Kad sam Jasminu Brković pitala da se predstavi našim čitateljicama, rekla je da je gingerica, mama, doula, kustosica, komparatistica, još puno toga i ne nužno tim redoslijedom. Kad je pitaju odakle je, mora reći da je iz Pule, iako ju je Zagreb odavno posvojio.

Ima svoj doula obrt i skupa s kolegicom Jelom Ravnjak pokrenula je Lele – kolektiv doula koji pruža podršku mamama u vrijeme trudnoće, poroda i babinja.

U posljednje vrijeme mnogo sam puta čula pojam doula, ali čini se da mi nitko ne zna baš najbolje objasniti što taj pojam točno podrazumijeva. Zato sam od Jasmine sve saznala iz prve ruke!

Foto: Dario Belić

Ukratko – tko su doule i što rade?

Doula (izgovara se du-la) je ime za educiranu ženu koja pruža informativnu, fizičku i emocionalnu podršku prije, tijekom i nakon poroda. Riječ dolazi iz grčkog i označava pomagačicu, a zapravo je samo novo ime za tradiciju koja je postojala oduvijek – da iskusnije žene prenose svoja znanja drugim ženama i pružaju im podršku u ključnim životnim razdobljima.

Primjetila sam da ljudi baš ne vole riječ doula, strana je i ništa im ne govori. Zato smo u osmišljanju slogana za Lele tražile nešto toplije i direknije i došle do „Podrška za tebe, mama“ jer nam se činilo da to lijepo sažima ono što doule pružaju.

Kako to konkretno izgleda? Ponude variraju, ali angažman doule najčešće podrazumijeva 3 susreta prije, pratnju na porodu i 1 susret nakon poroda.

Prenatalni susreti oblikuju se prema potrebama trudnice i funkcioniraju kao individualizirani trudnički tečaj i priprema za porod kroz razgovor o njezinim prioritetima, strahovima i brigama. Jednom kad je trudnica u terminu, doula je dostupna 24/7, a kad porod krene kontinuirano je uz nju kod kuće ili u bolnici te pomaže ublažiti porođajnu bol. Nakon poroda može pomoći pri uspostavi dojenja ili nekim drugim savjetom.

Važno je naglasiti da doula nije medicinsko osoblje, ne donosi odluke niti govori umjesto rodilje. Ono što doula može jest dati joj informacije kako bi ona sama mogla donijeti najbolju odluku za sebe i svoju obitelj.

Doule često rade u paru to jest kao bekap jedna drugoj zbog prirode posla. Za svaki porod smo dežurne 2 tjedna prije i poslije termina što znači da u bilo kojem trenutku moramo biti spremne otići na porod. Ako nas spriječi bolest ili neka viša sila, imamo kolegicu koja nas zamijeni.

Kada, kako i zašto si ti odlučila postati doula?

Odlučila sam postati doula nakon vlastitog iskustva trudnoće i poroda. Zadivio me taj proces: težina i lakoća s kojom na svijet dolazi novi život i značaj koji taj događaj ima u našim životima. Čula sam brojne strašne naspram lijepih priča s poroda i postala svjesna okolnosti u kojima nastaju te suprotnosti. Htjela sam napraviti nešto kako bi što više žena imalo osnažujuće umjesto traumatično iskustvo poroda.

Saznala sam za obuku u Zagrebu i nešto u meni je zatitralo. Bila je to jedna od onih situacija kad nešto šapneš sebi u bradu jer ti se čini nestvarnim otići u tom sasvim novom smjeru. Iznenadila me reakcija okoline – svi su me s oduševljenjem prepoznali u toj ulozi i to mi je dalo vjetar u leđa.

Prepustila sam se intuiciji. Jedna je stvar vodila drugoj, uskoro sam umjesto povratka na posao nakon porodiljnog dala otkaz, zatražila i dobila poticaje za samozapošljavanje i otvorila obrt.
Velika podrška mi je bio suprug, tim više što sam njemu dala otkaz. U firmi naravno, haha.

Pokretanje svojeg posla za mene je bio veliki skok i na osobnom planu, nešto na što se ranije ne bih odvažila. Bilo je puno emotivnije no što sam mislila, ali takav je valjda svaki iskorak iz sigurne zone. Sve je to zaokružilo godinu velikih promjena nakon rođenja moje kćeri.

Majčinstvo nosi veliki potencijal za promjene i to je tema koja me strašno zanima.
Bilo mi je zanimljivo otkriti kako ono što subjektivno doživljavamo kao proces sazrijevanja nakon što postanemo majke ima uporište i u neuroznanosti. Nove mame su poznate po zaboravnosti i zbunjenosti, nešto što se popularno naziva „baby brain“. Zapravo se radi o razdoblju kad je mozak izuzetno plastičan i preslaguje se kako bi se bolje prilagodio novoj ulozi.

Druga strana medalje je koliko briga za drugo biće može biti iscrpljujuća, posebice ako pritom zaboravimo na sebe ili nemamo sustav podrške. Mame su često same i teže im je no što bi trebalo biti. Dok vani postoje i doule specijalizirane za postpartum, kod je to još nije ni u povojima. Puno razmišljam o poteškoćama ranih dana majčinstva i u budućnosti bih htjela proširiti djelatnost i na dulje razdoblje nakon poroda.

Koje sve tečajeve osoba mora proći kako bi se mogla baviti ovim poslom?

Dio doula okupljen je u Hrvatskoj udruzi doula koja djeluje od 2013. godine i članica je Europske mreže doula. Udruga ima svoj Etički kodeks stvoren po uzoru na međunarodne organizacije doula koji propisuje pravila ponašanja i odgovornosti koje doula ima prema klijentici. Vodi se računa o povjerljivosti podataka i privatnosti klijentica.

Doula nije regulirana profesija tako da nije zakonski propisano koje je nužno obrazovanje doule. Međutim, sve moje kolegice prošle su međunarodno priznatu obuku za doule i neprekidno se usavršavaju.

Vještine doula su zaista raznolike i često se kombiniraju s terapijskim vještinama kao što su masaža ili aromaterapija.
Ja sam završila Dona International Birth Doula, Newborn mothers postpartum obuku i tečaj masaže. Jela je također završila Dona International obuku i upravo odlazi u London na Paramana Doula seminar, a u kalendar nam je zapisana i svjetska konferencija Midwifery Today u Njemačkoj najesen.

Što doula mora imati/znati kako bi bila dobra u svom poslu?

Ono što smatram da prava doula mora imati kako bi se bavila ovim poslom jest dar slušanja bez predrasuda. Žene se pri angažiranju doule često fokusiraju na njezine konkretne vještine i to je u redu, ali mnoge žene koje su već imale doulu shvaćaju kako je najvrednije što im možemo pružiti naše bezrezervno prisustvo.

Konačno, jako je važan subjektivni dojam i onaj „klik“ koji se dogodi između trudnice i doule. Važno je da se ona u našem prisustvu osjeća ugodno.

Koji su najčešći strahovi i dvojbe trudnica s kojima si dosad radila?

Strah od boli, općenito strah od poroda je broj jedan i to je zaista ukorijenjeno u našoj kulturi. Televizija je prepuna stereotipnih i komičnih prikaza poroda gdje svi žure, vrište ili psuju. Neometani porod ne može biti dalje od te slike, ali teško je zanemariti godine programiranja da je porod nešto bolno i opasno.

„Preživjele su tolike žene pa ću i ja“ – ne mora biti tako. Javljaju nam se žene koje ne žele samo „odraditi“ porod i nadati da neće biti previše istraumatizirane. One žele znati što mogu učiniti. Najčešće nas pitaju što mogu očekivati, kako se nositi s boli ili kako zaštititi međicu.

Prekomjerni pregledi, pretrage, intervencije i upozorenja čini žene da pomisle kako je trudnoća katastrofa koja samo čeka da se dogodi ili kako njihova tijela ne mogu roditi. Možda se čini dramatično, ali svima bi nam koristilo kad bismo više slušali i vjerovali svojem tijelu.

Javljaju nam se i žene koje su imale loše iskustvo s prijašnjeg poroda i žele se bolje pripremiti. Situacija u našim bolnicama nije idealna, ali mijenja se nabolje i to najviše zaslugom osviještenih žena koje preuzimaju odgovornost za svoje zdravlje.

Zašto bi svaka žena trebala angažirati doulu tijekom trudnoće?

Natjerala si me da se vratim na pitanje koje me već neko vrijeme kopka, a to je je li doula luksuz ili potreba. Svakako ne mislim da bi svaka žena trebala angažirati doulu, ali ono iza čega stojim je da bi svaka žena trebala imati bezuvjetnu podršku u tom razdoblju! To može biti partner, sestra, mama, prijateljica – nije važno dok god je to netko u koga ona ima povjerenja i tko čuva njezin prostor.

Za mene su najbolja kombinacija partner i doula. Naši najbliži nam mogu biti velika utjeha, ali zaboravljamo kako je to i za njih vrlo emotivan događaj te da i sami nekad trebaju podršku. Partneri često ne znaju što bi ili su pretjerano zabrinuti pa svoje strahove prenose i na rodilju. Kad je tu treća osoba koja je istovremeno nenametljiva i fokusirana u svojoj prisutnosti, tata se može opustiti jer zna da netko drugi brine za osnovne majčine potrebe.

Kako u većini naših bolnica nije dozvoljeno prisustvo više od jedne osobe, doula je često s parom kod kuće, a kad ih isprati do bolnice u rodilište ulazi partner ili doula, a kasnije se ona i partner zamijene neposredno prije izgona. Još je jedna opcija doula na telefonu.

Počele smo raditi i tečajeve pripreme za partnere/tate kako bi se mogli što bolje pripremiti i pomoći svojoj partnerici. Budući da sam i sama bila sa suprugom na porodu, on mi je izvrstan šalabaher!

Što je Lele Doula i tko čini vaš tim?

Lele Doula je duo koji činimo kolegica i prijateljica Jela Ravnjak i ja. Povezale smo se kad smo prolazile obuku i spontano odlučile skupa graditi priču o Lelama. Imamo zanimljivu kombinaciju prijašnjeg iskustva, ja sam radila kao kustosica, u marketingu i IT-ju, Jela je ekonomistica i programerka s kreativnom crtom. Ideje su počele frcati i htjele smo sve te raznolike vještine i interese usmjeriti u zajedničku strast prema douliranju.

Imale smo višetjedan brainstorming i prepisku kad smo smišljale ime, a do Lela smo na kraju došle čitajući priče iz slavenske mitologije o ladaricama, ljeljama-kraljicama i sličnim djevojačkim igrama koje slave prirodne sile i dolazak proljeća. Malo romantike, zašto ne. Htjele smo neko ime koje podrazumijeva skupinu, odnosno krug žena, a Lele su nam imale neki zvonki prizvuk.

Počele smo u paru, a s vremenom želimo povećati svoj krug suradnjom s kolegicama iz srodnih struka. Želimo povećati svoj tim kako budemo proširivale opseg usluga i kako potražnja za doulama bude rasla.

U kojoj fazi trudnoće vam se javljaju žene i kakve su njihove povratne informacije? 

Trudnice nam se često javljaju u posljednjim etapama trudnoće i to je u redu, ali ne možemo dovoljno naglasiti važnost pripreme za porod. Upoznavanje je važan korak u našoj suradnji. Porod je jedan od najintimnijih trenutaka u životu žene, stoga je bitno da se osjeća opušteno s nama, a to je najlakše kroz izgrađen odnos prije samog poroda.

I nama je posao olakšan kad nam žena vjeruje i spremna je prepustiti se tijeku poroda.

Predivno je osjetiti prijateljstvo i zahvalnost koju žene imaju za svoju doulu. Kroz pripremu i porod se često povežemo, bude tu jako emotivnih trenutaka.

Primjetila sam i da žene imaju puno poštovanja prema poslu kojim se bavimo nakon što same prođu to iskustvo.

“Imati doulu je jedna od onih stvari u životu za koje ne znaš koliko je vrijedna dok je sama ne iskusiš”, to mi je najdraža poruka do sad.

Ali i partneri su zahvalni! Neki stvarno ne žele (opet) ići u rodilište, a kad ih doula zamijeni, svi smo sretni!

Koje su predrasude s kojima se susrećeš kada nekome kažeš da si doula? Koliko su ljudi uopće informirani o tome tko su doule?

Većina ljudi ne zna što su doule, a dobar dio onih koji su i čuli za nas ne znaju čime se to točno bavimo. Vrlo smo im apstraktne.

Nekada su partneri ti koji se protive trećoj osobi jer misle da će oni biti zapostavljeni. Mnogi vide doule i očeve kao suparničke uloge, ali istina ne bi mogla biti dalja. Već sam rekla da je za mene najbolja kombinacija doule i partnera. Doula je i za majku i za oca, naše prisustvo može skinuti veliki pritisak s njegovih leđa.

Predrasuda čini mi se ima dosta, ali niti je doula za svakoga, niti je svaka doula za svaku ženu. Također, budući da većina ljudi uopće ne zna što radimo logično je da ne razumiju zašto bi im trebala doula.

Jedna stvar koja me ljutila isprva je kad bi me pitali naplaćuju li doule to što rade, tim više što ne mogu zamisliti da netko muškarcu postavi pitanje naplaćuje li on svoj rad. To što radimo, radimo s ljubavlju, ali ne naplaćujemo ljubav nego svoje vrijeme. Novac uložen u edukaciju, putni troškovi, 24-satno dežurstvo, to su samo neke od stavki.

I nešto što se ne može vrednovati, a to je da se usred noći digneš iz toplog kreveta i ostaviš svoju obitelj.
Sad me to ne dira, znam koja je vrijednost naših usluga i sve češće nailazim na obitelji koje to poštuju.

Kako vam se trudnice mogu obratiti? Radite li na području cijele Hrvatske? 

Ja sam u Zagrebu i za sad sam se ograničila na Zagrebačku i okolne županije zbog malog djeteta kod kuće. Jela je u Velikoj Gorici i nije joj problem voziti i po 2 sata do trudnice. Skype sastanci su također jedna od opcija.

Trenutačno punom parom radimo na webu kojeg ćemo objaviti krajem ožujka. Osmišljavamo različite edukativne sadržaje (blogove, video serije) koje bismo kasnije pretvorile u online tečaj za trudnice gdje god da se nalaze. Planovi su veliki, a sad pokušavamo naći održivi tempo da to sve sprovedemo u djelo.

Aktivne smo i na društvenim mrežama, odgovaramo na poruke, pozive i mailove čim uzmognemo, ako nismo na porodu.Slobodno nas pozovite na čaj, to je susret bez obaveza na kojem možemo odgovoriti na sva vaša pitanja.

Kontakti na koje se možete javiti Jasmini i Jeli:

www.lele.hr / doula@lele.hr
Jasmina: jasmina@lele.hr
Jela: jela@lele.hr
Facebook
Instagram