Duboke i žarke boje, plavetnilo i toplina- ono što ćete primijetit u prvoj sceni filma Loving Vincent. Već ćete na prvi pogled biti odvučeni u priču bez da je ona uopće počela, proganjajućom ljepotom samog filma i tehnike.
Film Loving Vincent pogledala sam na prvom izdanju Filmofeel Festa – revije nezavisnog filma u Kaptol Boutique Cinema. Od niza filmova koji festival nudi poput Staljinov kauč, Muškarci ne plaču, Poslanica Rimljanima i mnogih drugih ovaj se filmski uradak istaknuo kao prvi ikada potpunosti oslikan dugometražni film. Stoga je sama tehnika bila sasvim dovoljna da film Loving Vincent, redateljice Dorote Kabel i Hugha Welchmana postane toliko, prava riječ bila bi, nezaboravan.

Robert Gulaczyk kao Vincent van Gogh, fotografije: lovingvincent.com

Nikada do sada nismo imali priliku pogledati film rađen u tehnici ulja na platnu- koju je sam Vincent van Gogh koristio pri slikanju, danas, među najvrjednijim djelima. Na inovativnim prizorima radilo je preko 100 umjetnika, na što film podsjeća na uvodnoj špici, koji su stvorili 62 405 slika oslikanih uljem na platnu koje se izmjenjuju u sekundama.

Preko šest godina rada na filmu i iznimno jak istraživački projekt oskarovca Hugha Welchmana i redateljice Dorote Kabel rezultirao je jedinstvenim gledateljskim iskustvom u kojem pratimo zadnjih nekoliko mjeseci van Goghovog života.

Priča prati put mladog, pomalo ciničnog Armanda Roulina ( Douglas Booth) u njegovom pokušaju da, prvenstveno, shvati život Vincenta van Gogha, a zatim i rasvijetli njegovu misterioznu smrt. Ključnu ulogu u tome igra njegov otac, van Goghov poštar, koji zahtjeva od Roulina da odnese pismo Theou van Goghu- Vincentovu bratu. Saznavši da je Theo umro, Roulin kreće u vrtoglavu potragu za istinom o smrti,tada nedovoljno prepoznatog i „ekscentričnog“, slikara. Na tom putu susreće niz osoba od kojih svaka nudi svoj komadić istine o van Goghovom životu i kraju.

Glumačke su izvedbe vrlo neposredne i daju dodatnu dozu realnosti filmu, koji ni na koji način ne graniči s realnošću. Mladi Douglas Booth odlično je iznio ulogu znatiželjnog Roulina i srastao s tim vremenom. Karakterno jaku izvedbu izvodi i Jerome Flynn u ulozi doktora Gacheta, većini nas poznat po ulozi Bronna u seriji Game of Thrones. Posebno jak dojam na mene ostavila je Saoirse Ronan u ulozi Marguerite Gachet, liku koji po mom sudu traži iznimnu ljupkost, nježnost, ali u isto vrijeme odlučnost i dozu arogancije.

Radnja je isprekidana retrospektivnim scenama van Goghova života koje filmu pridonose emocionalnu, dokumentarnu i dramatsku vrijednost. One su krucijalne jer se u njima upoznajemo sa samim van Goghom- nestabilnim, depresivnim, ali i borbenim za boljim koje ne dolazi. Melankolija koja vlada filmom odlično se slaže uz tehniku i muzičku podlogu i zaokružuje gledateljsko iskustvo.

Po mome mišljenju, Loving Vincent nudi nam, zahvaljujući preko 800 proučenih i iskorištenih pisama, u potpunosti neotkrivenog van Gogha. Svi znamo za njega, svi smo učili o njemu i svi prepoznajemo njegova djela, no vrlo malo znamo o tome koja priča stoji iza Zvjezdane noći. No, ono što je najjača strana filma – iznimna ljepota slika koje čine film, postaje što se tiče dramatske radnje i njegova slabost. Očaravajuća tehnika u trenucima nas može vrlo lako odvući od same radnje zbog najsitnijih detalja koje vidimo i nečega na što u potpunosti nismo navikli.

Veći sam dio filma provela razmišljajući KAKO je ovo, po mojoj interpretaciji, tehničko umijeće nastalo negoli što sam se koncentrirala na priču slikara. Na neki je način izrada filma pojela sam film i utopila priču u svojoj sanjivosti.
Je li to loše ili dobro, u potpunosti ovisi o vama. Ukoliko tražite definitivnu istinu o životu Vincenta van Gogha onda se bolje uputiti u dublja istraživanja, ali ako ste kao ja i ne možete prijeći preko nježnosti, estetike i emotivnosti ovog filma, onda ćete ga obožavati.