Nedavno sam čula tezu, koju mi je potvrdilo nekoliko iskusnih mama, da su tri najteže stvari koje dijete prolazi u periodu u prve dvije do tri godine: odvikavanje od dude varalice, učenje piti na čašu i naravno odvikavanje od pelene. Dudu smo riješili treptajem oka, za čašu je zaslužna moja baka i njezina nevjerojatna upornost, a za ovo posljednje smo se pripremali tjednima. Razgovarali, trenirali strpljenje i čekali dan kada ćemo krenuti s tim vrlo napornim procesom koji će našu bebu pretvoriti u djevojčicu.

Puno sam čitala o tome, što po forumima, što u knjigama, što po web portalima i zaključila da nema magičnog dana kada će vaše dijete biti spremno – spremno je kada ste vi spremni i kada ste baš odlučili ustrajati da vaše maleno učini i taj veliki korak. Ako su nas naše mame mogle nas odviknuti od pelena i prije prvog rođendana, onda su naši malci dakako i više nego spremni oko svog drugog ili trećeg rođendana. Prije svega, kao i uvijek, čeka vas kupovina – kahlica i barem deset gaćica i to je ono što vam je potrebno za početak.

Ja sam osoba koja nema previše strpljenja i sve bih odmah i na brzinu i ovaj cijeli proces za mene je bio veliki stres i zapravo sam sama sebi stvarala problem, a trebala sam se samo opustiti i dati Loti njezinih pet minuta da ona preuzme kormilo i sama sve skuži. Mi smo imali tu sreću da je Lota već sama počela tražiti obavljati nuždu na kahlicu, tako da je cijeli taj proces dodatno ubrzala. Kažu da je najbolje ljeti krenuti s odvikavanjem i zaista i je – gaćice se ekspresno skinu i mogućnost da dijete obavi nuždu u gaćice je manje vjerojatna nego kada preko zime ima dva do tri sloja robe i kada vam treba tri, četiri minute da ga skinete.

Mi smo odlučili to odraditi ovo ljeto jer na jesen kreće u vrtić, a i sljedeće ljeto bi bila već curica od tri godine i zaključili smo da je predugo da toliko čekamo – Lota je apsolutno bila spremna i mogli smo započeti s „treningom“. Ako uz sebe imate partnera, muža, partnericu, ženu ili bilo koga tko će vam biti podrška i skupa s vama loviti meškoljenje malih guza koje postaju odraslije, uvelike će vam posao biti olakšan.

Najbitnija stvar koju morate zapamtiti je da kad jednom krenete povratka nema, inače ćete samo zbuniti dijete. Kad jednom pelenama kažete pa-pa onda je to pa-pa pa ako i odvikavanje traje mjesec, dva. Naporno je i ako vas uhvati plač plačite, ako vam treba odmora podijelite se s partnerom, ali nikako nemojte djetetu pokazati da vas je strah, da ste isfrustrirani ili umorni od svega jer možete poremetiti njegovu rutinu i dovesti do nuspojava koje nikako ne želite, a to su zatvor ili skrivanje pri obavljanju nužde u gaćice.

Ono što je nama baš pomoglo je knjiga Moja tuta. Vrlo jednostavna slikovnica koja prikazuje bebu koja se ostavlja pelena. Vrlo je zabavna pogotovo ako imitirate glasove i interaktvina je jer kroz bebu svom djetetu postavljate pitanja poput – Piški mi se, da piškim u pelenu? Ili – mogao bih u tutu, da idem na tutu?

Vrlo je važno da ne zaboravite da je vašem djetetu to vrlo veliki korak i da zaista treba puno strpljenja. Nemojte krenuti s odvikavanjem dok je dijete izloženo nekom dodatnom tzv. stresu, npr. privikavanje na vrtić, selidba ili dolazak druge bebe u dom. Oboružajte se strpljenjem, maknite sve tepihe iz kuće i budite iznimno ponosni na svoje male pišulince – mi jesmo, kao da je diplomirala na Harwardu! 🙂