Kao i u većini slučajeva, inspiraciju za današnji tekst sam izvukla iz filma. Obožavam gledati filmove, oduvijek i prije nekoliko dana sam u kasnim noćnim satima naletjela na film pod nazivom Ne znam kako joj uspijeva, ili u originalu I Don’t Know How She Does It. Radnja prati mamu koja pokušava žonglirati između posla i obitelji i nekada joj uspijeva, a najčešće i ne, a u svemu tome ju osuđuju mame kućanice jer se usudila na Dan prodaje kolača donijeti kupovnu pitu. Odmah sam se sjetila Dana kruha u osnovnoj školi kada sam mami večer prije rekla da moramo donijeti domaći kruh – sutradan me u školu poslala sa škarniclom iz pekare. 🙂

Poanta priče ovog teksta je razlika između majki i očeva, o razlici između maminih i tatinih poslova i valoriziranje istih. Smatram da ne postoje muški i ženski poslovi, svi mogu raditi sve. Postoji samo jedan muški posao – rješavanje onog pauka od pola metra koji nas usred noći napada i vrtišteći izletavamo iz kreveta kao da nas je posjetila anakonda. On onako muževan baca tog pauka iz sobe, a vi se u strahu stišćete na rubu kreveta dok on svojim prijateljima tipka poruku u grupu Cuganje kako se riješio velikog i moćnog stvora.

Vratimo se mi na temu – jeste li primijetili kada očevi budu uključeni aktivno u život svojih malaca da u društvu slove kao heroji i njihove žene su iznimno sretne jer su takvoga morale tražiti svijećom. Uvijek me iznenađivalo koliko se bilo kakav muški pothvat koji nema veze s paukom ili njegovim poslom, hvali i diže u nebesa. Ček ti si danas dijete vozio na balet?! Ma nemoguće! Pa di ti je žena!? Ma čekaj – i jučer si presvukao manje dijete, starije nahranio i prošetao psa? Mislim da ti treba godišnji – imaš na Crnom jajetu ponudu za muški spa vikend. Razmisli o tome. E sad – ajmo sve to staviti u kontekst mama je napravila – ček danas si samo to napravila? Malo si lijena a, ili baš ne voliš svoju djecu. A vidim nokte si stigla srediti?! I te komentare najčešće čujemo od svojih prijateljica, mama, baka i kolegica – da samo od ženskog roda. Kada i kako se to dogodilo?!

Trebamo li donje rublje tražiti na drugom odjelu kako bi naš trud i znoj, koji svaki dan prolijevamo za našu djecu uz posao i stres, bio pohvaljen. Predlažem jednu veliku revoluciju u stilu Zločestih mama, Mile Kunis, Kristen Bell i Katryn Hahn koje su nas naučile da je najljepše biti mama i da bi umrle za svoju djecu, ali da je i sasvim uredu da si sami pripreme doručak, da mi s vremena na vrijeme taj doručak pojedemo u miru, da se ne zamaramo zlobnim pogledima i komentarima mama u vrtiću i školi i da uvijek u ormaru trebamo imati malu crnu haljinu s bretelama, jer nikad ne znamo kad će nam zatrebati.