Razgovarala: Tea Mihanović

Razgovarali smo s prvim hrvatskim plus size modelom- prekrasnom Lucijom Lugomer. Ova mlada Zagrepčanka svojom pojavom razbija sve predrasude! Naime, radi se o djevojci koja se, proučavajući svjetske trendove, odvažila samostalno pokrenuti  ovakvu vrstu modelinga u Hrvatskoj. Iako je u karijeri naišla, kako na zatvorena vrata kod određenih domaćih dizajnera, tako i na primitivne komentare još uvijek većinski konzervativnog hrvatskog društva, Lucija je napravila izrazito velik korak za čitavu hrvatsku modnu industriju, ali i žene općenito. U nastavku upoznajte djevojku koja je izašla iz okvira kakve nameće moderno društvo i odlučila se izboriti protiv nerealnih ideala kakve prezentiraju suvremeni mediji.

Kako je započela tvoja karijera prvog plus size modela u Hrvatskoj? Otkad u Hrvatskoj uopće postoji takva vrsta modelinga?

Ovakva vrsta modelinga započela je sa mnom i mojim pokretom, ne samo PlusSize modela, već i influencera. Jedini sam priznati plus model u ovom dijelu svijeta te sam iznimno ponosna da i mi možemo reći da podržavamo baš sve ljude i njihovu veličinu ( srca ;)). Započela sam tako da sam sami plus modeling proučavala dosta prije nego što sam krenula u cijelu priču pa sam potaknuta komplimentima, komentarima i idejama odlučila napraviti profesionalne fotografije te  se predstaviti modnoj agenciji. Tako je sve krenulo.

U kojoj mjeri dizajneri prihvaćaju nove trendove prema kojima žene s oblinama postaju pojam ljepote; jesu li i dalje okrenuti proizvodnji odjeće manjih konfekcijskih brojeva?

Ako me pitate za domaće dizajnere, većinom su okrenuti leđima prema ovakvoj ideji, ali čast iznimkama ( a ima ih ) koji su ovo vrlo javno i ponosno podržali. Oduvijek sam bila vedrog duha i smišljala nove ideje.

Međutim, Hrvati su ipak dosta konzervativan narod što me samo još više potiče i gura da budem još jača i da moj glas bude još ‘glasniji’.

Stvari se generalno mijenjaju, samo nama ipak treba nešto više vremena.

Koliko je razvijena modna industrija plus size modela u Hrvatskoj? Zaostajemo li za drugim zapadnijim državama?

Moda Plus Size modelinga ionako prvenstveno potječe izvana što vidim i po sebi osobno. Imala sam neke divne suradnje poput one sa hrvatskim brendom AMDS jeans koji su se iskazali na više razina. Hrvatsko, kvalitetno, dostupno svima, a opet sa širokim vidicima. Realno, ne hodamo svi po Hrvatskoj u broju 36/38. Ovime ne želim nikoga uvrijediti, ali to su činjenice!

Koji su ti projekti u kojima si sudjelovala ostali u najdražem sjećanju?

Projekti u najdražem sjećanju su svakako AMDS jeans, Link s kojima sam imala prvu suradnju kao takvu, Etna Marr za Cro A Porter, Poliklinika Milojević koja je i trenutno aktualna, ali ima ih dosta. Sa svakom sam bogatija za iskustvo.

Kakve su reakcije tvoje okoline? Nailaziš li na primitivne komentare koji su, čini se, još uvijek neizbježni u hrvatskom društvu?

Pa mislim da primitivni komentari najviše nailaze na sebe same jer iskreno, takve niti čitam, niti me više diraju. To vrijeme je prošlo. Svo dobro ljudi baca u vodu takve komentare po broju…i snazi srca!

Pri pomisli na plus size modele, neki ljudi automatski isključe posebne režime prehrane i tjelovježbe. Ipak, bez obzira što ne moraš održavati mršavu liniju kao drugi modeli, pretpostavljamo da i tvoj dan uključuje zdravu prehranu i rad na vlastitom tijelu?

Ovo je jako diskutabilna tematika te ja uvijek kažem da radim za dvoje, a ne za jednoga jer treba znati kalkulirati svoj nastup te pritom nikoga ne povrijediti, a opet biti dovoljno svoj. Vježbam, pazim na sebe, volim se i stalo mi je do mene, mog posla i mog zdravlja. Moram paziti, imam savjest,  živim s njom svaki dan. Imam stručan tim ljudi koji me vodi, a u cijeloj priči uživam i sretna sam. To je najbolji i najiskreniji opis svega.

Jesi li ikada poželjela imati mršavo tijelo? Jesi li imala krize tijekom puberteta kada mnogi gube samopouzdanje zbog „nedostataka“ koje primjećuju na svome tijelu?

Iskreno…Postojali su samo trenutci kada sam se pitala zašto sam ja ‘ovakva’ a moje vršnjakinje ‘onakve’. Velika razlika.

Nikada nisam imala potrebu biti mršava, ali sam imala potrebu razumjeti svoje tijelo, saznati uzroke i naučiti živjeti s tim istim činjenicama. Uspjela sam.

Danas sam tu gdje jesam jer sam prvenstveno učila o sebi samoj. Rad na sebi je najteži rad, a s njim se čovjek suočava tek kada shvati da je prepušten samome sebi.

Kada i kako si u potpunosti prihvatila i zavoljela svoje tijelo?

Dugo sam prihvaćala svoje tijelo, ali na to su najviše utjecale situacije u kojima bih shvatila da pred nepoznatom osobom koju tek upoznajem, mene ne opisuje moje tijelo, već ono što uistinu jesam. Zdrava, mlada, vesela, pametna cura koja živi život cijelim svojim plućima!

Danas, da mogu, zagrlila bih samu sebe  sto jače u tim godinama kada mi je bio veliki upitnik nad glavom. Osobe koje te žele/ne žele pored sebe samo radi fizičkog nisu osobe koje trebaš u životu.

Naposljetku, što možeš poručiti svim onim ženama koje još uvijek nisu stekle dovoljno samopouzdanja da prihvate svoje tijelo onakvim kakvo jest, bez obaziranja na mišljenja okoline?

Poručila bi ženama ali i muškarcima ( jer ima ih!) da prigrle svoje godine i svoje tijelo koje je njihovo i nikada neće moći biti tuđe samo zato sto nam se ne sviđa. Ako vam se ne sviđa baš konkretno, napravite nešto po tom pitanju, ali isto tako, nezadovoljstvo dolazi iz glave, a ne iz tijela.

Život je prekratak za ne voljeti se, ne prihvaćati se i ne željeti sebe samoga. Kada zavolimo sebe same, otkrivamo ono sto čovječanstvo i jest. Voljeti sebe znači voljeti i druge. ALI, ljubav prema sebi samome ne treba biti sebična.