Hiperaktivac sam, komunikativna i izrazito društvena, a Instagram mi je mjesto opuštanja i zabave te komunikacije s drugim mamama koje se nalaze u istoj situaciji. To je način gdje ostajem među ljudima.

Nastavljamo razgovor nas dvije brbljavice. Prošli petak smo se više osvrnule na klince, majčinstvo i sve to što ide uz tu magičnu riječ mama, a danas vas upoznajem s drugom stranom Anelinog života. Tko su ostali članovi njezine divne obitelji, zašto svi imaju predrasude prema pit bullovima kao psima i kako izgleda tako divno i nakon druge trudnoće.

Osim što je vrlo aktivna na društvenim mrežama, Anela vodi i blog https://majkazmajka.com/ posvećen prvenstveno kuhanju, ali možete pronaći i postove koje je napisala o njima kao obitelji, a u budućnosti joj je želja pisati i o organizaciji doma i vremena, putovanjima te svojim životnim iskustvima.

Od kuda ideja za blog? Samo ljubav prema kuhanju ili?
Ideja za blog MajkaZmajka se rodila kroz Instagram, kako bi snimala kako kuham i postala fotke klope, pratitelji su me ispitivali za recepte pa bi svakom slala na upit. Nadala sam se da mogu biti inspiracija curama koje žele ući u zajednicu, ne znaju kuhati pa eto da nauče neka jednostavna jela. Odlučila sam jednostavno otvorit blog kao mjesto gdje mogu sve jednostavne recepte držati na jednom mjestu. Uz recepte i par blog postova koja sam napisala o nama, želim pisati o organizaciji doma i vremena, putovanjima te svojim životnim iskustvima. Za sad kada sam sama s dvoje djece po cijeli dan, najlakše mi je biti fokusirana na recepte jer to je ono što radim svaki dan , kuham i debljam se. Veselim se povratku na posao kad neću biti po cijele dane samo u kuhinji i non stop nešto trpati u sebe. Kada vidim da ekipa kuha po mojim receptima to mi je plaća za moj trud i osmijeh na licu na svaku fotku jela pripremljenog po mom receptu.

Vidjela sam da si Jamesa upoznala preko društvenih mreža. Kako se rodila ta ljubav?

Koliko dugo ste već zajedno i koliko ti on pomaže u odgoju Hanne i Liama? A koliko pomaže u kućanskim poslovima?
James i ja smo zajedno 5 i pol godina, preživjeli smo i još preživljavamo mentalitetnu razliku. Tko bi rekao da bi jedna veza s Facebooka- i koja je trebala biti avantura završila ovako. Život piše čudne priče. Pomaže mi u odgoju kad god je s nama. Voli provoditi svoje slobodno vrijeme s nama i to jako cijenim. James apsolutno ne pomaže u kućanskim poslovima, zapravo čak i odmaže. On je potvrdio ono što kažu da su Ameri neuredni, ne želim generalizirati, ali eto stvarno jesu. Samo mi nije jasno kako je nakon vojne škole takav. Prije je bio zadužen samo za suđe, no ubrzo je nabavio suđericu. Sad je zadužen samo za smeće, ja mu pripremim crnu vreću od pola metra punu, stavim ju pred vrata i mislim si kako će ju ujutro baciti. Otvorim vrata ujutro vreća je i dalje tu. Da bi izašao trebao ju je prekoračiti, jednostavno dobijem za odgovor da ju nije vidio. Mokri ručnici po krevetima, stvari po podu, nesparene čarape, prljavi veš 30 metara od košare za veš, tragovi jutarnje kave na umivaoniku, šanku i stolu; to je moja svakodnevica koju možete pratiti na mojim insta – storijima, nekako mi bude lakše kad ju podijelim pa mi žene pošalju nedjela njihovih partnera pa se zajedno smijemo. Prestala sam prigovarati jer nema smisla, niti jedna taktika ne pali.

qrf

Po tvojim objavama i storijima vidim da je glazba sveprisutna u vašim životima i da klinci uživaju kada tata pjeva i svira, a i da su već sad počeli istraživati i motati se oko instrumenata pa čak i tvoja devetomjesečna djevojčica.

Koliko je glazba bitna u vašim životima?

James je glazbenik, to je ona strana koju obožavam kod njega. Kada se doselio u Zagreb sa sobom je donio jedan kofer robe i tri gitare, sada svoju kolekciju ima obješenu na zid, prestala sam ih brojati. Gitare su njegov život, njegov način izražavanja tuge, veselje i bilo kakve emocije. Samouk je, svira gitaru, klavir i saksofon. Mislim da je stvoren za glazbu i žao mi je što nije krenuo u profesionalne vode sa svojim znanjem i ljubavi prema mjuzi. Prenio je ljubav prema gitari i na Liama, a evo i Hanna polako usvaja. Ja sam više neki harmonika tip pa mi je drago da ih James može malo muzikalno usmjeriti. U našem stanu je uvijek glasno, bilo to od gitare, svih mogućih zvučnika kojih imamo, crtića, sevdaha, karaoka ili prepirki. Mi smo susjedi iz pakla.

Iako si još uvijek na porodiljnom, uskoro te čeka povratak na posao, ali onaj najveći posao obavljaš upravo sada – briga za tvoje najmanje, a to je i najbitniji posao koji možeš obavljati. Kako uspijevaš biti ful aktivna na društvenim mrežama uz dvoje male djece?

Hiperaktivac sam, komunikativna i izrazito društvena, a Instagram mi je mjesto opuštanja i zabave te komunikacije s drugim mamama koje se nalaze u istoj situaciji. To je način gdje ostajem među ljudima. Moj dan je izrazito aktivan i pokušavam svaku rupu popuniti. Također patim od insomnie, dovoljno mi je 5 sati sna. Tako da kad svi legnu u krevet do 11, nastupa moje vrijeme od 11 do 1 ujutro. Ujutro kad sam friška, uz kavu volim Instagramirat, tv baš i ne gledam. Instagram me uzeo, al nije me uzeo u potpunosti, jer kad sam u društvu poslikam ja fotku i objavim, ali sam prisutna u toj situaciji i ne visim na mobitelu. Liam moj mobitel ne koristi i nisam za to da se djeca igraju na mobitelima. Od ekrana mu je dopušten tv i iskreno nemamo neki limit, s obzirom da sam solo s njima po cijele dane, kuća se treba očistiti, jelo se treba skuhati, kupaona se treba oprati, ormari se trebaju posložiti, za to vrijeme ako sam ja totalno zauzeta Liam se kratko zaigra sam i prebaci na crtiće. Iako nisam za to da klinci ispod 4 godine hodaju s mobitelima u ruci, ne osuđujem mame koje to rade. Neka svako odgaja svoje dijete kako on to želi. Ja mislim da je na kraju krajeva veći dio djetetovog uspjeha i sreće u životu ovisi o samim njima.

Povratak na pravi, odrasli posao – veseliš se tome? Čime si se bavila prije nego si rodila Hannu?
Koliko god uživam u tome što sam doma sa svojom bebom, toliko se i veselim povratku na posao. Dobro hendlam kuću i dom, uživam u svakom trenutku s djecom, još uvijek imam živaca i nisu istrošeni, ali jednostavno volim raditi i volim svoj posao. Kada volite ono što radite onda povratak na posao nije težak i mučan. Radim kao voditelj marketinga za jedan poznati lanac hrvatskih caffe barova.

Rodila si sad drugo dijete i evo prošlo je tek devet mjeseci, a ti izgledaš fantastično. Otkrij meni, a i ostalim mamama, koja je tajna tvog super izgleda?
Tajna mog dobrog izgleda nakon dva poroda je dobra genetika, steznik i Kronova bolest. Zbog prvog imam dobre duge i mršave noge pa nikad neću izgledati jače, zbog steznika nemam trbuh, a zbog Krona se kile teže primaju, u svakom zlu neko dobro.

I za kraj, ispričaj nam nešto o četvernonožnoj članici vaše obitelji? Razbij sve one predrasude da su pit bullovi opasni jer pas je opasan onoliko koliko ga takvog napraviš. Kako se klinci s njom slažu, kakav odnos ima ona s klincima i koliko ti je drago što ti djeca odrastaju uz kućnog ljubimca?
Naša pasica Bella, inače američki pit bull terijer, je punopravi član naše obitelji – Liam i Hanna je obožavaju, a i ona njih. Ja nisam imala priliku odrastati uz psa, međutim sad vidim koliko je to lijepo i bitno, koliko Liam uz nju uči o obvezama, hrani ju i šeta te dobiva bezuvjetnu ljubav zauzvrat. Voli sve životinje i nema nikakav strah od ni jedne životinje. Što se tiče pit bull teme, reći ću samo da je Bella najbolji pas za djecu, izuzetno tolerantna i puna ljubavi, nikad nismo potaknuli agresiju kod nje, a niti ju primijenili nad njom, ona je više od psa.
Ako dotaknemo pitanje povjerenja u takvu vrstu psa koja je na lošem glasu, reći ću samo da se pas nikad ne ostavlja sam bez nadzora kraj djece i nikad ne treba vjerovati 100 % niti jednoj životinji, jer to je životinja, neovisno koja je vrsta; slično onome kako ni čovjeku ne možete stopostotno vjerovati.
Ne mogu garantirati da kad bi Liam gurnuo slučajno prst u oko Belli ili ako bi joj se unio u njušku dok jede iz svoje zdjelice, da ne bi reagirala jer tu bi možda proradio životinjski instinkt, a meni moj majčinski instinkt ne da potpunu opuštenost u tom pogledu.

Kada sam u studentskim danima, a i kasnije, morala s nekim odraditi intervju, uvijek me hvatala neka nervoza – što ako nisam spremna, ako zaboravim neku bitnu stvar, što ako sugovornik bude neugodan ili mu odgovori i cijeli razgovor bude dosadnjikav i štur i onda naletiš, vrlo rijetko, na jednu ovakvu osobu s kojom ti je gušt razgovarati i znaš da će se zaista potruditi dati ti odgovore na pitanja iz srca i nasmijati te i u krajnjoj liniji zainteresirati i čitatelje koji ju ne poznaju. Hvala Aneli na svemu i hvala tebi draga čitateljice (ok i čitatelju) koji si imao vremena pročitati sve o čemu smo nas dvije mame, žene, brbljavice razgovarale.