Piše: Ivona Siničković

Ne poznajem osobu koja nije čula za malu, ali moćnu crnu knjigu motivacijskih priča Pazi kojeg vuka hraniš. Mnogi od njih tu su knjigu dobili za Božić, rođendan ili neki drugi važan datum u proteklih nekoliko mjeseci otkad je knjiga izašla u hrvatskom izdanju. Koliko je popularna, svjedoči činjenica da ne možete ući u neku od knjižara, a da se tamo na 1. mjestu najprodavanijih naslova ne nalazi upravo ovaj bestseller dr. Kenana Crnkića, profesora na Sveučilištu Webster u Beču i autora knjiga o uspjehu i sreći.

Ovog razgovora ne bi bilo da nas nije spojila autorica bloga Čitaj knjigu , Alis Pečarić Marić, na čemu joj se posebno zahvaljujem. Razgovor koji je trebao trajati pola sata, protegnuo se na nekoliko sati. Što je rekao dok je diktafon još bio upaljen, pročitajte u nastavku. Sve što je rekao nakon toga, čuvat ću kao neke od boljih i poticajnijih savjeta koje sam dobila, a koji su mi baš u ovom trenutku bili jako potrebni.

Za Vas kažu da ste regionalni pionir motivacijske književnosti. Kako ste se kao ekonomist odlučili okušati u pisanju, kako često kažete, transformacijiskih knjiga?

Volim reći da svatko treba voditi tri života. Čovjek treba imati svoj posao, treba imati biznis i treba imati poziv. Moj posao uvijek je bio onaj akademski, profesura i sve što uz to ide, biznis su još neki poslovi koje sam radio, a ovo je moj poziv, nešto za što sam oduvijek smatrao da trebam raditi, samo mi je trebalo vremena da artikulišem šta je to konkretno. Uvijek sam želio pomoći ljudima, uvijek sam želio da u ljudima pobudim ono najbolje i iz tog razloga su se ove knjige, nakon nekog mog određenog životnog iskustva, pojavile kao jedan oblik moje želje da me nešto nadživi i, s druge strane, da pomognem ljudima.

Posebnost Vaših knjiga je ta što su smještene u specifičan kontekst, tj. što su prilagođene i bliske našem mentalitetu. Je li to ključ njihovog uspjeha?

Vjerujem da jeste. To, ali i činjenica da su pisane srcem. Znate kako kažu:

Tko piše srcem, zauvijek ostaje u duši onoga tko čita.

Pisane su iskreno, na osnovu mog životnog iskustva i zbog toga mislim da imaju dubinu.

Za one koji nisu čitali Pazi kojeg vuka hraniš, a nije im poznata ni priča na koju se naslov referira, možete li nam ukratko reći što ta metafora predstavlja?

To je stara legenda Cherookee Indijanaca u kojoj poglavica najmlađem članu plemena priča da se u čovjekovoj duši svake sekunde, svakog trena vodi bitka. Ta bitka nalikuje bitci između dva vuka. Kako su vukovi zvijeri, to je strašna bitka. Jedan vuk simbolizira sve ono loše. To su bolesti, ljubomora, zavist, depresija… Drugi vuk simbolizira sve ono što je dobro. Ukratko, kada dječak pita poglavicu koji vuk pobjeđuje, ovaj mu odgovara: „Onaj kojeg hraniš!“ Zato se priča i zove Pazi kojeg vuka hraniš. To je neki recept svakodnevne sreće.

Je li istina da je jedan poslodavac za svoje zaposlenike kupio čak 200 primjeraka ove knjige?

Da, istina je. Znate što je problem današnjeg poslovnog društva? Radnici rade taman onoliko da ih šefovi ne otpuste, a šefovi njima daju taman onoliko da ne odu. Zato je lijepo vidjeti kada netko želi uložiti u svog uposlenika, kada želi da on bude sretan i zadovoljan. To pokazuje da i u poslovnom svijetu ima budućnosti što se tiče potrebe da ljudi sretni dolaze na posao i isto tako sretni odlaze kući. Tih primjera je sve više, javljaju mi se i druga udruženja, firme, poslodavci… I to je dokaz da ipak ima onih koji gledaju izvan klasičnih poslovnih okvira.

Već ste govorili o ovome, ali želim da podijelite i s našim čitateljima. Zašto bismo svi u 2017. trebali napraviti listu ciljeva, a ne listu želja?

Najjednostavnije rečeno, ne možemo pogoditi metu koju ne vidimo. Jasnoća ciljeva je 80% uspjeha. Kako ćete postići nešto, ako ne znate šta želite da postignete? Naše novogodišnje želje najčešće završe samo na željama. Ja sam jedan svoj post na blogu započeo rečenicom: „Danas je 15.1., a vi ste već prekršili 95% svojih želja…“

S druge strane, ako želju definirate kao cilj, tada možemo govoriti o S.M.A.R.T.I. tehnici. Cilj mora biti S (specific / specifičan), M (mesurable / mjerljiv), A (achievable / dostižan), R (result – oriented / mora imati neki konkretan rezultat), T (time – bound / vremenski vezan) i I (inspirational / inspirirajući). Sve što odredite kao cilj, provucite kroz ovu tehniku. Evo primjera.

Razlika je ako kažete: „Ja želim biti bogat čovjek“ i „31.12. ja imam xy tisuća“. Ovo drugo je cilj. Dovoljno je specifično, dovoljno je mjerljivo, vremenski je vezano,  da li je inspirirajuće vi to najbolje znate. A je li dostižno? Jeste ako ste spremni da platite onu cijenu koja ide uz postizanje svakog cilja u životu.

Zanimljiv mi je i koncept „naučene bespomoćnosti“, o kojem ste pričali u nekoliko intervjua, a koji vežete upravo uz podneblje na kojem živimo.

„Naučena bespomoćnost“ označava stanje u kojem smatramo da nismo sposobni djelovati i nadzirati vlastiti život. Zabrinjavajuće je da nas nitko niti na jednoj obrazovnoj razini ne uči kako se to biva uspješnim i kako se to biva sretnim. Zato upadamo u takva stanja. Potrebno je odučiti se od naučene bespomoćnosti, a smatram da tu podsvijest igra veliku ulogu. Naša bespomoćnost postaje naša navika. Davno je rečeno da prvo stvaramo naše navike, a onda naše navike oblikuju nas. Treba iskorijeniti naučenu bespomoćnost za naše dobro i za dobro onih koji nas okružuju.

Kada pročitamo neku od motivacijskih knjiga, sve nam se čini samorazumljivim i jednostavnim. Zašto nam ipak stalno trebaju dodatni poticaji kako bismo vlastiti život učinili sretnijim, boljim, uspješnijim…?

Jednostavno je, ali nije lako! To je poenta. Kada sam pisao knjigu, rekao sam: „Jednostavan vodič za vaš uspjeh“. Nisam rekao: „Lak vodič za vaš uspjeh.“ To je jako važno. Evo jedne interesantne rečenice vezano baš uz ovo:

Svi ljudi znaju šta trebaju da rade, ali ne rade svi ljudi ono što znaju da treba da rade.

Mnogi misle da postoje instant rješenja. Znate što ja onda često u šali kažem?

Ako želite nešto odmah promijeniti u životu, promijenite zvono na telefonu! Šalu na stranu, moj savjet bio bi: Pazite s kim se družite. To čini veliku razliku.

Javljaju li Vam se ljudi koji traže Vašu konkretnu pomoć?

Naravno. Jako puno ljudi mi se javlja na dnevnoj bazi i to me jako veseli. Istovremeno, to predstavlja i ogromnu odgovornost jer se radi o mnogo  ljudi s različitih prostora i vrlo različitih profila. Osim konkretnih pitanja, ima i onih koji mi se jave da mi kažu da im je neka od mojih knjiga pomogla ili da im je pomoglo nešto što sam napisao na blogu, a to mi neizmjerno puno znači.

Imate li vi svoje motivatore koje slušate, gledate, čitate…?

Apsolutno. Prvo, ja nemam odgovore na sva pitanja, a drugo, ja nisam beskonačno sretan čovjek. Imao sam jedan baš onako težak dan, jedan od onih dana koji i ovako nepopravljive optimiste poput mene nokautiraju. Drugi dan sam na stranici moje drage prijateljice Alis koja vodi blog „Čitaj knjigu“, vidio baš ono što mi je u tom trenutku trebalo, a što se nalazi u mojoj prvoj knjizi 7 tajni uspjeha:

To me natjeralo da se ponovno pogledam u ogledalo i shvatim da taj dan i nije bio tako loš.

Kad smo već kod toga, nakon odlično prihvaćene knjige Pazi kojeg vuka hraniš, za hrvatsku publiku imate dobre vijesti.

Da. Interesantno je da je u Hrvatskoj prvo izašla moja druga knjiga, Pazi kojeg vuka hraniš, ali je moja prva knjiga, taj veliki bestseller s kojim je sve počelo, bila 7 tajni uspjeha koju sam spomenuo u prethodom odgovoru. Do kraja sljedećeg tjedna trebala bi se naći i na policama hrvatskih knjižara. Ono što je zanimljivo jest da će 7 tajni uspjeha u Hrvatskoj izaći u drugačijem formatu nego u ostalim zemljama. Bit će u prepoznatljivom, malom, kvadratnom formatu, baš kao i Pazi kojeg vuka hraniš. Vjerujem da će zainteresirati velik broj ljudi jer je „Vuk“  jako duhovan, a 7 tajni uspjeha je jako praktična i odgovara na pitanja koja su nam svima vrlo važna: „Kako da od svog života napravim najljepšu priču ikad ispričanu, kako da budem najbolja verzija sebe i kako da postignem ono što ja smatram da je uspjeh?“

Foto: SPersonally blog

 

Naslovna fotografija: Luka Čižmak