Razgovarala: Dora Ivić

Jelena Tomić magistra je nutricionizma s iznimnim poduzetničkim vještinama zahvaljujući kojima je zajedno  s još nekolicinom poznanika uspjela dovesti nešto sasvim novo na našu gastro scenu. Naime, njihova tvrtka LUNCH bavi se planiranjem, pripremom i dostavom nutricionistički optimiranih obroka na radna mjesta klijenata. Na taj način razriješeno je vječito pitanje ”Što pojesti na poslu za vrijeme pauze, a da je kvalitetno?”, zbog čega Zagrepčani više nemaju prava na izgovore za pravilan obrok. Svakako smo morali iskoristiti Jelenino znanje kako bismo saznali u čemu to Hrvati griješe kad je riječ o prehrani, ali i razjasniti poduzetničku stranu nutricionizma kao struke koja izgleda nema svojih granica.

Fotografija: Facebook

Za one koji još uvijek nisu čuli za Lunch, možete li im pojasniti o čemu se točno radi?

Obično kada nas pitaju da u jednoj rečenici objasnimo što je Lunch, kažemo da smo tvrtka koja se bavi planiranjem, pripremom i dostavom nutricionistički optimiranih obroka na radna mjesta klijenata. Drugim riječima, radimo s tvrtkama kao poslovnim korisnicima koji putem nas osiguravaju obrok na poslu svojim zaposlenicima, ali i pojedincima koji sami mogu naručiti svoj obrok. Ono što je također specifično jest da se Lunch naručuje online, putem naše web stranice, a pritom je moguće naručiti Iiza više dana unaprijed. Nedavno je Lunch dobio novi vizulani identitet i web stranicu čime smo htjeli dodatno unaprijediti cijeli sustav.

Tko sve čini Lunch tim i koliko je za jedan takav pothvat bitna podrška i ideja magistrice nutricionizma?

Kažu da tvrtku čine ljudi i to je potpuno točno. Imamo tim na koji smo ponosni i koji se stalno povećava. Tu je, osim mene kao nutricionistkinje, naš kuharski tim, R&D kuharski tim koji radi na kreiranju novih jela i testiranju, zatim kolege koji rade na menadžementu prodaje, naši dečki koji koordiniraju dostave, voditelj nabave i dostavljači. Ukratko, to bi bilo to. Spoj nutriconizma i gastronomije/kuharstva je u biti idelan – nutricionist je taj koji zna što treba pojesti, a kuhar onaj koji zna kako to pripremiti. Svakako su ideje nutricionista važne jer cijela priča o Lunchu leži na nutricionističkom optimiranju i obično se od njih polazi, ali pritom je i kuhar vrlo bitan faktor.

Ono na čemu radimo je kreiranje obroka koji će biti nutritivno vrijedni, adekvatni i kvalitetni, ali i jednako toliko ukusni. Jer ni najkvalitetniji obrok ili hrana neće biti dovoljno često/dugo na nečijem tanjuru ako to nije užitak pojesti.

Ono što me naučilo dosadašnje iskustvo je da u teoriji nije teško isplanirati idealan obrok, već je mnogo teže osmisliti obrok koji će biti sve to, a da je uz to primamljiv većini.

Foto: Ivona Zec

Kako je započela priča s Lunchom te jeste li imali poteškoća na početku?

Uh, priča s Lunchom počela je iz ideje kako spojiti nutricionizam (koji sam ja još tada studirala) i iskustvo u prodaji (koje je imao kolega), a poticaj na pokretanje nečega kao što je Lunch bilo je i rješavanje problema što jesti na poslu. Sjećam se da je u tom periodu moja mama na poslu jela jako jednolično i nekvalitetno, obrok bi joj se najčešće sveo na slanac ili burek. I tako iz dana u dan. Da se razumijemo, dio je i njezina krivica, ali i to da ona jednostavno nije imala mnogo izbora. Rješavanje tog konkretnog slučaja u biti je bio jedan od motiva za pokretanje Luncha. Mislim da nema tog početnika koji u početku nema poteškoća. Bilo je svega na početku, što zbog toga što smo bili dosta mladi (kada smo pokretali Lunch, kolega Ivan i ja zajedno smo imali 47 godina), što zbog toga što nismo ulazili u cijelu priču s kapitalom, već onako start-upovski.

Koji su vaši najčešći klijenti te što mislite zbog čega se vraćaju ponovo na Vašu uslugu?

Baš sam relativno nedavno zbog sudjelovanja na jednom kongresu morala statistički prikazati klijente Luncha podijeljene po sektorima i ono što možemo reći da je uvelike prisutan IT sektor i različite informatičke tvrtke, zatim odvjetnički uredi, marketinške agencije, banke i općenito velike internacionalne komapnije koje imaju svoje podružnice i u Hrvatskoj. Ali u biti ima svega, od poliklinika do frizerskih salona. Zašto se vraćaju na Lunch? Nekako mi se čini, što to mi je jako drago, da sve više raste svijest ljudi o važnosti pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti. Tijelo (i Zemlja) je jedini dom za život koji nam je dan i ako za njega ne brinemo u svakom smislu, nije dobro. Mislim da ljudi tu prepoznaju Lunch kao obrok koji je zaista za njih dobar, kojim u svoj organizam unose nešto kvalitetno. Ono što su nam znali reći poslovni klijenti je i to da nakon Luncha nema osjećaja pospanosti i težine, što onda utječe na efikasnost i produktivnost njihovih ljudi. Ali moram se vratiti i na faktor užitka – kažu da vole Lunch i jer im je ukusan. Od samih po četaka jako pazimo na kvalitetu namirnica od kojih se priprema Lunch, pa vjerujem da dio okusa dugujemo i tome.

Što sve sadrži jedan vaš ručak te koliko ih pomno planirate u svrhu zadovoljenja svih nutritivnih potreba vaših klijenata?

Ručak bi, kao glavni obrok u danu, trebao zadovoljiti 1/3 ukupnih dnevnih energetskih I nutritivnih potreba organizma. Iz tog razloga je Lunch nutricionistički optimiran tako da zadovoljava 1/3 ukupnih dnevnih energetskih i nutritivnih potreba prosječne odrasle osobe, čiji posao uglavnom predstavlja mentalni rad, uz 8 ili malo manje sati sjedenja. Obroci su optimirani tako da parametri budu unutar određenog prihvatljivog raspona.  Optimiranje je dosta zahtjevno, jer kod planiranja obroka, osim ovih nutritivnih parametara, u obzir treba uzeti i stvari kao što su tehnička izvedivost jela, dostupnost pojedinih namirnica, općeprihvaćenost neke namirnice i slično. To je ono što sam gore spomenula – optimiranje samo po sebi nije teško, ali zna biti teško provesti to u praksi. Zato mnogo vremena posvećujemo optimiranju u nutritivnom smislu, ali i svakom drugom. Lunch R&D odjel nikada nema mira i stalno se smišlja I brainstorma što i kako. A onda je na ekipi u kuhinji da to izvede na mnogo većem broju obroka.

Kalorijska i nutritrivna vrijednost Luncha

Obroci koji sadrže meso, ribu, školjkaše i/ili glavonošce

600-750 kcal / 60-80 g ugljikohidrata /

proteina / cca. 20 g masti

Vegetarijanski obroci

600-750 kcal / 60-95 g ugljikohidrata /

25-45 g proteina / 20 – 30 g masti

Fotografija: Facebook

S obzirom na to da ste nutricionistkinja, što mislite da su izazovi današnje prehrane kod Hrvata? Gdje najčešće radimo pogreške glede prehrane?

Izazovi? Na prvu mi je došlo da kažem da su trenutno najveći izazovi pekarnice na svakom uglu. Da se razumijemo, ne želim reći da je to što nude nezdravo, nezdrava je samo doza u kojoj Hrvati jedu kruh.

Općenito osobno smatram da je jedna od najčešćih pogrešaka koju ljudi rade vezano uz prehranu to što pravilnu prehranu smatraju dijetom.

A dijete su nešto što nitko ne voli (što nije ni čudno). Nismo svjesni da ukupnu kvalitetu prehrane ne čini jedan obrok, već sve što unesemo u organizam kroz duži vremenski period, I da ukoliko je osoba zdrava, nema potrebe dijeliti namirnice na dozvoljene i zabranjene. Pravilna prehrana uključuje sve, samo je pitanje učestalosti i količine.

Kada bi svaki obrok u danu uključivao svježe voće i/ili povrće, kada bismo sokove i bezalkoholna osvježavajuća pića zamijenili vodom ili čajem i kada bi riba na tanjuru bila barem tri puta tjedno, a slatkiši, grickalice i deserti samo vikendom, gotovo pola posla bilo bi obavljeno.

Za kraj, Jelena svima želi poručiti kako smo mi ljudi često skloni tražiti jednu čarobnu namirnicu, a tome često zasigurno pomaže i senzacionalistički stav medija prema hrani i prehrani. Svakako naglašava kako ne postoji ni jedna čarobna namirnica, već da su sve čarobne ako su dio raznolike prehrane. Ukoliko je prehrana raznolika i uključuje što više namirnica iz istih i različitih skupina namirnica, teško da ćemo u nečemu pretjerati. Kad svemu tome pridodamo redovitu tjelesnu aktivnosti, nema razloga za brigu jer smo tako obuhvatili sva tri postulata pravilne prehrane – raznolikost, umjerenost i uravnoteženost.