Portali su prepuni prijedloga knjiga koje biste trebali ponijeti na more i pročitati na plaži. Ima sjajnih popisa, a neke od predloženih knjiga s literarnih blogova i  na mojoj su listi želja. S obzirom da internetska bespuća vrve takvim tekstovima, smatrala sam da bi bilo bolje kada bih, umjesto još jedne  iste ili slične TOP 5 liste, predložila samo jednu knjigu koju biste trebali pročitati. Na plaži, na poslu, kod kuće, pred spavanje, uz prvu jutarnju kavu, za Božić, za Uskrs, tijekom posjete rodbini, na fakultetu ispod klupe, u pauzi od učenja, u pauzi od maratonskog gledanja serija, u pauzi od… Sasvim je nebitno. Ovo biste trebali pročitati.

Foto: Pinterest / telegraph.co.uk

Radi se o briljantnom romanu London, NW genijalne engleske književnice  Zadie Smith.

Zadie Smith autorica je hvaljenog debitantskog romana Bijeli zubi, koji je objavila sa samo 24 godine. Magazin Time uvrstio je Bijele zube na popis 100 najboljih knjiga napisanih na engleskom jeziku između 1923. i 2005. godine. Tri godine nakon tog romana, objavila je knjigu Sakupljač autograma, a 2008. napisala je i izvrstan roman O ljepoti.  Sedam godina nakon romana O ljepoti, Zadie Smith se vratila s još jednim književnim remek – djelom, romanom London, NW.

London, NW objavljen je 2012. godine, a hrvatski prijevod stigao je godinu dana kasnije. Priliku da pročitam London, NW dobila sam tek nedavno, pa iako se ne radi o novom naslovu na policama naših knjižara, željela sam napisati kratku preporuku za sve  koji se još nisu susreli s romanima Zadie Smith.

Protagonisti  romana su Leah, Natalie, Felix i Nathan. Iako su njihove životne priče potpuno različite, ono što ih povezuje siromašno je naselje sjeverozapadnog Londona u kojem su odrasli.

Smith je ovaj fragmentarni roman podijelila na četiri veće cjeline, pričajući nam četiri zasebne priče, a sve su, ustvari, neraskidivo isprepletene. Prva priča posvećena je Leah, zaposlenici državne službe irskoga porijekla. Leah je u srednjim 30-im godinama i sa suprugom Michelom živi nedaleko od naselja u kojem je odrasla, ali na dovoljnoj udaljenosti da je se ne tiče što se u naselju, koje i nije na najboljem glasu, točno događa.  Kolegice s kojima radi su afričko – karipskog porijekla, a Leah im je svakodnevna „meta“  suptilnog ismijavanja zato što je, kako pišu neke druge kritike ove knjige, „uzela blago koje pripada njihovoj zajednici“. Naime, udala se za „jednog od njih“, frizera Michela, kojem ni njezina majka ne zna točno izgovoriti ime i koji se nada da će od internetskih ulaganja živjeti bolje nego što živi od posla kojim se trenutno bavi. Problem koji se javio u njihovom naizgled idiličnom odnosu je taj što Michel želi djecu, a Leah ne. Najgore od svega je što Leah, hineći da jako želi zatrudnjeti, zapravo uzima kontracepcijske pilule kako do toga nipošto ne bi došlo.

 U drugom dijelu upoznajemo Felixa, bivšeg dilera kojem je jedan naizgled sasvim običan dan bio sudbonosan. Felix dolazi sebi nakon dugogodišnje ovisnosti i raduje se novoj ljubavnoj vezi koja ga ispunjava. Tijekom dana ipak odluči posjetiti bivšu ljubavnicu Annie, kojoj želi reći da među njima zauvijek i zaista gotovo.  Njihova priča bila mi je posebno zanimljiva, kao i način na koji se njegov posjet Annie odvio, iako je ovaj dio knjige najslabije povezan s ostatkom.

Foto: Instagram

Središnji dio romana, onaj zbog kojeg mu kritičari pridaju epitete „briljantan“, „čudesan“ i „trijumfalan“, posvećen je Keishi, tamnoputoj Britanki koja  zbog probijanja na društvenoj ljestvici mijenja ime u Natalie i gradi život u kojem ne želi imati nikakve veze sa životom koji je vodila do upisa na prestižni fakultet. Posljedni, vrlo kratak dio knjige, posvećen je Nathanu, skvoteru i narkomanu kojim su u djetinjstvu Leah i Natalie bile opčinjene. Zanimljivo je da Natalie upravo netko poput Nathana, osoba na samom dnu društvene ljestvice, naposlijetku odgovara od samoubojstva koje želi počiniti nakon što se njen savršeno usklađen život počne nepovratno raspadati.

Pitanje može li se ikad pobjeći od vlastite prošlosti progoni sva četiti lika. Možemo li sami ispisati ono što jesmo? Roman obiluje glasovima i slojevima iz književnosti i pop – kulture, a Smith zadire u nesigurne društvene i kulturalne konstrukte na kojima gradimo svoje identitete i snove, da bismo se u jednom trenutku zapitali: tko sam ja? Kritika mahom hvali NW kao snažan portret klase i identiteta u urbanom okruženju, djelo koje nudi nevjerojatnu viziju vremena u kojem živimo. (Washington Post)

Osim važnih egzistencijalnih pitanja  koja se nameću svima nama, bez obzira odakle dolazimo, gdje i s kim živimo te čime se bavimo, ovaj roman donosi i priču o zanimljivom odnosu dviju žena koji se tijekom godina drastično mijenja, ali u ključnom trenutku ipak ne pada na testu pravog prijateljstva.

Ono što neki kritičari zamjeraju ovom romanu jest “neuvjerljivost” tajne koju Natalie čuva, ali ne toliko dobro da ne bi bila razotrkivena i kažnjena te kraj koji “izgleda kao da je spisateljici ponestalo ideja.” O kojoj se to tajni s kojom kritičari ne mogu povezati lik Natalie radi te kako završava roman, provjerit ćete, nadam se, sami.

                                                                                        ***

Zadie Smith rođena je 1975. kao Sadie Smith u sjeverozapadnom Londonu koji tako besprijekorno portretira u ovoj knjizi. Zadiena majka Yvonne Bailey bila je Jamajčanka, a njezin otac Harvey Smith rođeni je Englez.  Kada joj je bilo 14 godina, Yvonne i Harvey su se rastali, a Sadie je, navodno, iz bunta odlučila promijeniti ime u Zadie. Jedan od njezine braće je stand up komičar Doc Brown, a drugi reper Luc Skyz, dok je Zadie svoju karijeru usmjerila u sasvim drugom smjeru, diplomirajući engleski jezik i književnost na prestižnom Cambridgeu. Tamo je upoznala supruga Nicka Lairda, kojem je posvetila roman O ljepoti.

Zadie Smith nazivaju „neprikosnovenom kroničarkom londonskog stanja uma“. Nakon svega par stranica knjige o kojoj pišem, bit će vam savršeno jasno zašto.