U ovom  tjednu družili smo se s kulinarskom zaljubljenicom čiji ugodan glas možemo svakodnevno “hvatati” na zagrebačkim radiofrekvencijama. Ovog puta nam je bilo zanimljivije uhvatiti njezinu  gastro perspektivu i otkriti što se krije iza naziva Spoonful of Life, food&lifestyle bloga koji je Barbara Kolar pokrenula sa svojom dragom prijateljicom Aleksandrom. Što znači kuhati u posebnim trenucima inspiracije i kako izgleda perfekcionistički blog, otkrila nam je simpatična Barbara koja se okarakterizirala kao “kulinarski nesvrstana”.

Za početak, većina nas je upoznata s tvojom TV i radio karijerom ali nam je uvijek zanimljivo otkriti neke novosti kod tebe. Kako je nastala ideja za food blog „Spoonful of Life“?

Ideja je zapravo postojala godinama, ali malo je potrajalo dok se nije realizirala. Kuhati volim, iako moram priznati kako sam po tom pitanju kampanjac – štednjak i pećnicu palim kad to doista želim, kad me uhvati inspiracija ili naiđem na neki recept koji jednostavno moram isprobati. Kad bih kuhala svaki dan s primarnim ciljem da mi ukućani ne umru od gladi to bi vjerojatno bilo s nešto manje entuzijazma i kreativnosti – prokušane stvari koje obitelj voli i koje ne iziskuju previše vremena. No, ovako su svi koji su sjedali za moj stol redovito dobivali punu uslugu, od promišljenog jelovnika u par sljedova do dekoracije.

Uvijek je bilo komentara i sugestija da bih trebala to podijeliti na kakvom blogu, ali kako sam neliječeni perfekcionist teško mi je sjedala ideja da je to što radim na bilo koji način posebno i dovoljno dobro da bih javno objavljivala. A onda sam u jednom razdoblju jednostavno imala dosta slobodnog vremena i “pregrizla” po principu – zašto ne?

Po čemu bi rekla da je tvoj blog drugačiji od drugih? Što bi bio tvoj osobni pečat?

Vjerojatno to što postove objavljujemo najrjeđe od svih, haha. Šalu na stranu, i Aleksandra – moja prijateljica i partnerica na blogu – i ja imamo svakodnevne poslove koji nam povremeno oduzimaju svo vrijeme u danu. Onda smo si još zakomplicirale život idejom da bi postovi osim na hrvatskom trebali biti i na engleskom, a njeni i na slovenskom, budući da živi u Novom Mestu i ne samo da odlično poznaje slovensku gastro scenu već je i sama “na glasu” zbog svojih kulinarskih vještina.

Moj izazov je skuhati hranu u cik zore kad je svjetlo u stanu lijepo, a njezin obraniti obrok od trojice muškaraca s kojima živi prije nego je sve ovjekovječeno. Tako da smo malo spore. No, svaka je objava osobna, sadrži neku životnu priču, iskustvo, anegdotu. A svaki je recept dobro provjeren u praksi i kao takav pouzdan za repliciranje.

Fotografije: Privatna arhiva Barbare Kolar

Jesi li u kuhanje krenula planski ili se jednostavno probudiš, slijediš neki kreativni zanos i krećeš stvarati zanimljiva jela?

Kuhanje mi je svojevrsni kreativni ispušni ventil, bilo da je u pitanju kombiniranje okusa ili prezentacija. Tako da mi ponekad slika ili fotografija budu kolorističko nadahnuće za ono što želim vidjeti na tanjuru, a ponekad se jednostavno zaželim neke specifične regionalne kuhinje. A s vremena na vrijeme samo ispunjavam želje i umjesto eksperimentiranja kuham “po narudžbi” ono što je netko kod mene već jeo i jako mu se svidjelo.

Je li te iznenadila neka namirnica, jesi li zavoljela neka jela ili čude kombinacije koje prije ne bi nikad ni uzela u obzir?

Iznenadilo me kako sam se “navikla” na kokos. Doista ga nisam mogla smisliti, ni u kojem obliku. A onda sam preko tajlandske kuhinje malo po malo postala osoba koja u restoranu naruči juhu s kokosovim mlijekom!

Koja te kuhinja najviše oduševljava, koja zemlja nudi najzanimljivije namirnice i začine te što je tvom nepcu najviše “sjelo”?

Ne bih se po tom pitanju ograničavala. Odrasla sam na kontinentalnoj hrani s intenzivnom mađarskom crtom – tako je kuhala moja baka koja mi je sa svojom vještinom i lakoćom kojom je pripremala superukusna jela ostala uzor do danas, a ljutim me papričicama baždarila na visoku toleranciju na začinjenost. Roditelji i boravci na moru u djetinjstvu su zaslužni za to što obožavam mediteransku hranu, ribe i plodove mora. Talijanska kuhinja je zahvaljujući jednostavnosti i lakoći često na mom tanjuru. A onda se recimo zimi zaželim krepke francuske juhe od luka ili neke njihove super kalorične slastice. Jako volim istočnjačke kuhinjejapansku, tajlandsku, vijetnamsku, indijsku. Eto, potpuno sam kulinarski nesvrstana, haha.

Kako su tvoji prijatelji reagirali na blog? Dobivaš li više ponuda za kuhanje na zajedničkim druženjima?

Mislim da sve oko mene i blog i objave na Instagramu koje su, budimo iskreni, puno češće poprilično zabavljaju. A komentari “Joj, kako ti to lijepo izgleda, sigurno je jako fino” su naravno poluskrivene narudžbe koje s veseljem ispunjavam, najradije kod mene doma jer se vjerujem svatko najbolje snalazi u vlastitoj kuhinji. Slastice često odnesem na radio – obožavam peći kolače, ali nisam baš od jedenja istih, a na Anteni Zagreb su svi redom sladokusci.

Misliš li da svatko može super kuhati ili je ipak potrebno (dugogodišnje) iskustvo?

Za neke je stvari dovoljna dobra volja i pristojan recept, no u nekim je slučajevima iskustvo dragocjeno. Osobito kad kuhate nešto novo, a recept se pokaže nepouzdanim ili sumnjivim – netko iskusan vjerojatno će prepoznati u čemu je problem i znati to promijeniti dok će početnički pokušaj završiti u smeću.

Mislim da je najvažnije realno procijeniti svoju ambiciju i ne uvaliti se u višesatnu pripremu ako si nepopravljivo nestrpljiv. I ja sam inače takva, ali začudo u kuhinji – što kompliciranije i “pimplavije” to sam sretnija.

Svima nam je poznato kako je kuhinja naših mama najbolja, što bi ti izdvojila kao najbolje jelo koje priprema tvoja majka ili možda neki recept koji si naučila najbolje od nje?

Znam da se moja mama neće ljutiti, ali u našoj obitelji “the kuharica” i dalje je – njezina mama. Već sam spomenula kako mi je ona trajna inspiracija, jer iako nije bila od velikog eksperimentiranja s nepoznatim okusima sve što je napravila – slatko ili slano – bilo je najbolje ikad. Osim toga, uvijek me oduševljavalo kako je znala napraviti gozbu za dvadesetak ljudi – nekoliko sljedova, bar 5 različitih slastica – i pritom ostati elegantna i dotjerana ostavljajući dojam kako se uopće nije umorila. Samo s jednim mikserom i bez perilice suđa. Ja imam sva moguća tehnička pomagala, a nakon što ispratim goste, 3 dana sam strgana, haha. Moja mama danas radi sve iz domene tradicionalne prehrane i radi to stvarno odlično, dok ja čarobiram. I tako super prođem recimo za blagdane jer i na bakalar i na sarmu dođem – na gotovo.

Kako bi povezala hobije, kuhanje i druženje sa svojom četveronožnom ljubimicom? Što te više opušta?

Sve ima svoje vrijeme i način na koji blagotvorno djeluje na mene. Moja kavalirka Lola je sjajno društvo bilo da su u pitanju šetnja i lov na guštere što je njezin najdraži hobby ili jednostavna navika da se “prilijepi” za mene dok pišem na laptopu, čitam ili gledam televiziju. Iskreno, mislim da joj malo ide na živce dok kuham jer to znači da ne mogu sjediti s njom na kauču. A ako smo već kod kuće iz njezine je perspektive to jedina ispravna pozicija.

Koga bi izdvojila kao inspiraciju iz područja gastro blogova i postoji li neka pjesma s kojom najbolje kuhaš, možda kao tajni začin u tvojim receptima?

Volim ljude koji su entuzijastični po pitanju hrane i koji tu svoju ljubav dijele sa širokim osmjehom. S druge strane ozbiljno padam na atraktivne fotografije pa su onda i blogovi i Instagram profili koje najviše pratim visokoestetizirani, naravno u skladu s mojim viđenjem lijepog. Inspiracija je negdje između – ne volim kad nešto postane trend pa svi rade iste stvari na isti način, iako je to u današnjem svijetu gotovo neminovno. Što se glazbe tiče, kod kuće uvijek slušam radio. Moram priznati da do sada nisam pratila kako neki glazbeni urednik posljedično utječe na moje kuhanje, ali sad ste mi dali misliti, haha.