja (koja samnom radi u Angelsu) već razmišljale o nekoj pole dance liniji i imale smo dobro utvrđenu suradnju s Martinom Bolf koja se bavi šivanjem, sve je brzo krenulo. Osmišljavale smo dizajn tunike zajedno neko vrijeme, a ideje za natpise su se nametnule same od sebe. Mislim da se svaka mama s njima može poistovjetiti!

Koliko traje realizacija jednog ovakvog projekta te koje korake jednostavno nije moguće preskočiti?
Kod mene je proces trajao nekoliko mjeseci. Već sam imala suradnice za koje sam znala da će samnom raditi Mamasitu, ali kako smo paralelno pokretale i Polericu (tunike za žene koje se bave pole danceom) trebalo je nekoliko mjeseci da osmislimo natpise, krojeve i da sve to pretvorimo u dizajn koji će biti poseban. Najteže mi padne kad skužim da zapravo nitko nije svjestan da to nije kupljena majica nego posebno kreirana i šivana i da natpisi nisu bezveze otisnuti u nekom fontu nego posebno dizajnirani. Svi ti koraci od ideje do realizacije su nekako išli polako i pomalo spontano, nisam imala poseban plan. Slijedila sam nekako intuiciju.
Slijedeći korak su proljetno/ljetne varijante o kojima već razmišljam. Ponovno želimo da majice budu posebne, udobne i da pristaju svakom obliku tijela.

Da možete krenuti ponovno, biste li štogod promijenili?
To još ne znam pošto smo počele sa svime prije samo mjesec dana pa ne mogu reći ništa posebno, to ću znati za neko vrijeme, kad se probijemo na tržište i krenemo onako, za ozbiljno. 🙂

Kako je biti istovremeno majka i poduzetnica?
Zahtjevno i prekrasno. Kontrast nedostatka vremena, ali i mogućnosti da sama krojiš svoje vrijeme. Za mene zapravo ne postoji drugi način života. Svaki posao koji radim radim iz ljubavi i strasti i stapam se s njim. Znam da mnogi danas pričaju o važnosti ravnoteže, ali ja pravu ravnotežu u životu nemam – privatni i poslovni život mi se stalno isprepliću. Maja, koja samnom godinama radi u Angelsu, a sada i na ova dva projekta, mi je doista i prijateljica i volim s njom provoditi vrijeme, baš kao i sa polaznicama i instruktoricama u Angelsu. Moje frendice većinom vježbaju tamo, moj muž me uvijek savjetuje, a Vito je već bio i u dvorani i na sastancima. Sve je nekako u skladnom kaosu i meni se tako sviđa. Zato obožavam trenutke meditacije i igre s Vitom, kad sam nekako u balončiću odvojenom od ostatka svijeta. Misllim da je, kad voliš ono što radiš, nekako sve ljepše, punije i živahnije. Uz to, ipak nekad zbrišem negdje sama i poklonim si odmor koji mi je potreban za punjenje baterija.

Da budeš mama i poduzetnica moraš jednostavno biti takva osoba – prilagodljiva, energična i, pa, pomalo luckasta.

Sviđaju li se Viti mamine modne kombinacije? Sudjeluje li i on u procesu izrade?
Sudjeluje. Svojom pojavom i ponašanjem. Iako toga nije ni svjestan, još je premalen. No već dovoljno velik da bude “zločesti dečko”, totalno “neumoran” i spreman prekršiti sva moja pravila. On je inspiracija za sve ideje o natpisima.

Što biste poručili svim novopečenim majkama – postoji li neki savjet za koji biste vi bili sretni da ste ga dobili?
Dobila sam hrpu savjeta i znam da su mi strašno išli na živce. “Naspavaj se dok možeš, moraš ovako, moraš onako, nemoj ga navikavati na ruke. Pusti ga da plače ili ne smiješ ga pustiti da plače ni sekudnu…” Ma bezbroj.

Ono što bih voljela da mi je netko rekao je ovo:

Dobra si mama. Ako razmišljaš jesi li dobra mama – jesi.
Svako dijete je drugačije. Neka spavaju, neka ne. Prihvati situaciju a kad je teško samo – preživljavaj.
Ljubav prema djetetu ne mora doći odmah u nevjerojatnoj mjeri – svaki dan bit će sve veća.
Odvoji vrijeme za sebe i to neka bude najbitniije.
Zaboravi na google.
Sve je normalno.