Za Mateju Vrčković i njezin rad prvi put sam čula 2013. godine kada su sve društvene mreže bile preplavljene fotografijama legendi hrvatske glazbene scene na naslovnicama izdanja hrvatskog Rolling Stone časopisa, a iza objektiva stajala je upravo Mateja! Tako je kroz jedan, za nju, vrlo bitan period uspjela surađivati s Remi, Goranom Barom, ekipom iz Let 3, Damirom Urbanom i mnogim drugima. Od tada redovito pratim njezin rad, a svakodnevnim scrollanjem po Instagramu gotovo uvijek zastanem na Matejinim objavama, stoga sam je morala ugostiti  u našoj rubrici Instagram mjeseca! Mateju možete pratiti na instagram profilu @matejavrkovic, a  svoje vrijeme trenutno provodi u New Yorku za koji kaže kako je pun svojih i  vrlina i mana, no ona ga svakako obožava.

Kada si se prvi put upoznala s fotografijom? Kojih pravila se svakako treba držati jedan početnik?

Nisam svjesna točno kada sam odlučila da će fotografija biti moje zanimanje, ali kako sam odrasla u umjetnički nastrojenoj obitelji, fotoaparati, objektivi i filteri su uvijek bili dio igre. Sa 14 sam odlučila fotografsku odabrati kao srednju školu i od tada je zapravo počeo moj profesionalni život. Fotografija je umjetnost, a umjetnost je subjektivna, tako da je teško stvarati pravila, ali profesionalci će uglavnom pazit na linije i planove snimanja. Po meni najveće pogreška koje danas ljudi rade jest da misle da je fotografija aparat, blenda i filter. Ima i do toga, ali ono što vas čini dobrih fotografom je sve što radite izvan nje – koje filmove gledate, koje knjige čitate, gdje putujete i što promatrate. Jako puno o fotografiji možete naučiti samo gledajući kvalitetne filmove.

Kako doživljavaš svijet koji vidiš kroz objektiv fotoaparata?

Moj svijet koji vidim kroz aparat je poprilično lijep i nimalo realan. Fotografi imaju tedenciju predstavljat svijet kakav zapravo nije, izvlačit iz konteksta i svojim umijećem čak i manje atraktivne stvari predstavljati prijatnim. Možda sam čak zbog svog zanimanja više svjesna okoline, sukladno tome i realnija, ali na kraju me uvijek privlače lijepi i oku ugodni motivi.

Koji tip fotografije najviše voliš?

Volim fotografirati stvari koje nas svakodnevno okružuju – ljudi, hrana, interijeri i pejzaži. Najdraže mi je to sve to uklopiti u jednom putovanju gdje mogu dobiti neke nove perspektive te vidjeti nešto novo i neubičajeno što mi uvijek daje dašak inspiracije.

Što si naučila tijekom boravka u New Yorku? 

New York kako god da je velik, toliko je i malen – čovjek se uvijek vraća na svoja najdraža mjesta i svugdje gdje se nađe stvara svoj mikro svemir. Vjerojatno će se mnogo ljudi složit sa mnom, ali svatko od nas zbilja počne više cijenit svoju zemlju tek kada ode iz nje. New York je uzbudljiv grad, ali zahtjevan. Puno traži, a čini mi se da građani tog grada toliko rade da ne stignu konzumirati ono što on nudi. Mogu zaključiti da se naši ljudi se zbilja trude i rade vrhunske stvari. Poprilično sam ponosna kakvu ponudu imamo jer kod nas se može popiti jednako dobra kava i pojesti jednako dobar ručak te koliko se trudimo biti u toku sa trendovima.

Koje bi bilo tvoje putovanje iz snova?

Uf, nekako mi se čini da svi želimo toliko mjesta posjetiti da bi jedini pravilan odgovor bio putovanje oko svijeta. Poprilično je nevjerojatno koliko različitih ljudi, kultura i običaja stane na tako malo prostora. Veliki gradovi su mi postali sve manje zanimljivi, mislim da bi bilo puno uzbudljivije iskustvo ići istražiti prirodu Perua, Costa Rice, Zanzibara ili pak Novog Zelanda.

Radila si kao fotografkinja u hrvatskoj verziji časopisa Rolling Stone. Koliko si uživala u spajanju glazbe i fotografije?

To je bilo jedno od mojih najdražih iskustava u profesionalnom životu. Spoj glazbenika i fotografa je idealan, jer oboje teže istim idejama – stvaranjem nečeg neubičajenog ili neviđenog. Glazbenici su jednaki kreativci i većinom svi razumiju fotografiju i što je sve potrebno za dobiti dobar rezultat. U tom tipu fotograrafije naglasak je na emociji, atmosferi i karakteru, a manje na savršenoj pozi i obradi. Naši glazbenici su bili puni povjerenja i svakako bi još jednom voljela imati priliku radit taj posao u nekom drugom dijelu svijeta.