Ponukana filmom Bad moms koji je prije nekoliko dana prikazan na nekom od naših programa morala sam i ja sama, sad pred Blagdane, priznati kako sam i često sama loša mama. Ne loša mama u smislu u kojem vi to mislite, nego sam loša jer znam da nisam savršena, jer znam da sigurno ima stvari koje činim krivo i jer sam svjesna da nikada neću biti savršena mama – niti to želim. Vi mislite da jeste? E baš zbog takvih kao vi, ja ću danas priznati da sam loša mama.

Kada sam ostala trudna, često mi je kroz glavu prolazilo – pa kako ćemo mi to, hoćemo li moći, što će biti najteže i onda kada to malo stvorenje dovedete doma i ostanete prepušteni sami sebi (i partneru, ako je uz vas), shvatite da možete sve i da sve što radite zapravo radite najbolje što možete. Prvi puta kada sam posumnjala da sam loša mama je kad sam se uključila u sve žive mama grupe na društvenim mrežama i počela čitati komentare savjesnih i super idealnih mama koje se zapravo skrivaju iza nekog fejk imena ili iz profilne slike neke životinjice i iako nemaju svoj identitet, javno istupaju i osuđuju sve one loše mame koje su nekada djeci ponudile gotovu kašicu, koje koriste jednokratne pelene, koje daju svojoj djeci dudu i koje, ne daj Bože, djecu stavljaju u hodalicu.

Nakon iščitavanja nekoliko desetaka komentara, prihvatila sam ulogu loše mame i odlučila čvrsto stati iza nje – sa svojim punim imenom i prezimenom i profilnom fotkom slike s mora sa slijepljenom kosom od soli. Svaki sljedeći komentar na moje mameće odluke, bilo od prijateljica ili rodbine sam odlučila prihvatiti s osmjehom i komentarom kako ja baš volim da moje dijete ima ovako lošu mamu kao što sam ja i da bih voljela da su i ostala djeca toliko sretna da i njihove mame budu loše kao i ja. Prekrasno je nakon te moje, već nekoliko desetaka puta ponovljene fraze, vidjeti lica onih koji su me htjeli iznervirati ili ukazati kako su one zapravo savršene mame, a ja sam svakoj mogla u 5 minuta nabrojati barem 10 stvari koje čine loše, ali ja to ne radim – ja sam loša mama. Ne brinem o tome kako drugi odgajaju djecu i jesu li njihove odluke dobre ili ne. Kada sam prihvatila svoju ulogu loše mame, prestala sam se zamarati bezobraznim komentarima i svo to vrijeme razmišljanja preusmjerila sam na svoje dijete koje, sudeći po njezinim osmjesima i poljupcima, jako voli svoju lošu mamu.

Da, moje dijete tu i tamo pojede gotovu kašicu kada smo vani, da moje dijete pojede i bananu koja nije bio, da moje dijete i stavi komad zemlje ili kamen u usta jer nisam tik uz nju svaku sekundu u parku, da moje dijete ponekad van izađe i u bodiju koji nije iskuhan i opeglan i da, moje dijete vrlo često pojede i kockicu čokolade. Moje dijete čak i nekada ide malo ranije spavati jer mami počinje serija, a i sa psom dijeli pecivo. Ako me to čini lošom mamom-neka! Neka budem najlošija mama na svijetu i ako izmisle neki izbor najlošijih mama – možda se i prijavim.

Uvjerena sam da oko mene živi puno loših mama koje se skrivaju iz groznih komentara njihovih najboljih prijateljica, svekrvi ili čak muževa i mogu im poručiti samo ovo – ako spadate u istu kategoriju kao i ja, s ponosom nosite pridjev loše mame i budite najlošija mama svojim klincima jer će im na taj način djetinjstvo biti divno, a vi ćete lijegati s osmijehom na licu i s gomilom uspomena koje vam niti jedna zavidna savršena mama ne može uzeti!

Foto: Instagram