Razgovarala: Marinela Stjelja

Razveselila nas je prilika da podijelimo s vama zanimljiva iskustva fotografa koji je francusku adresu zamijenio hrvatskom i našao dom u Zagrebu. Njegova umjetnička strast je fotografija, a svaki mjesec prati zanimljiva događanja unutar i izvan Hrvatske. Inspiracije mu nikad ne nedostaje, a sigurno je inspirirao i vas svojim zanimljivim djelima koja nastaju u suradnji s njegovim omiljenim objektivom i vještim okom. Ako još niste čuli za njega možete ga pronaći na njegovoj Facebook straniciInstagramu ili webu. Klik po klik i otkrivamo tajne Juliena Duvala!

Kako su krenuli vaši počeci, kako ste se odlučili za dolazak u Zagreb, koja je bila prva motivacija?

Prvi put sam došao u Hrvatsku 2010. godine, na trogodišnje stažiranje, kao dio europskog programa nazvanog Eurodyssee. Bio je to nevjerojatan doživljaj, ali prekratak. Odabrao sam ostati i naučiti više o zemlji, zbog čega sam se odlučilo preseliti u Zagreb. Također sam mislio kako ću selidbom u glavni grad imati više prilika u fotografskom poslu.

Fotografije: Julien Duval Photography

Kako ste se naviknuli na život ovdje i kako biste opisali svoje stajalište o hrvatskom duhu i kako je on drugačiji od francuskog mentaliteta?

Stvarno mi se sviđa hrvatski stil života. To je mješavina zapadnjačkog, istočnog i mediteranskog mentaliteta. Mislim da Hrvati i Francuzi imaju kulturu prepoznavanja dobrih stvari, kao što je uživanje u čaši vina, uživanje u dobrom obroku, odmor i opuštanje. Međutim, kada dođe vrijeme za platiti račun, Francuzi će sve podijeliti dok će u Hrvatskoj platiti samo jedna osoba!

Kad je riječ o fotografiji, kada je počela ta ljubav i kada ste shvatili da to želite raditi ostatak svog života?

Kad sam bio dijete, htio sam postati fotograf, ali ne bih mogao reći zašto točno; to mi je  uvijek bilo na umu. Studirao sam geografiju i radio sam na svom doktoratu, zapravo na tome da postanem istraživač, ali jedan dan mi se vratio san iz djetinjstva i jednostavno sam promijenio životni put. Započeo sam nešto  novo, više umjetničko. Iako je bilo izazovno, tri godine sam pohađao nastavu fotografije u Parizu i stekao iskustvo u mnogim područjima. Pokušavam uključiti svoje iskustvo u svoj rad.

Što je važno znati na početku, za one koji tek počinju, kakve savjete biste im dali?

Moj savjet bi bio da ne kažete ne nečemu što nikada niste napravili ili niste sigurni u sebe. Kad sam započeo fotografiju, to je prvo bio hobi, nije uključivao odgovornost. Ali kad je postao pravi posao, ponekad sam dobio neke važne obveze ili sam morao napraviti nešto što nikada nisam učinio. Mislim da je ovo najbolji način da naučite i povećate svoje iskustvo. Nemojte se bojati suočiti s izazovima!

Koji je bio ključni trenutak kada ste shvatili da ljudi žele raditi s vama, da zaista cijene vaš rad i  kako su vas pronašli, je li to više išlo preko osobnih preporuka ili web stranice?

Kad sam došao u Hrvatsku, stvarno sam počeo od nule kao fotograf. Nisam poznavao nikoga i nisam imao nikakvih kontakata. Nisam imao iskustva i bio sam usredotočen na poboljšanje svoje vještine. Počeo sam skromno snimati slike za sebe, a također sam počeo volontirati na nekim festivalima pokrivajući male nastupe u barovima. Pokušao sam sve te zadatke odraditi najbolje što sam mogao i polako sam pronašao nove kontakte i otvorio si nova vrata. Hrvatsko tržište je prilično malo, ljudi znaju sve, tako da možete dobiti preporuke prilično lako. S vremenom možete dobiti veću vidljivost i jednostavnije je voditi vlastiti posao.

       

Dakle imate puno iskustva u fotografiranju svih vrsta događaja, postoji li neki događaj za koji možete reći da vam je omiljeni i zašto, ili neke vrste događaja poput vjenčanja, koncerata i sl.?

Nemam neki specifični omiljeni događaja, ali prije svega najviše volim pokriti glazbene evente. Snimanje fotografija na pozornici s DJ-om ili bendom pred tisućama ljudi daje vam puno adrenalina i prolaze vas trnci. Imate svijest da nekako imate privilegiran položaj i to je vrlo uzbudljivo.

   

Koja je vaša omiljena tema koju ste fotografirali u slobodno vrijeme i možete li nam izdvojiti svoju omiljenu fotografiju?

Rekao bih da u fotografiji najviše uživam kad putujem ili kad idem na izlet. Život bez obaveza je vrlo rijedak za mene, tako da se ponekad najbolje osjećam kad samo fotografiram za užitak, bez obaveze slanja fotografija u sljedećih 20 minuta. Na primjer, proveo sam tri mjeseca u New Yorku prije nekoliko godina. Proveo sam dane u šetnji i razgledavanju grada s mojom kamerom. Taj grad je toliko fotogeničan i savršeno je igralište za uličnu fotografiju. Također putujem mnogo biciklom. Dokumentiranje tih izleta uz fotografiranje ljudi koje sam upoznao i mjesta koja sam posjetio pomažu mi da se sjetim svih pojedinosti.


Koje vrste kamere volite koristiti i sudjelujete li često na nekim fotografskim natjecanjima?

Počeo sam fotografirati Canonovom opremom. Postao je navika, koristio sam ga duže vrijeme i ostao pri njemu.

Foto oprema je važna, ali nije najvažnija. To je kao da mislite da ćete postati nevjerojatan gitarist ako kupite najskuplju gitaru. Fotoaparat je samo alat i najvažnije je kako ga upotrebljavate!

Rijetko se prijavljujem za natjecanja. Ne znam zašto, možda zato što fotografija nije natjecanje za mene. Svaki fotograf ima svoj način gledanja svijeta. Svi smo jedinstveni. Ne volim reći:“ova fotografija je najbolja, ova je bolja…“ one su samo drugačije.

Što se tiče vašeg privatnog života, volite li biti fotograf nekih važnih događaja, obiteljskih okupljanja?

Ne vidim svoju obitelj tako često stoga bih radije provodio vrijeme razgovarajući s njima nego fotografirajući. Ali da, naravno, fotografiranje ljudi koje volim je isto tako nešto čim se bavim.

Kojim fotografima se divite?

Divim se mnogima od njih. Samo ću spomenuti nekolicinu: Minkkinen, Mccurry su legende. Volim pratiti fotografije Maxa Rivea ili Erika Johanssona na Instagramu. Među hrvatskim fotografima, doista cijenim djelo Toše Dabca, Stanka Abadžića ili Davora Rostuhara.

Imate li neke želje za budućnost, neke snove koje biste željeli ostvariti?

Najveće dostignuće za mene bilo bi postati fotograf National Geographica ili otići na turneju s bendom svjetske klase… Mislim da je važno imati neke snove i postaviti si neke izazove. Fotografija je za mene strast i mislim da si trebate postaviti neke nove ciljeve svake godine kako bi zadržali motivaciju.